Ramaria apiculata - created in Finland by Petri Roponen

ŠILJATA CAPICA

Ramaria apiculata (Fr.) Donk

Plodno tijelo: 2-6 cm visoko i 3-7 (9) cm široko, slično rijetkim koraljima, od same se osnove račva u rijetke grane i grančice, plodno tijelo izgleda rastresito, osnova je vinskicrvena i čvrsta, grančice su duge i završavaju s 2-3 duga i oštra šiljka, grane su katkad hrapave, najprije su žute ili žućkasto-krem, poslije postanu krem-oker, crvene, zelene, crvenkaste, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, grančice su u starosti bijelo brašnjave, vršci su svjetliji, u mladosti su bjelkasti ili žuto-zelenkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo je do svijetlosmeđe, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama na krupnim drvnim ostacima (trupci) različitog crnogoričnog drveća, osobito borova ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima, često u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Plodno tijelo šiljate capice izgleda vrlo grandiozno, a grančice su vrlo rijetke, te završavaju s 2-3 duga oštra šiljka. Donekle joj sliči rogata capica (Clavulinopsis corniculata), međutim, ona ima žuto plodno tijelo, a šiljci su na krajevima grančica kratki i tupi.

ZLATNA CAPICA

Ramaria aurea (Schaeff.) Quél.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Coral Fungus

Plodno tijelo: 6-12 cm visoko i 8-15 cm široko, koraljnog oblika, razvija se iz zajedničke osnove debele do 5 cm u grane, grančice i vrške; baza je žućkasta, obično nije bijela kao kod žute capice (Ramaria flava), dosta je razgranata; grane i grančice su limunastožute ili zlatnožute, često su više ili manje narančaste; vršci su grančica šafranastožuti, tupi i dvodijelni, krajevi imaju oblik velikog slova U i V.

Spore: Eliptične, bradavičave, (8) 8.5 - 10.9 (12) × (3.5) 3.6 - 4.6 (5.6) µm, Q = (1.9) 2.1 - 2.6 (2.7), N = 60, Me = 9.5 × 4.1 µm, Qav = 2.3; otrusina je žuto-oker.

Meso: Prljavo bijelo i mramorirano, u panju je žućkasto, vodenasto, čvrsto; miriše na drvo ili travu, a okus nije izražen, samo su vršci malo gorki.

Kemijske reakcije: Grane u dodiru sa željeznim sulfatom pozelene, a donji dio postane karmincrven, takva reakcija je dosta specifična i jedinstvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama uglavnom u simbiozi samo s bukvom, te u crnogoričnim šumama sa borom ili smrekom, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada. Konzumira se se samo mesnata baza, odnosno panj, dok se vrhovi grančica trebaju odrezati da se izbjegne gorčina jela. Biti na oprezu s konzumiranjem ove vrste.

Napomena: Dok je mlada lako se zamijeni s blijedom capicom (Ramaria pallida) koja je sa sivo-ružičastim odsjajem i otrovnom capicom (Ramaria formosa) koja je trobojna (bijela osnova, ružičaste grane i žuti vršci), otrovna je i izaziva velike probavne probleme. Za jelo se upotrebljava samo dok je mlada, dok se ne stvore mrlje po vlažnom vremenu nakon čega izgleda mramorirano.

Ramaria bataillei - created on November 2019 in Strengereid, Arendal, Norway by Martin Gotink

BATAILLEJEVA CAPICA

Ramaria bataillei (Maire) Corner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 5-12 cm visoko i 5-13 (15) cm široko, u obliku je koralja, raste iz zajedničke osnove koja se jako razgranava na grane i grančica; osnova je 2-5 cm debela, kratka i zdepasta, malo je ružičasta, na bazi je bijela ili bjelkasta; grane su uspravne, najprije su jednostruke, na vrhu se račvaju na 2 dijela, gotovo su valjkaste, skoro uvijek su uzdužno brazdaste, najprije su smeđe, ružičasto-smeđe ili ružičasto-narančaste, kasnije su sivkasto-ljubičaste, crvenkasto-smeđe ili maslinasto-smećkaste, u starosti su sive, na dodir posmeđe; vršci su dvodijelni, u obliku su roga i gotovo šiljati.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 10-17.2 x 4-6.2 µm; otrusina je krem-oker do žuto-oker.

Meso: Lomljivo, bjelkasto do kremasto-žuto, na prerezu u dodiru sa zrakom brzo postane crvenkasto-smeđe pa crno-smeđe; miris je slab na gljive, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, pronađe se i u bukovim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, prvenstveno zato jer se teško identificira i lako zamijeni s otrovnim vrstama.

Napomena: Meso na prerezu pocrveni, jasne je ljubičasto-ružičaste boje, osobito na vršcima.

CRVENKASTA CAPICA

Ramaria botrytis (Pers.) Bourdot

Etimologija: botrys (gr.) = grozd. Po izgledu.

Engleski naziv: Rosso Coral

Plodno tijelo: 6-20 (25) cm visoko i široko, izgleda poput gustih koralja ili cvjetače, iz debelog bijelog panja širokog 2-5 cm izrasta mnoštvo bjelkastih do žućkastih grana i grančica koje se stanjuju i završavaju s 2-4 crvenkasta ili crveno-smeđa zupčasta vrška, koja izgledaju poput crvenih točkica, tako da cijelo plodno tijelo izgleda crvenkasto, starenjem postepeno blijedi, na kraju je žućkasto-smeđe.

Spore: Eliptične, uzdužno crtaste, 12-16 x 4-5 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, u vršcima grančica je crvenkasto, pomalo je mramorirano; miriše ugodno na gljive, a okus je blag, u starosti su vršci grana gorki.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama drveća, obično bukvom ili kestenom, raštrkana između lišća, iglica i mahovine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada. Biti na oprezu kao i kod svih capica.

Napomena: Karakteristična je vrsta po crvenkastim vrhovima grančica. Slična je otrovna ružičasta capica (Ramaria subbotrytis) kojoj su vrhovi grančica jarkocrveni i završavaju s 3-5 vršaka. Nevaljaloj je vatrenoj capici (Ramaria ignicolor) plodno tijelo obojeno u 3 boje, panj je bijel i vodenast, sredina crvenkasta, a vršci su žuti, valjkaste grančice su šuplje.

Ramaria fennica - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

FENIČANSKA CAPICA

Ramaria fennica (P.Karst.) Ricken

Etimologija: Po imenu Fenicije, postojbine semitskog naroda Feničana, koja je u antičko doba bila naziv za područje današnjega Libanona i susjednih dijelova Sirije i Izraela.

Plodno tijelo: 6-12 cm visoko i 3-10 (15) cm široko, iz masivne osnove se višestruko jako grana na grane i grančice s račvastim vršcima; osnova je valjkasta ili skoro zaokružena na bjelkastoj bazi s ružičastom do ljubičastom nijansom, na vrhu je žuto-zelenkast poput grana; grane su uspravne, skoro paralelne, žuto-maslinaste ili maslinasto-smeđe, u mladosti su žute, malo su uzdužno brazdaste, prilično su stisnute i završavaju s 2 ili 3 kratka bjelkasta do svijetložuta vrška, obično su 2 i u obliku slova U.

Spore: Eliptične do vretenaste, 9-13.5 x 4-5.5 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bijelo, na presjeku ne mijenja boju, žilavo; miris je slab, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po maslinastim granama i žutim vršcima.

ŽUTA CAPICA

Ramaria flava (Schaeff.) Quél.

Etimologija: flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Goat's Beard

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 4-15 (25) cm široko, razvija se iz krupne gomoljaste osnove i koraljno grana na tupe dvodijelne vrhove; osnova je debela, čvrsta, bijela ili bjelkasta, kasnije je sve više žućkasta, ponekad je s manje ili više izraženim crvenkastim mrljama; grane su nepravilno razmještene, uspravne, valjkaste, mekane, lomljive, u mladosti su skoro bjelkaste, zatim su zlatnožute, također i žuto-zelene, u starosti blijede do sumporastožute boje; vršci su tanki, ravni, tupi ili zupčasti, iste su boje kao i grane.

Spore: Eliptične, sužene na jednom kraju, s više grlića, prozirne, 11-18 x 4-6.5 µm; otrusina je krem-okerasta.

Meso: Bijelo, bjelkasto, u osnovi je mramorirano, na pritisak ne mijenja boju, mekano, lomljivo; miris je jak na gljive, djelomično i neznatno trpak, a okus nije izražen, samo je u starosti u vršcima malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama na tlu bogatom humusom, u simbiozi s različitim vrstama drveća, obično bukvom ili smrekom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo mlada, jer stara i razmočena od kiše može uzrokovati teške gastrointestinalne smetnje s dugotrajnim proljevom. Dobro je odrezati vrške da bi se izbjegla gorčina jela.

Napomena: Sve su capice slične i teško ih je međusobno razlikovati. Ova vrsta je u mladosti lijepe žute boje, ima najviše 5 forma ili varijacija. Zlatna capica (Ramaria aurea) je također jestiva, ali samo potpuno mlada i zdrava. Vrlo brzo mijenja boju pa je mogućnost zamjene s drugim capicama dosta velika.

Ramaria flavobrunnescens - created in Finland by Mika Toivonen

ŽUTOSMEĐA CAPICA

Ramaria flavobrunnescens (G.F.Atk.) Corner

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Jer teži da posmeđi.

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 4-13 (15) cm široko, prilično je maleno, slaba osnova se dosta razgranava na mnogobrojne grane i grančice; osnova je prilično tanka, valjkasta na donjem je dijelu bijela, a na gornjem dijelu teži da poprimi boju grana; grane su najprije žute ili lagano narančaste boje, kasnije su žuto-smećkaste, osobito po vlažnom vremenu kada gljiva postane malo vodenasta, na vrhu se račvaju u obliku slova U, a vršci su zašiljeni i imaju 2 kratka i tupa vrha, skoro su šiljasti.

Spore: Eliptične do vretenaste, prilično bradavičave, 6.5-10.9 x 3.1-4.5 µm; otrusina je kremasto-oker do žuto-oker.

Meso: Bijelo, po vlažnom je vremenu mramorirano i malo prljavobijelo; miriše isto kao i sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) ili vilin klinčac (Marasmius oreades), na gorke bademe, cijanovodičnu kiselinu ili klinčiće, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo dok je mlada, kao i većina jestivih capica.

Napomena: Ova se mala capica svrstava u skupinu Laeticolores u kojoj se po E. Schildu nalazi oko 40 vrsta. Prepoznatljiva je po tankim grančicama i po plodnom tijelu koje čitavo teži da poprimi istu žuto-smećkastu boju.

OTROVNA CAPICA

Ramaria formosa (Pers.) Quél.

Etimologija: formosus (lat.) = lijepo, lijepo razvijeno, ljupko, graciozno, bujno. Po izgledu.

Engleski naziv: Salmon Coral

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-20 (25) cm široko, bjelkasti je panj do 5 cm debeo, koraljnog je izgleda i lako lomljivo; osnova se grana u mnogobrojne sve tanje mesnatocrvenkaste ili narančasto-crvenkaste grančice koje su valjkaste, relativno uspravne, mekane, brojne, guste, završavaju s 2-3 limunastožuta nazubljena vrška.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, duguljaste, (7.8) 8.5 - 10.7 (12.8) × (3.4) 3.8 - 4.8 (5.7) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.6 (3.1), N = 120, Me = 9.5 × 4.3 µm, Qav = 2.2; otrusina je žuto-oker do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, po suhom je vremenu lako lomljivo, bijelo, na prerezu polako postane smećkasto ili crvenkasto; miris je slab i neodređen, a okus je blago kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u travnatim bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste u literaturi varira od vrlo kvalitetne jestive (osobito u Sjevernoj Americi), uvjetno jestive do otrovne koja uzrokuje dugotrajne proljeve pa je smatramo otrovnom vrstom čija se konzumacija nikako ne preporučuje.

Napomena: Ovo je jedina vrsta iz roda Ramaria za koju se sa sigurnošću može reći da je otrovna. Prepoznatljiva je po prisutnosti tri boje na plodnom tijelu, bijelom panju, narančastoružičastim granama i žutim vršcima.  Po navedenom bi se reklo da je lagano prepoznati otrovnu capicu, međutim u praksi žutooker otrusina zapraši gljivu i tada žuta capica (Ramaria flava), zlatna capica (Ramaria aurea) i otrovna capica poprimaju iste boje. Zato je lakše razlikovati mlada plodna tijela. Slična je i vatrena capica (Ramaria ignicolor) koja je izrazitije narančasto-ružičaste boje na svim dijelovima plodnog tijela, također ima valjkaste i šuplje grančice. Po kiši sve capice mijenjaju boju pa treba biti pažljiv pri sakupljanju jer postoji velika vjerojatnost da sve završi trovanjem.

Ramaria fumigata - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ZADIMLJENA CAPICA

Ramaria fumigata (Peck) Corner

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-15 (20) cm široko, sliči na koralje, osnova je bijela i račva se u 2-4 debele grane koje se sve dalje račvaju u tanje grančice koje su na početku intenzivne ljubičaste boje, kasnije su sivo-ljubičaste, krem-smeđe, sivo-smeđe ili sive, često je s laganom ljubičastom nijansom, krajevi grančica završavaju s 2-3 ljubičasta šiljata vrška.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7.5-12.5 x 3-6 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, na presjeku ne mijenja boju, u osnovi je čvrsto, često je vodenasto; miriše na zemlju, a okus je također na zemlju do trpak, uglavnom je gorak u vršcima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom ili bukvom, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj boji. Lako se zamijeni s feničanskom capicom (Ramaria fennica). Međutim, zadimljena se capica bitno razlikuje po tome što njezino meso na presjeku ili, ako je nagnječeno, ne mijenja boju. Osim toga, spomenuta capica raste isključivo u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka.

Ramaria holorubella - created on September 2011 in Sainte-Anne-de-Bellevue, Montréal, Quebec, Canada by Renee Lebeuf

PURPURNOCRVENA CAPICA

Ramaria holorubella (G.F.Atk.) Corner

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-12 (25) cm široko, ima izgled zbijenih koralja, mesnata je osnova bijela, žućkasta ili svijetlosmeđa, prema bazi je sve tanja i ukopana u tlo, na gornjem dijelu je purpurna s ružičastom nijansom, visoka je do 7 cm i do 4 cm široka, račva se u mnoštvo kratkih svijetlosmeđih, crvenkastih ili crvenkasto-smeđih grana i grančica, koje se na vrhu račvaju na tamnije, tamnocrvene vrške koji su najčešće u obliku slova U.

Spore: Valjkaste do eliptične, uzdužno crtaste, 8-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, starenjem postaje ružičasto, osobito na ozlijeđenim mjestima, čvrsto; miris je jak, ali neodređen, a okus je često gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Purpurnocrvena capica pripada skupini capica koje su vrlo slične crvenkastoj capici (Ramaria botrytis), koja je vrlo česta i dobra za jelo.

Ramaria ignicolor - created in Norway by Bente Rian

VATRENA CAPICA

Ramaria ignicolor Corner

Plodno tijelo: 4-8 cm visoko, slično je koraljima, iz debelomesnate bjelkaste osnove račvaju se mnogobrojne zbijene, šuplje, ružičasto-crvene grane i grančice, vršci grančica su sa 2-4 žućkasta šiljka.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 7-9 x 5.5-6.3 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, vodenasto; miris nije osobito ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen na višim predjelima crnogoričnih šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova prekrasna capica naraste samo do 8 cm visoko i raste pojedinačno. Vrlo se lako može zamijeniti s otrovnom capicom (Ramaria formosa) dok je mlada. Poslije spomenuta vrsta izblijedi i znatno se razlikuje po boji, a, osim toga, raste u bjelogoričnim šumama. Slična je i ružičasta capica (Ramaria subbotrytis), čiji su vršci grančica žive crvenkaste boje. Sakupljače gljiva upozoravamo na veliku sličnost capica koje imaju živu crvenkastu boju grančica.

ŽUĆKASTA CAPICA

Ramaria lutea Schild

Etimologija: luteus (lat.) = žuto. Po boji.

Plodno tijelo: 6-14 cm visoko i 7-16 cm široko, izgleda poput koralja, s jako je izraženom osnovom koja je lagano stožasta prema bazi, bjelkasta, prema vrhu teži da postane svijetložuta, račva se na mnogobrojne grane i grančice koje su osta su duge i ravne, jasno su savijene, lagano su stisnute i manje ili više uočljivo kanalićasto-crtaste, u mladosti su dosta svijetle sumporastožute boje, a u starosti izblijede, skoro uvijek su ujednačene debljine do vrha na kojemu se račvaju na 2 vrška, vršci su karakteristično u obliku slova V i skoro uvijek nešto tamnije boje, terminalne su grane skoro uvijek sa 2 tupa zupca.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6-10.5 x 3-3.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo je ili lagano sivo-žućkasto, vodenasto, mramorirano, osobito u panju i po vlažnom vremenu, mliječnobijelo kada se osuši; slabo miriše na travu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa žutom capicom (Ramaria flava) od koje se razlikuje po nešto svjetlijoj boji.

Ramaria obtusissima - created in Estonia by Vello Liiv

TUPA CAPICA

Ramaria obtusissima (Peck) Corner

Etimologija: obtusus (lat.) = tupo, otupiti.

Plodno tijelo: 6-15 (19) cm visoko i 5-12 (17) cm široko, prilično je veliko i masivno, izgleda poput koralja s 2-5 cm dugom bjelkastom osnovom, na vrhu je boje grana, osnova se račva na 2-5 glavnih grana promjera do 3 cm, uzdižu se gotovo vodoravno, izbrazdane su do hrapave, često se uzdužno cijepaju pod težinom gornjih dijelova, isprva su blijedooker ili žuto-oker, kasnije su mesnatocrvenkaste, račvaju se u sekundarne su grančice široke do 1.5 cm, prilično su duge i guste, iste su boje u odnosu na glavne grane, ubrzo se podijele na kratke i tupe vrške, vršci izgledaju poput prstiju na ruci, u početku su žuto-oker, kasnije su zlatnožuto-oker, u starosti su iste boje kao i grančice.

Spore: Eliptične do valjkaste, tipično glatke, 10.2-12.2 x 4-5.1 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bijelo, nepromjenljive je boje, prilično je lomljivo, također je malo elastično i vlaknasto; miris je neugodan užegli, a okus je izrazito gorak.

Stanište: Raste najčešće u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drvaća. Neki izvori navode da raste ispod hrasta ili bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio autora je zbog narančasto-smeđeg tona grančica poistovjećuje s otrovnom capicom (Ramaria formosa).

BLIJEDA CAPICA

Ramaria pallida (Schaeff.) Ricken

Etimologija: pallidus (lat.) = blijedo. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Pallid Coral

Plodno tijelo: 5-8 cm visoko i 3-15 (22) cm široko, koraljnog je izgleda, iz bjelkaste, žućkaste ili ružičasto crvenkaste kratke osnove račvaju se mnogobrojne sve manje grane koje završavaju malim tupim vršcima; grančice su najprije bjelkaste, zatim su svijetlosmeđe, jako guste, uzdužno naborane i imaju oblik velikog slova V, vršci su mesnatocrvenkaste ili ljubičasto-crvenkaste nijanse.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 9-12 x 4.4-6.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bijelo, prilično je čvrsto, kompaktno; miris je kiselkast, na sapun, u starosti na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, a okus je blag, u starosti je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom, rijetko u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako izvješća o jestivosti govore da je jestiva vrsta, ipak se smatra otrovnom vrstom, jer uzrokuje gastrointestinalne smetnje s proljevom, obično ne osobito ozbiljnim, a razdoblje latencije je 30-90 minuta nakon konzumiranja. Općenito bi samo dobri poznavatelji gljiva trebali sakupljati capice, jer je točna identifikacija često vrlo teška.

Napomena: Prepoznatljiva je po lješnjaksmeđoj boji na svim dijelovima i po ljubičastom odsjaju koji je ponekad jedva zamjetan. Slična pepeljasta capica (Clavulina cinerea) ima svjetlosivu ili tamnosivu osnovu, grančice su različite dužine, malo su naborane i modro nahukane, a vršci su najčešće šiljati.

CRVENKASTOSMEĐA CAPICA

Ramaria rubella (Schaeff.) R.H.Petersen

Etimologija: ruber (lat.) = crven + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po boji.

Plodno tijelo: 2-15 (20) cm široko, koraljnog je izgleda, panj se grana na brojne grane i grančice koje se račvaju na zašiljene vrške u obliku slova V; ružičasto-smeđe, crveno-smeđe, te također s ljubičastim tonom, u mladosti je svjetlije, a u starosti obično tamnosmeđe, baza panja je bjelkasta do plavkasta od micelija.

Spore: Eliptične, 4.8-7 x 3.5-5.2 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Bjelkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično bora ili smreke, na krupnijim drvnim ostacima, češerima ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kraljev vrh (Medvednica) pokraj Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta se vrlo rijetko može sa sigurnošću determinirati, jer po boji gornjeg dijela plodnog tijela sliči vrsti Phaeoclavulina vinaceipes, koja je više limunastožute boje i raste u bjelogoričnim šumama, te bataillejevoj capici (Ramaria bataillei), kojoj meso u panju na prerezu postane crvenkasto-smeđe do crno-smeđe.

Ramaria sandaracina var. chondrobasis - created on November 2019 in Humboldt County, CA, United States of America by Damon Tighe

POLUVATRENA CAPICA

Ramaria sandaracina Marr & D.E.Stuntz

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 3-8 cm široko, slično je koraljima, kratka je osnova bijela, račva se u nekoliko debelih grana, račve su u obliku velikog slova U, grančice su žućkasto-narančaste s crvenkastom nijansom, vršci grančica su s 2-4 žućkasta šiljka koji poslije postanu narančasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6-10 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žučkasta.

Meso: Bijelo, vlaknasto; miris je ugodan, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Opisana se poluvatrena capica lako zamijeni s vatrenom capicom (Ramaria ignicolor) i otrovnom capicom (Ramaria formosa). Obje spomenute capice imaju vrlo sličnu boju plodnog tijela, ali vatrena capica raste u crnogoričnim šumama, dok poluvatrena capica raste u bjelogoričnim šumama, osobito ispod hrasta i bukve. Za precizno određivanje spomenutih capica nužno je mikroskopiranje.

KRVAVA CAPICA

Ramaria sanguinea (Pers.) Quél.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po tome što se meso oboji u krvavocrvenu boju.

Engleski naziv: Bloody Coral

Plodno tijelo: 6-15 cm je visoko i 4-10 (12) cm široko, formirano je od osnove i grana, osnova je krupna i masivna, do 3 cm visoka i 2.5 cm široka, bijela, na vrhu je boje grana, mjestimično je s crvenkastim pjegama, račva se na 3-6 glavnih grana, koje su manje ili više stisnute, 1-2 cm široke, žute, sekundarne grane su postavljene u 4-6 redova, izdužene, stisnute, prilično su debele, zagasito žute do zagasito žuto-zelenkaste, račve su usko zaobljene u obliku slova V, na vrhu su kratki, zbijeni i tupi vršci, u početku sliče na čekinje, kasnije se rašire i nabubre, svijetložuti.

Spore: Eliptične, bradavičave ili skoro glatke, 8-12 x 4-5 µm; otrusina je žuta do krem-žućkasta.

Meso: Čvrsto, vlaknasto i vodenasta po vlažnom vremenu, po suhom je vremenu mekano i lomljivo, bijelo, na prerezu i na pritisak postane vinskicrveno, osobito u osnovi; ugodnog je do blago aromatičnog mirisa na gljive, a okus je slatkast i ugodan, ponekad je u starosti gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, ali također i ispod crnogoričnog drveća, ispod smreke, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a kod osjetljivih ljudi može izazvati proljev i lagane bolove u trbuhu. Grane su često pregorke zbog čega se ne preporučuje njihova konzumacija.

Napomena: Veoma je slična žuta capica (Ramaria flava) od koje se po makroskopskim osobinama razlikuje po mesu koje teži da postane crveno-ljubičasto.

Ramaria spinulosa - created in Netherlands by Peter Kroes

TRNOVITA CAPICA

Ramaria spinulosa (Pers.) Quél.

Etimologija: spinulosus (lat.) = ponešto bodljikavo.

Plodno tijelo: 4-11 cm visoko x 4-10 cm široko, formirano je od osnove i grana, osnova se račva na 2-4 glavne uspravne grane, do 8 mm široke, hrapave, oker, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, sekundarne grane su postavljene u 3-7 redova, uspravne su i gotovo ravne, krem-smeđe, račvaju se na 2 oštra vrška u obliku prstiju na ruci, cimetasto-smeđe su do krem-ružičaste boje.

Panj: Dosta je dug i dijeli se na duge krakove.

Grančice: Višestruko su račvaste, duge, guste, vršci su najčešće zašiljeni i uvijeni; cimetastosmeđe boje.

Spore: Eliptične do skoro bademaste, karakteristično sitno i jedva uočljivo dekorirane, slabo amiloidne, 8-12.9 x 4.4-7 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bijelo, kremasto, uopće nije mramorirano, nepromjenjive je boje, relativno je čvrsto, lomljivo; miris je blago aromatičan, na zemlju, a okus je blagi, slatkast, na gljive, ponekad je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma ili na neobrađenom zemljištu u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično bukvom, jelom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, ali neki autori navode da je vjerojatno otrovna i da uzrokuje gastrointestinalne poremećaje s proljevom, obično ne osobito ozbiljne, a razdoblje latencije je oko 30-90 minuta nakon konzumiranja. Općenito bi samo dobri poznavatelji gljiva trebali sakupljati capice, jer je točna identifikacija često vrlo teška.

Napomena: Može se zamijeniti s lijepooblikovanom capicom (Ramaria eumorpha) koja je nešto manja rastom, boja i oblik su veoma slični, međutim raste samo ispod crnogoričnog drveća. Razlikuju se i po mikroskopskim karakteristikama.

Ramaria stricta - created in Norway by Rune Solvang

TIJESNA CAPICA

Ramaria stricta (Pers.) Quél.

Etimologija: strictus (lat.) = usko, stisnuto. Po tankim i stisnutim grančicama.

Engleski naziv: Upright Coral

Plodno tijelo: 3-12 cm visoko i 5-10 cm široko, formirano je od osnove i grana, osnova je 1-1.5 cm visoka i 0.5-1.5 cm debela, jednostavna, poput korijena, sužava se prema bazi, mesnatocrvenkaste do vinskicrvene boje, na bazi je često bijelo baršnasto-maljav od micelijskih niti, osnova se račva na najviše do 8 glavnih grana, uspravnih i paralelnih, često se račvaju na 2, a ponekad na više grančica, širokih 1-5 mm, krem-žućkaste, u početku su blijedožute do žuto-oker, kasnije su žuto-narančaste, račvaju se u obliku slova U na brojne, zašiljene, sumpornožute vrške, kasnije su tupi, kasnije svi dijelovi plodnog tijela postaju svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 7.5-10.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je zlatnožuta do žuto-oker.

Meso: Vrlo je tanko, svježe je žilavo i elastično, osušeno je lomljivo, bjelkasto, blijedosmeđe do blijedonarančasto, na prerezu potamni; miriše ugodno na gljive i često na anis, a okus je papren, kiselkast do malo gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a nešto rjeđe hrasta, te na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, rjeđe se pronađe na drvu crnogorice, obično smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, prvenstveno zbog vrlo velike sličnosti s nekim otrovnim capicama.

Napomena: Neobična je vrsta, jer raste u velikim skupinama na raspadajućem drvu. Slična je lijepooblikovana capica (Ramaria eumorpha) koja raste samo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, te na zemlji. Zdjeličasta capica (Artomyces pyxidatus) također raste na trulom drvu, gornje grančice su šire, a vršci su čaškasto rašireni i malo udubljeni. Jelova capica (Phaeoclavulina abietina) ima grančice s 2-3 zupčasta vrška.

RUŽIČASTA CAPICA

Ramaria subbotrytis (Coker) Corner

Etimologija: jer je slična crvenoj capici (Ramaria botrytis).

Plodno tijelo: 5-20 cm visoko i 5-10 (18) cm široko, koraljnog je izgleda, bijela je osnova zadebljana i kratka, na pritisak požuti, prema vrhu postaje bjelkasto-crvenkasta, račva se na brojne tamnije žuto-crvene, crvene ili ružičaste grane koje se zatim dijele na grančice s 3-5 živahno crvenih vršaka koji podsjećaju na vilice širine 5-12 mm.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Bijelo, s narančastim ili ružičastim tonom u granama, na pritisak postane žućkasto; miris je dosta ugodan na gljive, a okus je pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u travnatim bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako izvješća o jestivosti govore da je jestiva vrsta, smatra se nejestivom, prvenstveno zbog velike sličnosti s otrovnom capicom (Ramaria formosa) i zato što pojedini autori navode da je otrovna.

Napomena: Ova vrsta se vrlo rijetko može sa sigurnošću determinirati, jer po boji gornjeg dijela plodnog tijela sliči crvenkastoj capici (Ramaria botrytis) i crvenoj capici (Ramaria rufescens), kao i boji slične otrovne capice (Ramaria formosa) s kojom se vrlo lako zamijeni, treba uočiti da je plodno tijelo naše vrste ujednačeno obojeno.