Ukupno vrsta gljiva: 2595

Rod: Fomitopsis P.Karst., 1881

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Fomitopsidaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Fomitopsis betulina

Uvjetno jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Na listi za determinatore

BREZINA GUBA

Fomitopsis betulina (Bull.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Polypore, Razorstrop Fungus

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (30) cm široko, na gornjoj strani konveksno, a na donjoj stožasto, u mladosti ima izgled konjskog kopita, kasnije se raširi i spljošti, središte je često s grbom usmjerenom prema gore; krem-bjelkasto, kasnije smećkasto, žućkasto-sivo ili smeđo-crvenkasto, kasnije sa smeđim mrljama, u starosti se uz rub često zrakasto raspucava, rub je prema rupicama zaokružen, gladak i valovit kod jako velikih plodnih tijela.

Stručak: Točka je rasta na deblu često u starosti stručkoliko sužena, u mladosti je uglavnom bez stručka, tvrd, vrlo je kratak, obično se i ne vidi ispod kore breze, horizontalno je postavljen u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, 2-4/mm2, bjelkaste, kremaste do svijetložute, kasnije žućkasto-sive do oker-smeđe, odvajaju se od mesa plodnog tijela, u starosti ih alge obojaju u zelenkastu boju; cjevčice su vrlo guste, do 1 cm duge, bijele.

Spore: Valjkaste, kobasičaste, prozirne, 4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je bijelo, mekano i elastično, a u starosti vrlo tvrdo, čvrsto, žilavo, plutasto i neprobavljivo; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i pomalo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit isključivo na otpalim granama i trupcima breze koja je u fazi odumiranja; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa, ali samo sasvim mlada. U starosti je nejestiva zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da preparati od brezine gube posjeduju antibakterijske, antiparazitske, antivirusne, protuupalne, antikancerogene, neuroprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical composition and biological activity of extracts from fruiting bodies and mycelial cultures of Fomitopsis betulina; Effects of Piptoporus betulinus Ethanolic Extract on the Proliferation and Viability of Melanoma Cells and Models of Their Cell Membranes; Fomitopsis betulina (formerly Piptoporus betulinus): the Iceman’s polypore fungus with modern biotechnological potential; Cultivation and utility of Piptoporus betulinus fruiting bodies as a source of anticancer agents; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). Za gastrointestinalne tegobe ili žgaravicu se u posudu od 2 l stavi 1-2 žlice praha gljive i prelije kipućom vodom, ohladi i pije tijekom dana.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom. Raste isključivo na stablu breze kao tipičan parazit. Ako se ne ubere, ostaje čitave godine na stablu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1200. Brezina guba (Piptoporus betulinus (Bull.: Fr.) Karst.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fomitopsis iberica

Nejestiva gljiva

IBERSKA GUBA

Fomitopsis iberica Melo & Ryvarden

Etimologija: ibericus (lat.) = iberski, odnosi se na Pirinejski poluotok (današnja Španjolska i Portugal). Po mjestu gdje je prvi put opisana.

Plodno tijelo (klobuk): 11-18.5 cm široko, 4-14 cm dugo i 3-10 cm debelo na mjestu na kojem izrasta, lateralno je spojeno sa supstratom, poluklobučasto, tvori štitaste nakupine, rijetko pojedinačne, sterilna je površina bez kožice, nepravilna, s mjestimičnim izbočinama ili udubinama, golo do blago pahuljasto, u mladosti je svijetloružičasto, zatim je bijelo-kremasto, s nijansama od krem ​​do narančaste ili crvenkasto-smeđe boje, na dodir postaje smećkasto, u starosti pocrni, rub je dobro izražen, nepravilan, režnjast, više je ili manje tup, narančasto-smeđ do oker-smeđ, plodna je površina rupičava i u ranim fazama rasta izlučuje bezbojnu, vodenastu tekućinu (lateks).

Rupice/cjevčice: Nepravilne, okrugle do višekutne, bijelo-kremaste do slamnatožute, 2-3/mm2, cjevčice su u jednom sloju, iste su boje kao i ruppice, duge su 3-18 mm.

Spore: Valjkaste do vretenaste (kao kod vrganja), glatke, prozirne, neamiloidne, 6.9-8.2 x 3-3.6 µm, Q= 2.1-2.5, Me = 7.6 x 3.3 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, uske, 14-26 x 5.5-7 µm, sterigme su duge do 4 µm, cistide su odsutne, trimitski hifalni sustav se sastoji od prozirnih, višesegmentnih generativnih hifa s tankim stijenkama, prozirnih, jednosegmentnih skeletnih hifa s malo zadebljanim stijenkama, te prozirnih, vijugavih, rijetko razgranatih vezivnih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, elastično kod svježih primjeraka, plutasto kada se osuši, bijelo, ponekad je žućkastih tonova, kod najvećih je primjeraka debelo 3-17 mm; miris je jak, neugodan i kiseo, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće crvenog hrasta (Quercus rubra), hrasta plutnjaka (Quercus suber), crnog bagrema (Acacia melanoxylon), primorskog bora (Pinus pinaster) ili alepskog bora (Pinus halepensis). Slike je snimila Helena Petrić, 14.9.2025., na lokalitetu u blizini Rijeke, na panju alepskog bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog okusa i tvrde, vlaknaste konzistencije.

Napomena: Karakteristična je po odsutnosti kožice na sterilnoj površini, svijetloj boji, kožastoj i elastičnoj konzistenciji plodnog tijela i jakom, neugodnom mirisu, kao i rastu na starim panjevima i bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Vretenaste spore su dosta slične kao kod kaskadne drvoporke (Neoantrodia serialis), dok izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Trametes, s identičnom morfologijom spora i hifalnim sustavom, a također je jednogodišnja i uzrokuje bijelu trulež.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Fomitopsis pinicola

Nejestiva gljiva     Ljekovite vrste     Na listi za determinatore

SMREKOVA KOPITARKA

Fomitopsis pinicola (Sw.) P.Karst.

Engleski naziv: Red-Banded Polyporet

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (40) cm široko, školjkasto, lepezasto, debelo, pojasasto, izbrazdano; gornja je površina u mladosti bijela do žućkasta, kasnije je crvena, narančasta narančasto-crvena, sivo-crvena ili tamnosmeđa, u starosti sa sivo-crnkastom sjajnom korom, rub je tup i svijetložute do narančaste boje, a u starosti je tamnocrvenkasto-smeđ ili sivo-crn.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, promjera 0.2-0.25 mm, 3-4/mm2, bjelkaste su ili žućkaste, kasnije tamnosmeđe, orifiziji su debeli i unutar rupica, mjestimično s riđim mrljicama, u mladosti s gutacijskim kapljicama; cjevčice su jednoslojne, do 8 mm duge.

Spore: Eliptične, 6-9 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, kožasto do drvenasto, skoro je erodirano, bijelo, krem ili žućkasto, kasnije je žuto-smeđe ili tamnosmeđe; miris je ugodno kiselkast ili na med, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, a rjeđe bora, ariša i jele, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću kao što su bukva i breza, vrlo rijetko se razvija kao parazit na živom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a posljednje dvije snimljene su na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, sredinom travnja, na trupcu bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da ekstrakti ove gljive posjeduju antioksidacijska i protuupalna svojstva, dok su dvije od tri studije izvijestile o inhibiciji rasta tumora i produljenom preživljavanju (National Library of Medicine. 2024. Characterisation of Extracts and Anti-Cancer Activities of Fomitopsis pinicola; Investigating Migration Inhibition and Apoptotic Effects of Fomitopsis pinicola Chloroform Extract on Human Colorectal Cancer SW-480 Cells; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus; Medicinal mushrooms as an attractive new source of natural compounds for future cancer therapy; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). 

Napomena: Raste u velikim skupinama po smrekovim šumama gdje su ponekad vrlo velikih dimenzija i obrastu čitave panjeve. Prepoznatljiva je po crveno-smeđem klobuku, dok je rub klobuka upadljivo drugačiji, svjetliji, riđe boje. Dobra je za dekoraciju dnevnog boravka, jer ne privlači kukce.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1202. Smrekina kopitarka (Fomitopsis pinicola (Fr.) Karst.), Sinonim: Polyporus marginatus Pers. ex Fr.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži