CROmushrooms - Rod: Auricularia

Uši

Judino uho je u nekim istočnim zemljama veoma cijenjena i dosta tražena gljiva; najradije raste na bazgi (Sambuccus nigra), ali se nalazi i na drugom listopadnom drveću.

Rod: Auricularia Bull., 1780

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Auriculariales

Porodica: Auriculariaceae

Engleski naziv: Wood Ear Fungi

Izravno podređene niže takse: prikaži

Jestiva gljiva Ljekovite vrste Na listi za determinatore

JUDINO UHO

Auricularia auricula-judae (Bull.) Quél.

Etimologija: auricula (lat.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Jelly Ear

Plodno tijelo: 1-13 (16) cm široko, glatko, najčešće je nepravilno u obliku uha ili kapice, s obje je strane nepravilno žilasto naborano, vrlo je slabo baršunasto, smeđe, maslinasto-smeđe, žuto-smeđe ili ljubičasto-sive boje.

Stručak: Vrlo je sitan, gljiva se pomoću kratke peteljke bočno drži za stanište, smeđ.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 11-23 x 4-8 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Smećkasto, prozirno, tanko, u mladosti je elastično i želatinozno, a kasnije se isuši i postane lomljivo, malo je žilavo i tvrdo, ako se namoči, ponovno postane želatinozno; miris nije izražen ili slab na plijesan ili na zemlju, a okus je blag, kada se žvače podsjeća na gumene bombone.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće od kolovoza do ožujka, često u brojnim skupinama, s jednim plodnim tijelom pokraj drugoga, kao parazit ili saprofit na starom bjelogoričnom drveću, međutim najčešće se pronađe na granama bazge, bukve, javora ili breze, vrlo rijetko na crnogoričnom drveću poput smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva. Prva, treća i četvrta slika snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na bazgi i bukvi, a druga na lokalitetu Sutina kod Sinja, na bazgi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva gljiva izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Može se i dehidrirati nakon čega postaje tvrda, pa ju je prije željene pripreme potrebno nakratko potopiti u vodi kako bi omekšala. U istočnim je zemljama specijalitet već više od 1000 godina. Kada se gljiva dehidrira moguće ju je samljeti u prah, a u Kini se najčešće koristi kao dodatak jelima ili juhi. Njezin je osvježavajući okus prikladan u varivima i umacima u kojima dobro reagira na pirjanje. Vrlo je popularna u azijskoj kuhinji pa je u Europi dosta kineskih restorana poslužuje kao salatu. Ako se pomiješa s nekim slatkim likerom poput orahovca te doda šećer u prahu, predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Ne preporuča se konzumacija djeci do pete godine života, trudnicama i dojiljama, jer je moguće da negativno utječe na plodnost žena.

Napomena: Kada zimi nestane gljiva i malo zatopli, može se naći na mjestima gdje raste bazga. Zbog karakterističnog izgleda, staništa, skoro uvijek ljubičastog tona te želatinoznog mesa, gotovo da ne postoji mogućnost zamjene s nekim drugim gljivama. Neka od vjerovanja kako je ova gljiva dobila ime jest to da se Juda objesio o bazgino drvo. 2010. godine je objavljeno da je proizvodnja Judinog uha četvrta vrsta gljive u svijetu po godišnjoj proizvodnji medicinskih i industrijski kultiviranih gljiva. Eventualno je slična vrbina drhtalica (Exidia recisa) koja obično raste na vrbi, a himenijalna površina nije žilasto naborana, već je više saćastog izgleda.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1521. Judino uho (Auricularia auricula-judae (Bull. ex S.Am.) Berk), Sinonim: Hirneola auricula-judae (Bull. ex S.Am.) Berk.; 1522. Imelino uho (Auricularia loranthinum nom. prov.)

Jestiva gljiva

HRASTOVO UHO

Auricularia cerrina Kout, Hejl & Kalián

Etimologija: cer (lat.) = izvedenica iz Quercus cerris. Po supstratu na kojem raste.

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko i 1-4 mm debelo, do u početku je blago kupolasto, kasnije je u obliku uha, ponekad je blago ulegnuto prema sredini, pričvršćeno je u jednoj točki za supstrat, tanje je na rubovima, čitava je vanjska, neplodna površina gusto dlakava, dlačice su pojedinačne ili u čupercima, duge su 125-250 µm i široke 5-7 µm, na bazi su široke do 11 µm, bjelkasta do sivkasta dlakava površina je u izraženom kontrastu s tamnom, unutarnjom, himenijalnom površinom, koja je glatka, ponekad s naborima, smeđa, siva do tamnosiva, sušenjem postaje crno.

Spore: Kobasičaste, zakrivljene, rjeđe su eliptične, glatke, prozirne, sa sitnim su uljnim kapljicama, neamiloidne, 11.5-16 x 4-6 µm, bazidije su valjkaste, s tri poprečne pregrade, 49-65 x 4.5-5.5 µm, hifalni sustav je monomitski, hife su s kopčama, razgranate, isprepletene, glatke, prozirne, hife trame su paralelne, široke 2-4 µm, na himenijalnoj su površini prisutni raspršeni kristali (cromushrooms: spore su (11) 11.5 - 14.6 (15.3) × (4.3) 5 - 6.2 (6.5) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 140, Me = 13 × 5.5 µm, Qe = 2.3); otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili busenasto, u šumama i parkovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznih vrsta hrastova. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.2.2026., na lokalitetu Samoborsko gorje, na grani hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnim plodnim tijelima, sivim do crnkastim s gustim bjelkastim do sivkastim dlačicama na vanjskoj, neplodnoj površini. Mikroskopski je s manjim sporama u usporedbi sa sličnim judinim uhom (Auricularia auricula-judae). Tipični je supstrat ograničen samo na hrastove (Quercus cerris, ali i druge vrste hrastova). Mnogo češće Judino uho raste uglavnom na bazgi (Sambucus nigra), ali se pronađe i na raznom drugom bjelogoričnom drveću. Osim veličine spora i supstrata na kojem raste, bitna značajka za determinaciju je dužina dlačica na vanjskoj površini klobuka, one su kod Judinog uha duge do 150 µm, dok su kod opisane vrste duge i preko 200 µm.

Nejestiva gljiva

NABORANO UHO

Auricularia mesenterica (Dicks.) Pers.

Engleski naziv: Tripe Fungus

Plodno tijelo: 4-12 (25) cm široko, jednim je krajem učvršćeno za supstrat, poput konzole, lepezasto stručak nije izražen, rub je cjelovit ili urezan poput latica cvijeta, s izdignutim rubom, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu; sivkasto-smeđe do svijetlosmeđe s nešto tamnosmeđim koncentričnim pojasevima; himenija je površina smještena s donje strane, rebrasto naborana, ljubičasto-smećkasta.

Spore: Izduženo eliptične, glatke, sužene su na jednom kraju, prozirne, iznutra su zrnaste ili s grlićem, 12-18 x 4-7 µm; bazidiji su s 3 pregrade, 60-80 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, sivkasto, smeđe, na kraju crnkasto, želatinozno, mekano-kožasto, tamno, u starosti otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, busenasto, u šumama, parkovima, riječnim dolinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće jasena, topole, bukve i breze. Sve slike snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristično je pojasasta i izgleda poput rasvjetanog cvijeta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1523. Naborano uho (Auricularia mesenterica Dicks.: Fr.)