BIJELA DEBELJAČA

Leucopaxillus albissimus (Peck) Singer

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Large White Leucopax

Klobuk: 4-14 (18) cm širok, konveksno-izravnat, slabo je ispupčen na sredini; uglavnom je snježnobijel, kada se gljiva razvije čitava je sredina oker, malo je naboran na sredini, mjestimično je s mrljama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-6 x 0.6-1.5 cm, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi; bjelkast je do blago žućkast, čitavom je dužinom lagano čehast, a na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, uski, djelomično su račvasti ili anostomozirajući, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli do blijedokrem.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama, prozirne, amiloidne, 5.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je ugodan, oštar, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog oštrog miris mesa. U vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do alergijskih reakcija i gastrointestinalnih poremećaja. U slučaju da se osjete takvi simptomi, izbjegavati konzumaciju svih debeljača.

Napomena: Ovoj je gljivi slična samo vrsta Leucopaxillus lentus za koju se smatra da je samo jedna od varijacija iste vrste. Nešto je svjetlije boje, ima listiće koji se spuštaju po stručku i naboranu površinu klobuka.

GORKA DEBELJAČA

Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

Engleski naziv: Bitter Funnel

Klobuk: 4-18 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, zdepast, mesnat, suh, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije je čehasto-maljav, na kraju je gol, rub je svjetliji, najprije je podvijen i pahuljast, kasnije je malo narebran i nepravilno valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, žilav, baza je bulbozno zadebljana, često je malo korjenast, bjelkast, kasnije je žuto-smeđ, na dodir ili u starosti posmeđi, na vrhu je sitno crtast, u mladosti se malo ljušti, kasnije je gol.

Listići: Vrlo su uski, gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasti ili često hrđasto pjegavi.

Spore: Eliptične, sitno zrnaste, bezbojne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično. bijelo; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u miješanim i crnogoričnim šumama, češće u šumama bora gdje je masovnija i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, te po parkovima, a rjeđe se pronađe ispod hrasta. Prve dvije slike snimljene su 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi crnog bora, a treću je snimila Mirna Katičić, 20.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo gorkog okusa mesa.

Napomena: Može se zamijeniti s bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 586. Gorka debeljača (Leucopaxillus amarus (A. et S. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

TROBOJNA PODVIJENKA

Leucopaxillus tricolor (Peck) Kühner

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno. Po boji.

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se izravna, suh; olovnosiv, oker-žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, baršunast, malo je grbav, rub dugo vremena podvijen, narebran.

Stručak: 5-9 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, gladak, gol, kratak, sužen je na vrhu; bijel, kasnije je smećkast prema bazi.

Listići: Gusti, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su svijetložuti, kasnije su kremasto-žuti do žuto-smeđi, nikad nisu s mrljama.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.7-9.6 x 4.7-6.1 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris je ugodan do blago kiselkast, na gljive, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, grmlju i po parkovima. U Hrvatskoj je pronađena u kontinentalnom području, u šumama s bukvom, hrastovima i šumskim kestenom te u submediteranskom području uz bijeli grab, na tri lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju i na otoku Krku. Primjerci na slici snimljeni su u blizini Japetića, najvišeg vrha Samoborskog gorja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Klobuk je ponekad vrlo velik, širine do 20 cm ili čak i više. Slična je gorka vitezovka (Tricholoma acerbum) koja ima žućkaste listiće, a nije jestiva zbog gorkog okusa mesa. Gorka je vitezovka većih dimenzija i rasprostranjenija je vrsta, u određenim područjima se dosta konzumira, bez obzira na gorki okus mesa.