OŠTROKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe acutoconica (Clem.) Singer

Etimologija: acutus (lat.) = oštar, naoštren + conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Persistent Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, zvonolik je i tupo ispupčen, često je malo nepravilan, u mladosti je gladak; limunastožut ili žuto-narančast, površina je mazava i sluzava, voštana, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i oko 1 cm debeo, valjkast je ili lagano trbušast; limunastožut ili žuto-narančast, na gornjem je dijelu žućkast, baza je uvijek ješto svjetlija, bjelkasta do žuta, uzdužno je vlaknast.

Listići: Skoro su slobodni, trbušasti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama; blijedožućkasti limunastožuti ili žuto-narančasti, nešto su svjetliji od klobuka, oštrica je često svijetložuta, nazubljena i valovita.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, (10) 10.6 - 12.9 (14.2) × (5.4) 5.7 - 6.9 (7.8) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2 (2.1), N = 120, Me = 11.7 × 6.3 µm, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, kremasto-žuto do blijedožuto u stručku, bjelkasto je u klobuku, na dnu je klobuka blijedokremasto; miris je ugodan po bojama, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po parkovima, livadama, pašnjacima, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, na travnatim područjima, te u pijesku po naplavinama uz morsku obalu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali samo u vrlo malim količinama, jer se smatra lagano otrovnom zbog sadržaja toksina crustulinola, koji uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je vrsta po staništu na kojem raste te po dvobojnom klobuku.

Hygrocybe aurantiosplendens - created in Switzerland by Nicolas Schwab

SKERLETNOKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe aurantiosplendens R.Haller Aar.

Engleski naziv: Orange Waxcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, poslije je tupo koničan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; skerletnocrven ili narančasto-crven, rub je nešto svjetliji, gotovo proziran i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, gladak, uzdužno je vlaknast, ubrzo je suh, često je uvijen, duboko je ukopan u tlo; žuto-narančast.

Listići: Rijetki, do stručka zaokruženi, prirasli; žuti su do narančasto-žuti, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, bademaste, prozirne, 8-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, na pašnjacima, livadama i proplancima na višim predjelima, u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najvažnija karakteristika ove vrste jest žuti stručak, koji je duboko ukopan u tlo.

VAPNENAČKA VLAŽNICA

Hygrocybe calciphila Arnolds

Engleski naziv: Limestone Waxcap

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, bez grbice, u starosti je malo pupčast; svijetlocrven do žuto-narančast, površina je zrnasto-vlaknasta, suha, glatka, crtast je zbog prozirnosti kožice, rub u mladosti podvijen, kasnije je ravan ili blago podvijen.

Stručak: 2-3 (4.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, narančasto-žut, baza je više žućkasta, vlaknast.

Listići: Žuto-narančasti ili narančasto-crveni, razmaknuti, prirasli su sa zupcem, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 7-9.3 x 5-7 µm; bazidije su s 4 spore, vrlo su dugaćke, prisutne su kopče, 11-12.5 x 42-52 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, tamnožuto, ispod kožice klobuka je narančasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima i svijetlim šumama, uvijek na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na Žumberačkom gorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja, na livadi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Hygrocybe cantharellus - created in Finland by Petri Roponen

LISIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe cantharellus (Fr.) Murrill

Etimologija: Po sličnosti s lisičicama (Cantharellus).

Engleski naziv: Goblet Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je zvonolik ili konveksan pa se ulegne na sredini, na kraju je lijevkast, nikad nije stožast, tankomesnat; skerletnocrven ili narančast, sitno je vlaknast, rub je nešto svjetliji, u starosti je izvrnut, narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i oko 3 mm debeo, tanak, najprije je šupljikav pa šupalj, lomljiv, zakrivljen; bije je klobuka narančasto-crven ili zlatnožuto-narančast, narančasto čehast na žutoj ili crvenkastoj osnovi, vlaknast, na bazi je sužen i svjetliji, bijelo maljav.

Listići: Najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, a često su i narančasti ili crvenkasti; razmaknuti, uski, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-10 x 5-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto ili narančasto; miris nije izražen, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe na cretovima, pješčarskim staništima i u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama; dosta je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u kontinentalnom dijelu zemlje: na planini Medvednici, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je puževica mala rastom i skerletnocrvene ili narančasto-crvene boje. Prepoznatljiva je po listićima koji se dugo spuštaju po stručku koji podsjećaju na vrste iz roda lisičica po čemu je i dobila ime. Lako se zamijeni s mahovinskom vlažnicom (Hygrocybe turunda) koja ima sivo-smećkasta vlakanca po površini klobuka čija je osnova drugačije boje i ima žuti stručak.

Hygrocybe chlorophana - created on October 2021 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

TUPA VLAŽNICA

Hygrocybe chlorophana (Fr.) Wünsche

Etimologija: khloros (gr.) = žuto-zelenkast + faino (gr.) = očigledno prisutan. Po boji.

Engleski naziv: Golden Waxcap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, polukuglast je i konveksan, rijetko je skoro izravnat, na kraju je naglašeno do lagano ispupčen na sredini, površina je glatka, nije vodenast (ili slabo), malo je mazav po vlažnom vremenu, zbog prozirnosti kožice je crtast skoro do sredine klobuka; limunastožut, žuto-okerast, rijetko je žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, ujednačeno je obojen.

Stručak: 2-5 (7) cm visok, prilično je dug, teži ka valjkastom obliku, često je zakrivljen, sužen je ili se malo zadebljava od vrha prema bazi, gladak, lagano je mazav po vlažnom vremenu; žut, limunastožut, rijetko je žuto-oker ili žuto-narančast, na bazi je često svjetliji.

Listići: Relativno su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prilično su široki, skoro su trbušasti, oštrica nije ravna, upadljivo su suženi uz stručak, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, u osnovi su bijeli, ali teže prema svijetloj limunastožutoj boji.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko u klobuku, krhko, blijedožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, travnjacima, livadama, parkovima s niskom travom te travnatim šumama i stazama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog osrednjeg okusa i tankog mesa, a i lako se pomiješa s drugim nejestivim i sumnjivim žutim gljivama.

Napomena: Od zelenkastožute se vlažnice (Hygrocybe citrinovirens) razlikuje po nepostojanju vlakanaca po površini klobuka i po tendenciji da na svim dijelovima jako požuti. Po izgledu je nije uvijek lako razlikovati od vlažnica žutih i žuto-narančastih boja. Klobuk i stručak su mazavi.

Hygrocybe citrina - created on October 2016 in Trzciana, Poland by Jerzy Opioła

LIMUNASTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrina (Rea) J.E.Lange

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je koničan, poslije je raširen i na kraju uzdignuta ruba, sjajan, gladak, gotovo je radijalno iscijepan, prilično je ljepljiv, nikad nije sluzav; svijetložut, zlatnožut, blijedonarančast ili narančasto-crven, u starosti izblijedi i postane smećkast, rub je proziran i uočljivo narebran gotovo od sredine klobuka.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, tanak, nježan, često je stisnut i zakrivljen, elastičan, šupalj, na bazi je često sužen, voštan, suh, nije sluzav; žut je ili žuto-narančast poput klobuka, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, široki, oštrica je nepravilno nazubljena, mekani, prirasli za stručak ili se jedva primjetno spuštaju po stručku; bjelkasti su ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, 5.8-10 x 2.8-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, blijedožućkasto do žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na livadama, pašnjacima, parkovima, travnjacima, vrtovima i vlažnim šumskim livadama obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Limunasta vlažnica prema pojedinim autorima nije posve objašnjena, jer postoje još neke vrlo slične vrste. Najznačajnije je obilježje limunaste vlažnice svakako naglašeno narebran klobuk. Veoma je slična tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), ali ona nema narebran rub klobuka.

Hygrocybe citrinovirens - created on October 2022 in Steiermark, Austria by bernardwieser

ZELENKASTOŽUTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrinovirens (J.E.Lange) Jul.Schäff.

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto + virens (lat.) = zeleno, koje se zeleni. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Citrine Waxcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, malen je u usporedbi s duljinom stručka, najprije je prilično zvonolik, zatim se otvori, na sredini se nalazi šiljasta grbica, sjajan, kožica je suha, nije sluzava; žut, žućkasto-zelenkast ili zelenkasto-smeđ, vodenast, blijedi do kremasto-žute boje, površina je vlaknasta, rub je zrakasto ispucan i uzdignut.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 5-8 (12) mm debeo, suh, vitak je i razmjerno visok, sa strane je spljošten, najširi je ispod klobuka; žuto-zelenkaste je boje klobuka, prema dnu je sve svjetliji, bjelkast, uzdužno je vlaknast i izbrazdan.

Listići: Bijeli, svijetle su žućkaste ili zelenkaste boje; široki, nisu gusti, različito su dugački, zaokruženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Eliptične, 7-8 x 4.7-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, mekano, staklasto, blijedožuto do žućkasto-zelenkasto, na zraku ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u rujnu i listopadu, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari; vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na planini Učki, na sjevernom Velebitu te Kordunu.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lijepa je vlažnica zvonolikog oblika klobuka i svijetle žuto-zelene do zelenkaste boje.

SKERLETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccinea (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Scarlet Waxcap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, tanak i slabo mesnat, najprije je polukuglast, zatim je zvonolik i na kraju otvoren, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom je vremenu sjajan; crven, u starosti ima tendenciju da lagano postaje narančast ili zlatnožut, blijedi od sredine.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, prilično je debeo u odnosu na veličinu plodnog tijela, ponekad je nepravilno stisnut, gladak, šupalj; najprije je crven, kasnije je narančast, prema bazi je žuto-narančast i na bazi žut i s bjelkastim micelijskim nitima, uzdužno je sitno vlaknast.

Listići: Rijetki, trbušasti, razmaknuti, svaki drugi je kraći, međusobno su žilasto spojeni na bazi, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; crveni, u starosti teže da izblijede prema narančastom, oštrica je žuta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9.8 x 4-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je narančasto-crveno, u stručku je žuto do narančasto, mekano, lomljivo, voštano, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen skupno kao saprofit tla po vlažnim livadama, pašnjacima, parkovima, šumskim čistinama i na rubovima šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije, ali to nije jasno utvrđeno.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva, ima glatki klobuk, slična je mnogo veća i jestiva velika vlažnica (Hygrocybe punicea) kojoj listići nisu zaokruženi i izrezani uz stručak, već se kratko spuštaju po stručku, jestiva suha vlažnica (Hygrocybe intermedia) je veća rastom i žuto-narančaste je boje. Slična je sitna vlažnica (Hygrocybe miniata) kod koje se listići spuštaju po stručku.

Hygrocybe coccineocrenata - created onAugust 2019 in Austria by Filip Fuljer

CRETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno + crenula (lat.) = malo zupčanje, izupčanost. Po boji i dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Bog Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prilično je malen, ubrzo se raširi, ulegnut je na sredini i sa zaokruženim rubom, u starosti je lijevkastog oblika, gladak; narančasto-crven, površina je prekrivena sa smeđim ili maslinasto-smeđim čehicama, poput zrnaca.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, valjkast, malo je zakrivljen, zašiljen na bazi, gladak, voštan, šupalj; žućkast, žuto-narančast, crvenkast ili narančasto-crvenkast, nešto je svjetliji na bazi.

Listići: Bjelkasti do žućkasti, svijetle žuto-crvenkaste boje kao kod mnogih vlažnica, samo u starosti malo požute, razmaknuti, prirasli su i jasno se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, oštrica je bijela do kremasto-žuta.

Spore: Eliptične, duguljaste, 9-14 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto do narančasto-crvenkasto, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po tresetištima, vlažnim travnjacima, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama na mahovini. U Hrvatskoj je poznata s 4 lokaliteta: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Lepenica i Tršće u Gorskom kotaru te Vrhovinsko polje u Lici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava gljiva je iste, upadljive crvene boje osim nešto svjetlijih listića, ima velike spore, a klobuk je nešto tamniji zbog dekoracije.

STOŽASTA VLAŽNICA

Hygrocybe conica (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blackening Waxcap

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, opnast, prvo je stožast, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, lomljiv, bez dekoracije, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen; žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, gladak, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj; ispod klobuka je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, vlaknasto je brazdast, u starosti na dodir postane vlaknasto crnkast.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 9-12.1 x 5.9-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko je i lomljivo, blijedožuto do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po livadama, vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima i uz ceste. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, a posljednju Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako pojedini autori navode da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Uz to je male veličine i dosta sluzava pa je samim time i slabije uporabne vrijednosti.

Napomena: Teži da jako pocrni, stručak je na donjem dijelu postepeno bjelkast, klobuk nije dekoriran već je gladak, te je dosta malog rasta. Dosta je slična nejestiva pocrnjela vlažnica (Hygrocybe nigrescens) od koje se značajno razlikuje po tome što ne crni tako brzo i intezivno, a i nešto je manja rastom.

Hygrocybe conicoides - created on November 2022 in Zumaya, Gipuzkoa, Spain by joxepo

JAJOLIKA VLAŽNICA

Hygrocybe conicoides (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Dune Waxcap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je jajolik, zatim je tupo koničan, konačno je konveksan i tupo ispupčen, gladak, voštan, po vlažnom je vremenu mazav; žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven , na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, na bazi je zaokružen; žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni, uzdužno je vlaknast, užlijebljen.

Listići: Prilično su rijetki, različito su dugi, trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, izmiješani su s mnogo lamelula; najprije žuti, ružičasti do žuto-narančasti; oštrica je u starosti valovita.

Spore: Valjkaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-13 x 5-6.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, ispod kožice i na prerezu je blijedoružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla uglavnom na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema mkorfološkim je karakteristikama vrlo slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) od koje se bitno razlikuje po jajolikom obliku klobuka i po listićima koji poslije postanu karmincrveni. Po obliku plodnog tijela sliči grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata), koja ima najprije koničan klobuk, zatim je raširen i tupo ispupčen. Klobuk je crven ili žućkasto-narančast, rub je po vlažnome vremenu narebran, ali nikada ne pocrni i raste u šumama na travnatim površinama.

SUHONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe flavescens (Kauffman) Singer

Engleski naziv: Golden Waxy Cap

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, najprije je zvonolik, poslije je konveksan i konačno raširen, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnu je vremenu mazav; limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančast, rub je dugo podvijen i valovit.

Stručak: 2-5 (7) cm visok, tvrd, valjkast, najčešće je uzdužno stisnut, po dužini se nalazi izražena brazda, gladak, sjajan, suh, šupalj; žut, žuto-narančast ili žuto-okerast.

Listići: Srednje su gusti, lamelule su različito duge, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blijedožuto do limunastožuto, tanko, krhko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, po pašnjacima i livadama viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Unutar roda Hygrocybe postoje brojne slične vrste čije je plodno tijelo žuto ili žuto-narančasto. Suhonogoj je vlažnici najsličnija šesnaestkaratna vlažnica (Hygrocybe obrussea), koja je krasne zlatnožute boje, listići su zaokruženi uz stručak i stručak je bijelo perutav. Kao što hrvatski naziv upućuje, suhonoga vlažnica ima suh stručak, a klobuk je gotovo uvijek sjajan i mazav.

Hygrocybe glutinipes - created on September 2022 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler

MAZAVONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe glutinipes (J.E.Lange) R.Haller Aar.

Etimologija: gluten (gr.) = glutin, biljno ljepilo + pes (gr.) = noga, stručak. Po glutinoznom ili ljepljivom stručku.

Engleski naziv: Glutinous Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, konveksn je i zvonolik, zatim se otvori i spljošti, ponekad je ispupčen na sredini, rub je uzdignut i nepravilan, površina je dosta mazava, gladak; najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je zbog prozirnosti kožice crtast do sredine.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, dug, uglavnom je dosta pravilan, ravan, površina je mazava i sluzava; svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji.

Listići: Rijetki, lagano su trbušasti, oštrica je glatka, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 6-10.3 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, tanko, lomljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima i šumskim čistinama bogatim mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Iako je specifične žuto-narančaste boje ipak je nije lako determinirati, prepoznatljiva je po sluzavom stručku koji je iste boje kao i klobuk, a listići su bjelkasti.

Hygrocybe ingrata - created in Norway by Mathilde Norby

CRVENEĆA VLAŽNICA

Hygrocybe ingrata J.P.Jensen & F.H.Møller

Engleski naziv: Dingy Waxcap

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksno-raširen pa se uglavnom nepravilno otvori, površina je blistava, suh, sitno dekoriran; žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s mjestimičnim je crvenim mrljama, sitno čehast, kasnije je radijalno vlaknast, vodenast, izblijedi u krem boju.

Stručak: 2-7 (8) cm visok i 0.8-1.4 (1.8) cm debeo, valjkast, uglavnom je zašiljen na bazi, malo je nepravilan, gladak, stisnut, šupalj, zakrivljen, također je batinast; bjelkast, kremast, svijetlooker, prema dnu je svijetlosmeđ, sa smeđim je mrljama, vlaknast.

Listići: Razmaknuti, dosta su široki i trbušasti, prirasli, blago valoviti; najprije su bijeli do krem-sivkasti, kasnije su blijedooker ili sivo-smeđi, s crvenim su mrljama.

Spore: Široko eliptične, glatke, 6.8-9 x 4.8-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, na prerezu tek polako postaje blijedosmeđe do ružičasto-smeđe, lagano pocrveni, vodenasto, tankopomalo vlaknasto, krhko; karakteristično miriše po klorovodičnoj kiselini ili amonijaku, okus kiselkast i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, šumskim livadama i travnatim šumskim čistinama, na vlažnom tlu; prilično je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: dva su na sjevernom Velebitu, a po jedan na Žumberačkom gorju i u okolici Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine vlažnica koje mirišu po klorovodičnoj kiselini. Prepoznatljiva je po smećkasto-crvenoj boji koja nije crnkasta kao maslinastocrna vlažnica (Neohygrocybe ovina) i po crvenim mrljama po svim dijelovima.

Hygrocybe intermedia - created on October 2022 in Mariensee Wieśe West, Austria by Christian Apschner

SUHA VLAŽNICA

Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod

Etimologija: intermedius (lat.) = srednje. Po karakteristikama između nekoliko vrsta.

Engleski naziv: Fibrous Waxcap

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, lomljiv, najprije zvonolik pa se otvori, često je radijalno ispucan; žućkasto-narančast, narančast ili crven, od sredine prema rubu ubrzo izblijeđuje, prekriven je radijalno postavljenim vlakancima između kojih se nalaze sitne, jedva uočljive sitne čehice, rub je iskrivljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, prema dnu se sužava, ponekad je nepravilno stisnut, više je ili manje šupalj; svijetložut, žuto-narančast ili crvenkasto-narančast, vlaknast, na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, debeli, prirasli su sa zupcem, oštrica je često valovita i nazubljena, bjelkasti su pa žućkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, 7.5-11.5 x 3.8-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto, lomljivo, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, livadama, često na višim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, te u Dalmaciji.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta) ima listiće koji se ne spuštaju po stručku, široki su i rijetki. Lisičasta se vlažnica (Hygrocybe cantharellus) razlikuje po ulegnutom klobuku i listićima koji se dugo spuštaju po stručku. Malena vlažnica (Hygrocybe parvula) je rijetka, a klobuk joj je širok 0.3-0.6 cm. Velika vlažnica (Hygrocybe punicea) ima dosta tamniju boju klobuka.

SITNA VLAŽNICA

Hygrocybe miniata (Fr.) P.Kumm.

Engleski naziv: Vermilion Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je konveksan, poslije je manje-više otvoren, suh, po vlažnom je vremenu mazav; najprije je narančast, svijetlocrven ili skerletnocrven, poslije je crveno-narančast do žuto-narančast, sitno je čehast, rub je tanak, prozirno crtast, valovit, svjetliji od sredine klobuka, žućkast.

Stručak: 1-3 (3.5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, zavijen, gladak, suh, šupalj, lomljiv, voštan; žut, narančast, svijetlocrven, skerletnocrven ili narančasto-crven, baza je bijelo ili žuto-narančasto maljava.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku; bijelo-žućkasti do narančasto-crveni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, često sužene, glatke, 5-9.5 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žuto, u stručku je narančasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, uz rubove šuma te planinskim pašnjacima i livadama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: U literaturi se navodi vrlo slična vlažnica Hygrocybe mollis, čiji je klobuk svijetlocrvenkast i naraste samo 0.8-1 cm široko te ima žute listiće koji se malo spuštaju po stručku. Prema tome, od sitne se vlažnice razlikuje po svjetlije crvenkastom klobuku i po listićima koji su žuti i malo se spuštaju po stručku.

GORKA VLAŽNICA

Hygrocybe mucronella (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Bitter Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, u mladosti je konveksno-zvonolik, ponekad je malo stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, tanak, proziran, kožica je priraštena i gola, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav; u mladosti je skerletnocrven, ili narančasto-crven, kasnije vremenom izblijedi, rub ubrzo požuti, jedva je podvijen pa se izravna, na kraju je često izvrnut, tanak i prozirno crtast.

Stručak: 3-5 cm visok, tanak, cjevast, malo je sužen prema bazi, često je stisnut, gol je i mazav, sjajan, prilično je žilav; narančasto-crvenkast, na bazi je bjelkast.

Listići: Rijetki, prirasli, gotovo su 2 puta širi od mesa u klobuku; žuto-narančasti, crveni ili crvenkasto-narančasti, često su gotovo žuti.

Spore: Skoro eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, u klobuku je žuto, a u stručku je narančasto; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po pašnjacima, livadama, močvarnim livadama, na mahovini, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prekrasna je mala vrsta koja je najkarakterističnija po mazavom stručku i gorkom okusu mesa, eventualno se može zamijeniti sličnom sitnom vlažnicom (Hygrocybe miniata) koja je također vrlo mala rastom i raste skoro na istom staništu, skerletno-crveni klobuk joj nije narebran, ne teži da jako požuti i nije mazav, listići su narančasto-crveni, prirasli su ili se lkratko spuštaju po stručku, a meso nema gorki, već blagi okus.

POCRNJELA VLAŽNICA

Hygrocybe nigrescens (Quél.) Kühner

Etimologija: nigrescere (lat.) = pocrnjelo. Jer teži da pocrni.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, stožast, oštro je ispupčen; žut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crvenkast, i pri laganom dodiru ubrzo pocrni, s gustim je zrakasto raspoređenim crveno-narančastim vlakancima.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-12 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, zakrivljen, šupljikav je pa šupalj; žuto-narančast ili žuto-zelenkast, na bazi je bjelkast, brzo pocrni, vlaknast.

Listići: Trbušasti, široki, tanki, najprije su prirasli uz stručak pa slobodni, limunastožuti su ili nešto svjetliji, u starosti pocrnu.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5.6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto, na prerezu najprije postane sivo-ljubičasto pa crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama i šumskim proplancima u travi; česta je vrsta na krškim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) koja je šiljasto-stožastog oblika, s narančasto-crvenim ili skerletnim klobukom, kojoj žućkasto meso u dodiru sa zrakom odmah pocrni, dok kod opisane vrste najprije dobije sivo-ljubičastu boju i tek nakon toga pocrni, klobuk je gladak i sjajan, dok je kod opisane vrste vlaknasto-injasto dekoriran. Lagano je otrovna vrsta, što je jedinstveni primjer u rodu vlažnica.

Hygrocybe obrussea - created in Netherlands by Leonard Minkema

ŠESNAESTKARATNA VLAŽNICA

Hygrocybe obrussea (Fr.) Wünsche

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, nepravilan, najprije je konveksan, poslije se raširi, gladak, sjajan; limunastožut je ili žuto-narančast, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok, redovito je uzdužno stisnut, baza je zašiljena, gladak, sjajan, suh, šupalj; žut je ili narančasto-žut, sitno je brašnast.

Listići: Srednje su gusti, široki, trbušasti, do stručka su zaokruženi, prirasli; najprije bjelkasti, poslije su sa žućkastom nijansom, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto ili s blagom žućkastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen uz rubove šuma, na humusnom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela i nepravilnog klobuka postoji vrlo velika sličnost s tupom vlažnicom (Hygrocybe chlorophana). Šesnaestkaratna vlažnica ima redovito uzdužno stisnut stručak koji je uvijek sitno bijelo brašnjav, nije sjajan i gotovo je proziran kao kod tupe vlažnice. Za sigurnu je determinaciju žute vlažnice potrebna visoka preciznost u analizi makroskopskih karakteristika plodnog tijela.

VELIKA VLAŽNICA

Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji.

Engleski naziv: Crimson Waxcap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili skoro izravnat, često je ispupčen, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom je vremenu lomljiv, gladak; lijepe je krvavocrvene boje, u sredini je blijeđe žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit.

Stručak: 4-10 (12) cm visok i do 2 (2.5) cm debeo, valjkast, vijugav, sužen je na bazi, često je uvijen, čvrst, šupalj; žuto-crvenkast, s uzdužnim je crvenim vlakancima na žutoj osnovi s crveno-narančastim i žutim prugama, brojnijim prema bazi koja djeluje bjelkasto, s uzdužnim je crvenkastim vlakancima, crtast.

Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, oštrica je u starosti nepravilno pilasta; blijedožuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 8-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, blijedo žućkasto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Predstavnik je roda Hygrocybe crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), Hygrocybe marchii, mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda) i najsličnija skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea) čije je plodno tijelo jarkocrvene boje, te druge vrste. Sve su navedene vrste jestive. Jedna je od najljepših gljiva. Često se pronađe na Velebitu.

SPAVAJUĆA VLAŽNICA

Hygrocybe quieta (Kühner) Singer

Etimologija: quietus (lat.) = mirno.

Engleski naziv: Oily Waxcap

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je polukuglast ili stožast i lagano je oštro ispupčen pa se izravna, te tupo ispupči, kožica je bez sjaja, malo je vlažna pa sjajan, gladak; može biti limunastožut, sumporastožut, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven ili maslinasto-smećkast, u starosti i po vlažnom vremenu je zbog prozirnosti kožice vrlo slabo narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.4-1.5 cm debeo, kratak, vrlo je nepravilan, suh, uvijen, redovito je uzdužno stisnut i kanalićast, na bazi završava šiljato, trbušast, šupalj, gladak; žut ili žuto-narančast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, trbušasti, oštrica je valovita, žilicama su povezani na bazi, prirasli su za stručak ili se veoma kratko spuštaju po stručku sa zupcem; najprije su žuti, poslije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-9.5 x 3.4-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, limunastožuto ili žuto-narančasto; miris nije osobito ugodan, podsjeća na stjenice ili sapun kao i kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama bjelogoričnih šuma, po šumskim putevima, pašnjacima, parkovima i uz rubove šuma. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, a treću Mirna Katičić, u listopadu, na lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je meso u klobuku tanko i neugodnog mirisa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po dosta rijetkim, velikim i trbušastim listićima. Dosta je sličnih vrsta, a najsličnija je suha vlažnica (Hygrocybe intermedia) koja ima uočljivo ispupčeni klobuk, a stručak joj završava šiljato.

REIDIJEVA VLAŽNICA

Hygrocybe reidii Kühner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Honey Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa se otvori i skoro izravna, površina je glatka; promjenljive je boje, narančast, skerletnocrven ili narančasto-crven, i starsosti izblijedi u žutu boju, sitno je vlaknast, rub je tanak, iskrzan i narebran.

Stručak: Valjkast, malo je nepravilan; na gornjem dijelu je boje klobuka, a na bazi je nešto svjetliji, žuto-narančast ili žuto-smeđ.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; blijedožućkasti, kasnije su žućkasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, 6-10 x 4-5 µm; bazidije s 2 ili 4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žuto-narančasto; s primarnim, prilično kompleksnim i karakterističnim mirisom na med, sekundarni miris je po zemlji ili po jodu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima i u šumama bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, na livadi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nema provjerenih izvješća o ozbiljnom trovanju, ali važno je napomenuti da neki pojedinci mogu imati ozbiljne nuspojave kod konzumacije određenih vrsta gljiva koje većina ljudi može konzumirati bez ikakvih problema i smatrati kvalitetnim.

Napomena: Od vrste Hygrocybe marchii razlikuje se po drugačijem mirisu i listićima koji se spuštaju po stručku. Karakteristične je crvene boje.

Hygrocybe spadicea - created on November 2022 in Italy by Nicolò Oppicelli

ŽUTO-SMEĐA VLAŽNICA

Hygrocybe spadicea (Scop.) P.Karst.

Etimologija: spadiceus (lat.) = boje zrele datulje, mrk, doratast. Po boji površine klobuka.

Engleski naziv: Date Waxcap

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, tanak, lomljiv, najprije je stožasto-zvonolik, zatim se raširi, oštro je ispupčen na sredini, jako je mazav i sluzav; maslinasto-smeđ, tamnosmeđ, crno-smeđ ili sivo-crn, po suhom je vremenu crnkast, vlaknasto je crtast.

Stručak: 5-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, šupalj, suh; žućkast je ili zlatnožut, crtast je od sitnih smeđih vlakanaca, na bazi je nešto svjetliji, bjelkast.

Listići: Stisnuti, rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama; limunastožuti, zlatnožuti ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, 8-14.5 x 4.5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, ne pocrni, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, po livadama, rubovima šuma, travnatim čistinama, uglavnom na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. Kod nas je poznata samo s četiri lokaliteta, u Lici, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Predstavnik je roda vlažnica s izrazito zvonolikim oblikom klobuka, tamnosmeđe je boje, a listići i stručak su lijepe žute boje. Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus) ima čiste žute listiće, tamniji klobuk smeđo-maslinaste boje koji nije zvonolikog oblika, a listići se spuštaju po stručku.

SJAJNA VLAŽNICA

Hygrocybe splendidissima (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po izgledu i boji.

Engleski naziv: Splendid Waxcap

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, stožasto-zvonolik pa se nešto otvori i ispupči na sredini, sjajan; žuto-narančast, skerletnocrven ili narančasto-crven, rub postane žućkast i valovit, nije narebran.

Stručak: Valjkast je ili stisnut, gladak; boje je klobuka, narančasto-crven, na bazi je žut do žuto-narančast.

Listići: Žuti su do narančasto-crveni, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, suženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Eliptične, 7.5-9 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, uz listiće i u stručku je žuto-narančasto; miris i okus su neugodni na sapun.

Stanište: Rasteu ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, po parkovima, šumskim čistinama i travnatim rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Krku te u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio je autora smatra lagano otrovnom vrstom koja uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Po veličini i boji veoma je slična velika vlažnica (Hygrocybe punicea). Sličnoj vrsti je cijeli stručak crven, a nije žut na bazi u kojoj nema bijelo, već žuto meso. Česta je vrsta u toplijem klimatskom pojasu. Nerijetko se pronađe i na kultiviranom zemljištu, primjerice po maslinicima na mahovini.

Hygrocybe subminutula - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

NAJMANJA VLAŽNICA

Hygrocybe subminutula Murrill

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, najprije je koničan, zatim je konveksan i ispupčen, konačno se raširi i sitno ispupči na sredini, mazav; žut je do svijetlonarančast, sredina je tamnija, poslije izblijedi, rub je narebran.

Stručak: 2.5-3 cm visok i 1-3 (4) mm debeo, valjkast, gladak, lomljiv, mazav; najprije je čitav crven, poslije izblijedi i postane narančasto-crven, na bazi je žut, u starosti izblijedi.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je bjelkasta i vijugava; najprije žućkasti, poslije žućkasto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po travnjacima, livadama, pašnjacima i parkovima u dubokoj travi.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prilično je karakteristična po izgledu klobuka koji je poslije raširen ili čak udubljen. Uvijek je mazav i narebran. Kako raste u dubokoj travi, stručak je često zbog fototropizma (težnja za svjetlom) vrlo dug, odnosno mnogo duži od širine klobuka.

Hygrocybe subpapillata - created on August 2016 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

GRBIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe subpapillata Kühner

Etimologija: sub (lat.) = skoro + papilla (lat.) = kvržica, grba, izraslina. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Papillate Waxcap

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, najprije je stožast pa otvoren i spljošten, sredina je s grbicom ili ispupčenjem poput bradavice, gladak, vlažan, nije mazav; svijetlocrven do žuto-narančast, malo je zrnast, rub je uzdignut, crtast je do sredine klobuka zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 2-4.5 (5.5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, šupalj, valjkastom, malo je sužen na bazi, suh; narančasto-žut ili narančast, baza je više žućkasta, vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s s mnogo lamelula, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku; žuti su ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.1-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, livadama i bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa samo dva lokaliteta, u okolici Siska i na planini Medvednici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini sa stožastom vlažnicom (Hygrocybe conica) od koje se razlikuje po nešto manjim dimenzijama, te po činjenici da u starosti ili na oštećenom mjestu ne pocrni.

Hygrocybe substrangulata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SKERLETNOREBRASTA VLAŽNICA

Hygrocybe substrangulata (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Waisted Waxcap

Klobuk: 1-2.5 (3) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav; skerletnocrven je ili narančasto-crven, rub je tanak, valovit i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, gladak, mazav, staklasto proziran; nešto je svjetliji od klobuka, žuto-narančast.

Listići: Prirasli su ili se malo spuštaju po stručku; blijedožuti, poslije su žuto-crveni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u skupinama na livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, prvenstveno zbog malih dimenzija.

Napomena: Opisanoj je vlažnici najsličnija skerletnokonična vlažnica (Hygrocybe aurantiosplendens). Ona se najviše razlikuje po tome što ima zvonoliko-koničan klobuk, stručak nije staklasto-proziran i mazav, nego je suh, žut je i duboko ukopan u tlo. Osim toga, spomenuta vlažnica ima spore oblika bademove koštice, a skerletnosrebrnasta vlažnica ima eliptično-duguljaste spore.

Hygrocybe turunda - created in Finland by Stefan Jakobsson

MAHOVINSKA VLAŽNICA

Hygrocybe turunda (Fr.) P.Karst.

Etimologija: turni (mađ.) = okretati, valjati. Po staništu.

Engleski naziv: Singed Waxcap

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, malen, ubrzo se raširi ili je malo ulegnut na sredini, lijevkast, mazav i ljepljiv je pa ubrzo suh; zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, površina je s tamnim sivo-smeđim čehicama, rub je podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, lomljiv; žut, žuto-narančast je ili narančast.

Listići: Blijedožućkasti; rijetki, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, duguljaste, 8.3-11.8 x 5.2-7.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, šumama bogatim mahovinom, na tresetištima, na višim nadmorskim visinama, na pješčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i dio autora je navode kao vjerojatno otrovnu vrstu.

Napomena: Ova je vlažnica je sitna rastom, a prepoznatljiva je po listićima koji se jasno spuštaju po stručku, kao kod nekih vrsta iz roda Omphalia, koje imaju dosta sličnosti s vlažnicama. Uz to rastu na veoma sličnim staništima.