HAJDINSKI VRGANJ

Boletus aereus Bull.

Etimologija: aes-aeris (lat.) = brončano. Po boji.

Engleski naziv: Bronze Bolete

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, debelomesnat, okruglast pa polukuglast, na kraju je kada se gljiva razvije otvoren, čvrst, nije mazav, kožica je tanka; u mladosti je tamnosmeđe, crno-smeđe ili skoro crne boje, u ovisnosti od staništa čas tamniji, čas svjetliji, površina je fino baršunasta, rub je obično svjetliji.

Stručak: 5-17 cm visok i 3-7 cm debeo, robustan, tvrd, u mladosti je uočljivo zadebljan prema dnu, bulbozan, kasnije je valjkast; površina je oker-smeđa ili svijetlosmeđa, vlaknasto-brazdast, posebno je na gornjem dijelu prekrivena s finom bjelkastom do smeđom mrežicom, boja joj je najprije blijeda, ali se mijenja kako se gljiva razvija, osnova je bjelkasta.

Rupice/cjevčice: Sitne su i guste, slobodne, obično su zatvorene, bijele, kremasto-žućkaste pa svijetložute; cjevčice su tanke, jednostavne, široke, tipično su skoro slobodne, bijele ili svijetložute.

Spore: Vretenaste, (12) 12.2 - 15.8 (17.6) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.8 - 3.4 (3.8), N = 60, Me = 13.8 × 4.5 µm, Qav = 3.1; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, izdašno, na zraku ne mijenja boju; miris je orašast, na bademe, a okus ugodan na gljive ili orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom lagano posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kada je i češći, u bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom i kestenom. Primjerak na trećoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete zbog nešto tvrđe konzistencije mesa.

Napomena: Crnogorični vrganj i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je borov vrganj koji raste po crnogoričnim šumama ispod smreka, ali nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive i izvanredne kakvoće. Razlikuje se od sličnih vrsta, jer skoro uvijek raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena i hrasta, karakteristične je boje, od crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crnkasto-smeđe, površina klobuka je baršunasta, nije glatka, ne pocrveni ispod kožice klobuka i na kraju svijetla mrežica pocrveni kao i cijeli stručak.

CRNOGORIČNI VRGANJ

Boletus edulis Bull.

Etimologija: edulis (lat.) = jestivo. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Penny Bun

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat i čvrst, u mladosti okruglast pa polukuglast, na kraju je raširen, te ponekad ulegnut i lagano ispupčen, površina je vlažna i ljepljiva, kožica je debela; svijetlosmeđ, ponekad je tamniji, boja ovisi o staništu, s jasnim je bljeđim pojasom prema rubu, nije baršunast, naboran.

Stručak: 5-15 x 3-6 cm, krupan, pun je i čvrst, najčešće je sužen na vrhu i zadebljan na bazi, najprije je bjelkast pa smećkast, površina na gornjem dijelu je ukrašena sitnom bijelom mrežicom koja poslije postaje smećkasta, donji dio je obično bez mrežice.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele ili bijelo-sivkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-zelenkaste; cjevčice su duge, jednostavne, skoro su slobodne, odmaknute su od klobuka, lako se odvajaju od plodnice klobuka, bijele su pa žućkaste.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, (12) 12.6 - 15.8 (18.7) × (3.5) 3.8 - 4.7 (5.2) µm, Q = (2.8) 3 - 3.7 (4.1), N = 120, Me = 14.1 × 4.4 µm, Qav = 3.2; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, nekada je smećkastog tona, čvrsto; miris i okus su vrlo ugodni na gljive, jedna je od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe, dok kožica klobuka potamni.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, jelom, borom, ali i hrastom, grabom, lipom, kestenom, bukvom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i od davnih vremena je najcjenjenija gljiva.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. Composition and antioxidant properties of wild mushrooms Boletus edulis and Xerocomus badius prepared for consumption; Antioxidant Capacity and the Correlation with Major Phenolic Compounds, Anthocyanin, and Tocopherol Content in Various Extracts from the Wild Edible Boletus edulis Mushroom; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania; Purification, Characterization and Antioxidant Activities in Vitro and in Vivo of the Polysaccharides from Boletus edulis Bull), antikancerogeno (Springer Link. 2024. Non-isoprenoid botryane sesquiterpenoids from basidiomycete Boletus edulis and their cytotoxic activity) i antibakterijski (Library of Medicine. 2024. Antimicrobial, Antibiofilm, and Antioxidant Properties of Boletus edulis and Neoboletus luridiformis Against Multidrug-Resistant ESKAPE Pathogens). Polisaharidni ekstrakt od gljive djeluje protuupalno i pomaže funkciji dišnih putova kod astme (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory effects of Boletus edulis polysaccharide on asthma pathology), te regulira crijevnu floru kod dijabetičara (Library of Medicine. 2024. In Vitro and In Vivo Antihyperglycemic Effects of New Metabiotics from Boletus edulis).

Napomena: Kad u jesen rastu zajedno jasno se razlikuju jer crnogorični vrganj raste ispod jele ili smeke, a raspucani vrganj (Boletus reticulatus) raste ispod bukve. Također, crnogorični vrganj i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Ima mnogo varijacija što stvara zabunu, a sve su jestive. Kod gljiva bez mrežice ili s jedva uočljivom mrežicom na stručku i sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija metoda kako bi se utvrdilo da se ne radi o nejestivom i nevaljalom gorkom žučnom vrganju (Tylopilus felleus) i gorkom vrganju (Caloboletus radicans). Najsličniji je raspucani vrganj, koji ima mnogo svjetliju i raspucanu kožicu klobuka i stručka. Šiljastonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus) ima više varijacija, a razlikuje se po zlatnožutoj boji rupica, žućkastom mesu koje je s laganom plavkastom ili ružičastom nijansom, a cjevčice na pritisak postanu zelenkasto-plave. Šiljastonogi i fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri) imaju svjetliji klobuk, a kraljevka (Butyriboletus regius) ima jarkocrveni klobuk koji je u kontrastu sa zlatnožutom bojom rupica.

BOROV VRGANJ

Boletus pinophilus Pilát & Dermek

Etimologija: pinus = bor + cola (lat.) = žitelj. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Bolete

Klobuk: 4-25 (30) cm širok, mesnat, polukuglast pa malo izbočen, obično je pravilan, ima debelu kožicu; crvenkasto-smeđ ili zrnato smeđ, malo naboran, kod mladih gljiva kao prekriven bijelim prahom koji se zadrži na rubu koji je obično malo svjetliji, malo je ljepljiv.

Stručak: 5-12 cm visok i 5-8 cm debeo, krupan, vrlo je tvrd; žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, prekriven je tipičnom i veoma izraženom crvenkastom mrežicom koja skoro doseže do baze.

Rupice/cjevčice: Sitne su i okrugle, najprije bjelkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-maslinaste ili maslinastozelene; cjevčice su boje rupica.

Spore: Vretenaste, 15.5-20 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, nepromjenljive je boje, s kratkom crvenkasto-smeđom zonom ispod kožice klobuka; miris je ugodan na gljive, a okus blag, orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (čak i u vrijeme jesenjih mrazeva, kada drugih gljiva više nema) u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, smrekama i jelama i bjelogoričnim šumama, osobito šumama bukve, ali i ispod hrastova i kestena.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i jedan od najboljih vrganja.

Napomena: Razlikuje se po dosta pravilnom rastu, crvenkasto-smeđom klobuku, po tipično crvenkastoj mrežici na stručku, te po crvenkasto-smeđom zonom ispod kožice klobuka. Može narasti izvanredno velik. Pronađe se na Sljemenu pokraj Zagreba. Crnogorični vrganj (Boletus edulis) i borov vrganj imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je hajdinski vrganj, koji nema crvenkastu mrežicu na površini stručka, koji je karakteristično svjetliji.

RASPUCANI VRGANJ

Boletus reticulatus Schaeff.

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po raspucanom klobuku.

Engleski naziv: Summer Bolete

Klobuk: 4-22 (30) cm širok; kožica je tanka, čitav je ujednačeno smećkasto ili oker-smeđe baršunast, rub nije svjetliji, površina se tijekom suhog vremena često raspuca na smeđa polja, međusobno odvojena svjetlijima mrežastim raspuklinama.

Stručak: 7-15 (20) cm visok i 2-5 cm debeo, bijel je ili svijetlosmeđ, sav je isprepleten sitnom mrežicom vlakanaca koja je najprije bijela, a u starosti smećkasta, na donjem dijelu je često sužen.

Rupice/cjevčice: Sitne, najprije su bjelkaste, zatim žućkaste do žućkasto-zelene i na kraju maslinasto-zelene, prirasle su uz stručak, poslije se lako odvajaju od mesa klobuka; cjevčice su kraće uz stručak i uz rub klobuka, boje su rupica.

Spore: Eliptične do vretenaste, 12.5-16 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, tik uz trusište je limunastožuto, u stručku je čvrsto, a u klobuku mekše, skoro spužvasto; ugodnog je mirisa na vrganje, a okus je ugodan orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom, bukvom, kestenom i grabom; kod nas je jedan od najčešćih vrganja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a može se jesti i sirova.

Napomena: Crnogorični vrganj (Boletus edulis) i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je crnogorični vrganj, koji ima svjetliji rub klobuka, trbušastiji stručak, ima svjetliju vlaknastu mrežicu samo na gornjem dijelu stručka, a meso mu je čvršće. Najsigurnije je pri određivanju ove vrste provjeriti meso u klobuku koje je skoro spužvaste konzistencije, te raspucanu kožicu klobuka po čemu je ova vrsta i dobila ime. Na jesen uz kišno i hladnije vrijeme, koža klobuka postaje glatka, bez znakova raspucanosti. Mrežica koja i inače bude potpuno bijela pri vrhu pobijeli cijela i sliči mrežici kod crnogoričnog vrganja. Bijela crta na rubu klobuka može se vidjeti na svim vrganjima. Prema tome miris raspucanog vrganja preostaje jedini po čemu ga možemo prepoznati.