Ukupno vrsta gljiva: 2280

Slinari

Plodno tijelo je mesnato, meso može biti bijelo ili blijedo, a na dnu stručka žuto. Imaju listićav himenij sivkaste boje; klobuk je slinav (sluzav), osobito po vlažnom vremenu; listiće u mladosti štiti sluzavi zastorak, otrusina je maslinasto-crnkasta.

Rod: Gomphidius Fr.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Boletales

Porodica: Gomphidiaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Gomphidius glutinosus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

VELIKI SLINAVAC

Gomphidius glutinosus (Schaeff.) Fr.

Etimologija: glutinosus (lat.) = sluzavo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Slimy Spike

Klobuk: 3-15 (20) cm širok, mesnat, konveksan pa otvoren, jako sluzav, gladak, gol, kožica se ne guli; smeđ, ljubičasto-smeđ do crvenkasto-crnkast, sa širokim crnim mrljama po površini, rub je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 6-12 cm visok i 1.2-2.5 (3) cm debeo, pun, čvrst, ponekad je zadebljan na dnu, vlaknast, sluzav; na gornjem je dijelu bjelkast, a na bazi je žut; s prolaznim je sluzavim zastorkom na vrhu.

Listići: Spuštaju se po stručku, račvasti, najprije su bjelkasti pa kasnije sivi, sivo-smeđi ili crnkasti.

Spore: Vretenaste, duguljaste, s grlićem, 17.5-21.5 x 5.8-7.1 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo smećkasto, na dnu stručka je žive žute boje, u starosti je sivo, izdašno, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom poljubičasti kao i meso sa sulfovanilinom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen skupno u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Prije pripreme treba skinuti mazavu kožicu, a ne smeta što meso kuhanjem pocrni. Može se i sušiti.

Napomena: Pjegavi slinar (Gomphidius maculatus) je manji rastom i s crnim mrljama, borov slinavac (Chroogomphus rutilus) je ciglastocrvene boje i ima mazav klobuk, švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) nije mazav, ali je čitav ciglasto-vunast i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) ima glatki i ružičasti klobuk i skoro zašiljen glatki stručak. Nije moguća zamjena s nevaljalim gljivama, jer su sve vrste iz roda Gomphidius jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1008. Veliki slinavac (Gomphidius glutinosus (Schff.) Fries)

Gomphidius maculatus

Gomphidius maculatus - created in Finland by Elina Varis

Info
CC-BY-SA

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

PJEGAVI SLINAR

Gomphidius maculatus (Scop.) Fr.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama.

Engleski naziv: Larch Spike

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, okruglasto-konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini, često tupo ispupčen, rub je dugo vremena podvijen, prilično je mesnat, po vlažnom je vremenu jako mazav, kožica se guli; sivkast, smećkast ili svijetlo cimetasto-smeđ, često djelomično crvenkasto-smeđ i žuto zaprljan, na sredini je tamniji, s tendencijom je stvaranja crnih pjega po površini, na pritisak postane crno-smeđ.

Stručak: 5-7 cm visok i 0.8-1 cm debeo, valjkast, neravan, često je spiralno uvijen, prvo je pun pa šupalj, nije mazav, u mladosti neposredno ispod listića nosi rđaste vodene kapljice, lagano je vlaknasto-čehav; s crveno-smeđim točkicama na bijeloj osnovi, na pritisak ili na oštećenim mjestima prvo pocrveni pa poslije postane crno-smeđ, baza je žuta.

Listići: Rijetki, debeli, prilično su široki, račvaju se gotovo do samog ruba, spuštaju se po stručku, izmiješani s s lamelulama; najprije su bjelkasti, kasnije su s crvenkasto-smeđim ili crno-smeđim pjegama, na kraju pocrnu.

Spore: Vretenaste do eliptične, duguljaste, 18.8-23.2 x 5.8-7.6 µm; otrusina je tamno maslinasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, bjelkasto s laganom crvenkasto-smeđom nijansom, u bazi stručka je limunastožuto, na prerezu pocrveni; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s lugolovom otopinom postane vinskocrveno, dok sa sulfovanilinom postane prolazno crveno.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u autohtonim crnogoričnim šumama planinskih predjela u simbiozi s europskim arišem (Larix decidua), rjeđe u nasadima ariša, voli pjeskovito tlo. U Hrvatskoj je nađena u nasadima ariša, na tri lokaliteta, u okolici Karlovca i na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste samo po višim planinskim predjelima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1013. Pjegavi slinavac (Gomphidius maculatus (Scop.) Fries); 1014. Nježni slinavac (Gomphidius gracilis Bk. & Br. ss. Bresadola); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjegavi slinar (Gomphidius maculatus (Scop.) Fr.)

Gomphidius roseus

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

RUŽIČASTI SLINAR

Gomphidius roseus (Fr.) Oudem.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Rosy Spike

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, mesnat, prvo je je konveksan pa spljošten i ulegnut, kožica je po vlažnom vremenu sluzava, a po suhom je vremenu glatka; crvenkasto-ružičaste boje, poslije je sredina žućkasto-siva, baršunasta, u starosti je često s crnim pjegama.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 0.8-1.5 (2) cm debeo, kratak, sužen je na bazi, čvrst, pun; u gornjem dijelu je bjelkast, često s crnim mrljama, u donjem je dijelu malo žućkast ili žuto-smeđ, na dodir pocrni, a iznad prstenaste zone je sitno pahuljast; izražena je vunasto zadebljana prstenasta zona od ostataka sluzave prolazne koprene, koja je često crna od praha poispadalih zrelih spora.

Listići: Debeli, razmaknuti, različito su dugački, spuštaju se po stručku, voštani, u mladosti su bjelkasti ili sivkasti, kasnije su sivi; u mladosti su pokriveni prolaznom koprenom koja se izgubi.

Spore: Vretenaste, 15.5-21 x 4.5-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Mekano, nježno, bjelkasto, samo je ispod kožice u klobuku i u donjem dijelu stručka crvenkasto ili žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama borova, najčešće sa šumskim borom, voli pjeskovito tlo, također vrlo često raste kao parazit na miceliju kravljeg sluzavca (Suillus bovinus). U Hrvatskoj je nađena u nasadima šumskog bora, na pet lokaliteta, u okolici Zagreba, Karlovca i Siska. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Gomphidius lako prepoznatljiva po ružičastoj ili crvenoj boji klobuka, po listićima koji teže da dugo vremena ostanu bijeli i po karakteristično zadebljanom stručku neposredno ispod listića, ispod ovratnika. Sličan je švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) koji je čitav ujednačene narančaste boje, površina klobuka nije mu sluzava kao kod ružičastog slinavca, već je suha i pustenasta, raste ispod smreka na većim nadmorskim visinama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1009. Ružičasti slinavac (Gomphidius roseus (Linneo) Fries); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ružičasti slinar (Gomphidius roseus (Fr.) P.Karst.)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži