Ukupno vrsta gljiva: 2423

Čavlići

Plodno tijelo je mesnato s listićavim himenijem, klobuk je mazav ili pustenast, ali ne i slinav; listići mogu biti narančasti, oker ili crveni i spuštaju se niz stručak; meso na presjeku može biti narančasto ili jarkocrveno. Otrusina je zelenkasto-crnkasta. Sve su to simbiotske gljive koje rastu pod borovima Pinus silvestris, Pinus mugo, Pinus austriaca i Pinus cembra.

Rod: Chroogomphus (Singer) O.K.Mill.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Boletales

Porodica: Gomphidiaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Chroogomphus helveticus

Jestiva gljiva

ŠVICARSKI SLINAVAC

Chroogomphus helveticus (Singer) M.M.Moser

Etimologija: helveticus (lat.) = švicarski.

Klobuk: 2.5-8 (10) cm širok, kuglasto-konveksan i ispupčen, suh, nije sluzav; narančasto-smeđe, ciglastocrvene ili ružičasto-oker boje, vlaknasto-čehast.

Stručak: 6-8 (12) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, razmjerno je vitak, pun, osnova je uža, skoro je korjenast, maljav, vlakna na površini su deblja nego što je uobičajeno, boje je klobuka, na ozlijeđenim mjestima s crvenkastim promjenama boje.

Listići: Rijetki, lako se odvajaju od klobuka, razgranati, prirasli, kratko se spuštaju se po stručku; žuto-narančasti do crvenkasto-smeđi, na kraju crnkasti od dozrelih spora, kod mladih gljiva su prekriveni tankom koprenom.

Spore: Vretenaste, 17-20 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-crna do ljubičasto-crna.

Meso: Narančasto, samo je na dnu stručka žućkasto, na prerezu s crvenkastim promjenama boje, čvrsto; miris je voćni, blago mirišljavi, a okusa je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama smreke i bora u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem; kod nas nije česta vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Sve gljive iz ovog roda su jestive. Kada se kuha, meso postaje ljubičasto i ugodnog mirisa, sličnog kao kod modre koturnice (Lepista nuda).

Napomena: Prepoznatljiva je po istoj boji na svih dijelovima i po nelijepljivom klobuku. Sličan mu je borov slinavac (Chroogomphus rutilus) koji je kod nas razmjerno češći, mlada gljiva je sluzava po klobuku i stručku i cijela je bakrenocrvene boje, a švicarski slinavac po klobuku i stručku ima suha vlakna, nikad nije sluzav i više je narančast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1011. Švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus (Sing.) Moser), Sinonim: Gomphidius helveticus Singer

Coprinopsis lagopus

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chroogomphus mediterraneus

Jestiva gljiva

MEDITERANSKI SLINAVAC

Chroogomphus mediterraneus (Finschow) Vila, Pérez-De-Greg. & G.Mir

Etimologija: mediterraneus (lat.) = mediteranski. Po području rasprostranjenosti.

Klobuk: 2.5-5 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, zatim je spljošten i s jedva izraženom grbicom, ponekad je čak i blago ulegnut, kožica je sluzava po vlažnom vremenu, a glatka po suhom i prekrivena tamnim priraštenim vlakancima, sivo-smeđ do krem-narančast s krem ​​​​ili ljubičastim mrljama, ponekad je u potpunosti vinskicrven.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, više je ili manje zašiljen na bazi, naboran, kremasto-ružičast s vinskicrvenim mrljama, na bazi je sivkast, micelij je žućkasto-oker, u mladosti je s kratkotrajnim parcijalnim ovojem na rubu klobuka samo kod vrlo mladih primjeraka, prstenasta zona je gotovo odsutna.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, s lamelulama uz rub klobuka, u početku su žuto-narančasti, zatim su sve tamniji do sivo-maslinasti, na kraju crno-smeđi od poispadalih spora.

Spore: Vretenaste, dekstrinoidne, 18-21 x 6-7 µm, bazidije su 2-4 sporne, batinaste, 45-60 x 5-6 µm, cistide su valjkasto-batinaste, prekrivene su sa sluzi ili inkrustacijama, sa zaobljenim vrhom, završavaju dugom, uskom stapkom, 75-165 x 15-20 µm; otrusina je crnkasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto-kremasto u klobuku, u stručku je žuto-narančasto, u dnu stručka je sivo-crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s KOH postane tamno crvenkasto-smeđa do gotovo crna, a meso tamno zelenkasto-sivo, a reakcija kožice klobuka s gvajakovom tinkturom je negativna, a mesa pozitivna, ali slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama bora. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 17.10.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta karakteristična po žutom bazalnom miceliju, malim dimenzijama i boji mesa na prerezu, osobito u dnu stručka.

Coprinopsis lagopus

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chroogomphus rutilus

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

BOROV SLINAVAC (ČAVLIĆ)

Chroogomphus rutilus (Schaeff.) O.K.Mill.

Engleski naziv: Copper Spike

Klobuk: 2.5-8 (10) cm širok, mesnat, gladak, ljepljiv, ubrzo zatim suh, najprije stožast pa raširen i ispupčen;  vlaknast, smeđe, narančasto-smeđe, bakrenosmeđe ili sivo-smeđe boje, rub je u mladosti spojen s listićima crtastim zastorkom.

Stručak: 6-8 (12) cm visok i 0.6-1.5 (2) cm debeo, pun, čvrst, sužen je na osnovi; vlaknast, žut do žuto-narančast, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni; prema gore je crvenkast s prstenasto-maljavim zonama, ispod listića je ostatak zastorka u vidu crtastog prstenka, ružičaste boje.

Listići: Spuštaju se po stručku, lagano se odvajaju od plodnice, rijetki, račvasti; najprije pepeljasto-žuti, zatim prljavoljubičasti i na kraju čađavo-crni.

Spore: Vretenaste, duguljaste, glatke, (15) 15.8 - 18.2 (19.3) × (5) 5.7 - 6.8 (7.7) µm, Q = (2.4) 2.5 - 3 (3.5), N = 120, Me = 17 × 6.3 µm, Qav = 2.7; otrusina je maslinasto-crna, maslinasto-smeđa do ljubičasto-crna.

Meso: Čvrsto, žućkasto, s ljubičastim tonom u klobuku, a u stručku tamnije, crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđe, s gvajakovom tinkturom trenutno postane purpurnocrveno, dok s željeznim sulfatom meso posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, osobito u šumama bora, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Smatra se da parazitira micelij različitih vrsta tartufa. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, druga, treća i četvrta slika snimljene su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, a petu sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Prije upotrebe se odstrani ljepljiva kožica s klobuka, međutim ništa se neće dogoditi ako se kožica i ne odstrani. Meso kuhanjem postaje ljubičasto-smeđe i ugodnog mirisa, sličnog kao kod modre koturnice (Lepista nuda).

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama. Vrlo sličan mu je švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) koji je puno rijeđi, ima suh vlaknasto-ljuskavi klobuk te lijepu žuto-narančastu ili narančasto-ružičastu boju plodnog tijela te raste pod smrekama i peteroigličastim borom (Pinus cembra). Sličan mu je i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) koji ima mnogo rašireniji klobuk crvene boje i bjelkasti stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1010. Borov slinavac (čavlić) (Chroogomphus rutilus (Schff. ex Fr.) Miller), Sinonim: Gomphidius viscidus Fries; 1012. Tatarski slinavac (Chroogomphus tatrensis (Pilat) Kuthan et Sing.)

Coprinopsis lagopus

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži