Ukupno vrsta gljiva: 2164

Čavlići

Plodno tijelo je mesnato s listićavim himenijem, klobuk je mazav ili pustenast, ali ne i slinav; listići mogu biti narančasti, oker ili crveni i spuštaju se niz stručak; meso na presjeku može biti narančasto ili jarkocrveno. Otrusina je zelenkasto-crnkasta. Sve su to simbiotske gljive koje rastu pod borovima Pinus silvestris, Pinus mugo, Pinus austriaca i Pinus cembra.

Rod: Chroogomphus (Singer) O.K.Mill.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Boletales

Porodica: Gomphidiaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Chroogomphus helveticus

Jestiva gljiva

ŠVICARSKI SLINAVAC

Chroogomphus helveticus (Singer) M.M.Moser

Etimologija: helveticus (lat.) = švicarski.

Klobuk: 2.5-8 (10) cm širok, kuglasto-konveksan i ispupčen, suh, nije sluzav; narančasto-smeđe, ciglastocrvene ili ružičasto-oker boje, vlaknasto-čehast.

Stručak: 6-8 (12) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, razmjerno je vitak, pun, osnova je uža, skoro je korjenast, maljav, vlakna na površini su deblja nego što je uobičajeno, boje je klobuka, na ozlijeđenim mjestima s crvenkastim promjenama boje.

Listići: Rijetki, lako se odvajaju od klobuka, razgranati, prirasli, kratko se spuštaju se po stručku; žuto-narančasti do crvenkasto-smeđi, na kraju crnkasti od dozrelih spora, kod mladih gljiva su prekriveni tankom koprenom.

Spore: Vretenaste, 17-20 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-crna do ljubičasto-crna.

Meso: Narančasto, samo je na dnu stručka žućkasto, na prerezu s crvenkastim promjenama boje, čvrsto; miris je voćni, blago mirišljavi, a okusa je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama smreke i bora u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem; kod nas nije česta vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Sve gljive iz ovog roda su jestive. Kada se kuha, meso postaje ljubičasto i ugodnog mirisa, sličnog kao kod modre koturnice (Lepista nuda).

Napomena: Prepoznatljiva je po istoj boji na svih dijelovima i po nelijepljivom klobuku. Sličan mu je borov slinavac (Chroogomphus rutilus) koji je kod nas razmjerno češći, mlada gljiva je sluzava po klobuku i stručku i cijela je bakrenocrvene boje, a švicarski slinavac po klobuku i stručku ima suha vlakna, nikad nije sluzav i više je narančast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1011. Švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus (Sing.) Moser), Sinonim: Gomphidius helveticus Singer

Chroogomphus rutilus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

BOROV SLINAVAC (ČAVLIĆ)

Chroogomphus rutilus (Schaeff.) O.K.Mill.

Engleski naziv: Copper Spike

Klobuk: 2.5-8 (10) cm širok, mesnat, gladak, ljepljiv, ubrzo zatim suh, najprije stožast pa raširen i ispupčen;  vlaknast, smeđe, narančasto-smeđe, bakrenosmeđe ili sivo-smeđe boje, rub je u mladosti spojen s listićima crtastim zastorkom.

Stručak: 6-8 (12) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, pun, čvrst, sužen je na osnovi; vlaknast, žut do žuto-narančast, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni; prema gore je crvenkast s prstenasto-maljavim zonama, ispod listića je ostatak zastorka u vidu crtastog prstenka, ružičaste boje.

Listići: Spuštaju se po stručku, lagano se odvajaju od plodnice, rijetki, račvasti; najprije pepeljasto-žuti, zatim prljavoljubičasti i na kraju čađavo-crni.

Spore: Vretenaste, duguljaste, glatke, (15) 15.8 - 18.2 (19.3) × (5) 5.7 - 6.8 (7.7) µm, Q = (2.4) 2.5 - 3 (3.5), N = 120, Me = 17 × 6.3 µm, Qav = 2.7; otrusina je maslinasto-crna, maslinasto-smeđa do ljubičasto-crna.

Meso: Čvrsto, žućkasto, s ljubičastim tonom u klobuku, a u stručku tamnije, crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđe, s gvajakovom tinkturom trenutno postane purpurnocrveno, dok s željeznim sulfatom meso posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, osobito u šumama bora, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Smatra se da parazitira micelij različitih vrsta tartufa. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, druga, treća i četvrta slika snimljene su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, a petu sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Prije upotrebe se odstrani ljepljiva kožica s klobuka, međutim ništa se neće dogoditi ako se kožica i ne odstrani. Meso kuhanjem postaje ljubičasto-smeđe i ugodnog mirisa, sličnog kao kod modre koturnice (Lepista nuda).

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama. Vrlo sličan mu je švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) koji je puno rijeđi, ima suh vlaknasto-ljuskavi klobuk te lijepu žuto-narančastu ili narančasto-ružičastu boju plodnog tijela te raste pod smrekama i peteroigličastim borom (Pinus cembra). Sličan mu je i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) koji ima mnogo rašireniji klobuk crvene boje i bjelkasti stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1010. Borov slinavac (čavlić) (Chroogomphus rutilus (Schff. ex Fr.) Miller), Sinonim: Gomphidius viscidus Fries; 1012. Tatarski slinavac (Chroogomphus tatrensis (Pilat) Kuthan et Sing.)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži