BIJELA DEBELJAČA

Leucopaxillus albissimus (Peck) Singer

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Large White Leucopax

Klobuk: 4-14 (18) cm širok, konveksno-izravnat, slabo je ispupčen na sredini; uglavnom je snježnobijel, kada se gljiva razvije čitava je sredina oker, malo je naboran na sredini, mjestimično je s mrljama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-6 x 0.6-1.5 cm, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi; bjelkast je do blago žućkast, čitavom je dužinom lagano čehast, a na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, uski, djelomično su račvasti ili anostomozirajući, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli do blijedokrem.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama, prozirne, amiloidne, 5.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je ugodan, oštar, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog oštrog miris mesa. U vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do alergijskih reakcija i gastrointestinalnih poremećaja. U slučaju da se osjete takvi simptomi, izbjegavati konzumaciju svih debeljača.

Napomena: Ovoj je gljivi slična samo vrsta Leucopaxillus lentus za koju se smatra da je samo jedna od varijacija iste vrste. Nešto je svjetlije boje, ima listiće koji se spuštaju po stručku i naboranu površinu klobuka.

GLAVATA DEBELJAČA

Leucopaxillus macrocephalus (Huijsman) Bohus

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 3-7 (10) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan ili se nekad raširi, masivan, mesnat, tvrd, gol, gladak; bijel, do blijedooker ili oker-smeđ, nešto je svjetliji na rubu, kožica se ne guli, bjelkasto je pahuljičast, malo je vodenast, nekad je naboran, rub je dugo vremena jako podvijen.

Stručak: 3-10 cm visok, tvrd, masivan, zdepast, trbušast, pun, čvrst, nešto je kraći od širine klobuka, prvo je nakaradno zadebljan na bazi, završava korjenasto, na bazi je redovito po nekoliko stručaka zajedno srašteno i tvore zajedničku okruglastu micelijsku masu koja je dosta sklerotična kao kod gomoljastog rupičara (Polyporus tuberaster); bijel, ponekad mjestimično požuti, kasnije je prošaran s okerastim pjegama, vlaknast.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, kasnije su blijedokrem, na pritisak postanu smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, bijelo; vrlo je jakog karakterističnog mirisa koji nije u potpunosti definiran, neki autori navode da miriše na humus, drugi na koru krumpira, treći na voće, a ostali na rotkvice, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, uz trule panjeve, stabla ili prividno na tlu, po nekoliko plodišta je srašteno u jednu masu, sličnu kao kod stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer često uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po dimenzijama, osobito okruglaste baze stručka koji je korjenast, meso joj požuti, jako miriše i ima zakrivljene spore. Po dimenzijama je donekle slična trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) kojoj klobuk može biti širok i do 30 cm, listići su sumporastožuti i nikada se ne spuštaju po stručku, a meso joj ne požuti. Tek iznikla glavata debeljača konglomeratom plodnih tijela neodoljivo podsjeća na potpuno mlade vrganje kada rastu skupno.

TROBOJNA PODVIJENKA

Leucopaxillus tricolor (Peck) Kühner

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno. Po boji.

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se izravna, suh; olovnosiv, oker-žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, baršunast, malo je grbav, rub dugo vremena podvijen, narebran.

Stručak: 5-9 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, gladak, gol, kratak, sužen je na vrhu; bijel, kasnije je smećkast prema bazi.

Listići: Gusti, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su svijetložuti, kasnije su kremasto-žuti do žuto-smeđi, nikad nisu s mrljama.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.7-9.6 x 4.7-6.1 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris je ugodan do blago kiselkast, na gljive, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, grmlju i po parkovima. U Hrvatskoj je pronađena u kontinentalnom području, u šumama s bukvom, hrastovima i šumskim kestenom te u submediteranskom području uz bijeli grab, na tri lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju i na otoku Krku. Primjerci na slici snimljeni su u blizini Japetića, najvišeg vrha Samoborskog gorja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Klobuk je ponekad vrlo velik, širine do 20 cm ili čak i više. Slična je gorka vitezovka (Tricholoma acerbum) koja ima žućkaste listiće, a nije jestiva zbog gorkog okusa mesa. Gorka je vitezovka većih dimenzija i rasprostranjenija je vrsta, u određenim područjima se dosta konzumira, bez obzira na gorki okus mesa.