Hydropus atramentosus - created on July 2023 in Тогульский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Dmitry Kuzmenckin

CRNEĆA VODONOŠKA

Hydropus atramentosus (Kalchbr.) Kotl. & Pouzar

Klobuk: 1-3 cm širok, tupo stožast do zvonolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vodenast, pahuljast, žuto-smeđ, sivo-maslinast, ubrzo je crn, površina je crtasta.

Stručak: 2-5 cm visok i 2.5-5.5 mm debeo, valjkast, nešto je proširen na bazi, na vrhu je pahuljast, duboko je ukorijenjen, žuto-smeđ, ubrzo pocrni, baza je vlaknasta.

Listići: Gusti, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su crnkasti, oštrica je crna.

Spore: Široko eliptične, kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, amiloidne, 5-6.5 x 3.5-4.7 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.4, cheilocistide su brojne, vretenaste, 25-40 x 6.7-14 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (često obraštenih mahovinom) jele i smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom klobuku, ukorijenjenom stručku i crnoj oštrici listića.

Hydropus marginellus - created on September 2024 in Bevaix, Switzerland by Nicolas Schwab

OBRUBLJENA VODONOŠKA

Hydropus marginellus (Pers.) Singer

Etimologija: margo, marginis (lat.) = ivica, rub. Po svjetlijem rubu klobuka.

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, prvo je zvonolik do konveksan, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, ponekad je lagano ulegnut oko sredine, površina je glatka, brazdasta, prozirno crtasta, u mladosti je sitno pahuljast i tamno sivo-smeđ do crno-smeđ, kasnije je svijetlosmeđ do sivo-smeđ.

Stručak: 1-2.6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, gladak, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, sitno pahuljast.

Listići: Osrednje gusti, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do žućkasti, oštrica je smeđa do crno-siva.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 5.7-7.5 x 4.2-5.2 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.4, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, prozirne, tankih stijenki, duge su 36-76 x 10.3-19.1 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Slična je Moserova vodonoška (Hydropus moserianus), koja je manja rastom i nema obojenu oštricu listića.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 421. Vodenasta listićarka (Hydropus marginellus (Pers. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe umbrinomarginata Britz.

Hydropus moserianus - created on September 2015 in Biowide 090 Eskebjerg Enghave, Denmark by Tom Smidth

MOSEROVA VODONOŠKA

Hydropus moserianus Bas

Etimologija: U čast austrijskog mikologa Menharda Mosera + -ianus (lat.) = koji pripada, koji je vezan uz. Po imenu.

Klobuk: 0.4-1.8 cm širok, prvo je stožast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i pupčast na sredini, suh, u mladosti je tamnosmeđ, po vlažnom je vremenu tamnosiv, vodenast, kasnije je svjetliji, rub klobuka je narebran.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 0.3-1.5 mm debeo, valjkast, često se širi prema vrhu, čvrst, u početku je bijel do bjelkast, kasnije je sivkasto-smeđ na bazi, gladak do lagano sitno dlakav.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli do sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-11 x 4-6 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, batinaste, vretenaste ili u obliku boce, 20-50 x 6-18 µm, sa kratkim ili vrlo dugim vratom dugim do 45 x 1-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na otvorenim livadama i pješčanim nanosima uz morsku obalu, te na opožarenim terenima, u mediteranskom području, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je obrubljena vodonoška (Hydropus marginellus), koja je veća rastom i ima obojenu oštricu listića.

Hydropus trichoderma - created on December 2020 in San Martín de Valdeiglesias, Spain by Angel Mario Moreno

DLAKAVA VODONOŠKA

Hydropus trichoderma (Joss.) Singer

Etimologija: thrix, trichos (gr.) = dlaka + derma (gr.) = koža. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je zvonoliko-stožast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i s tupom ili često s prilično zašiljenom grbicom na sredini, nikad nije ulegnut, na sredini je tamniji, tamnosmeđa do gotovo crno-smeđ, nešto je svjetliji prema rubu, smeđ, vodenast, površina je dlakava, naborana, rub je svjetliji i narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, obično je šupalj, sivo-smeđ, siv, žuto-siv, na vrhu je sa finim tamnosmeđim točkicama, pjegav, prema dnu je više gol i ponekad uzdužno crtast, na dnu je bjelkasto ljuskav.

Listići: 20-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, bjelkasti do krem-sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, amiloidne, 7.2-10.7 x 4.4-6.4 µm, Q = 1.3-2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, batineste, 25-41 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom vretenaste, u obliku boce ili nepravilno deformirane, prozirne, 55-117 x 9-21 µm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 60-140 x 10-20 µm, caulocistide su uglavnom valjkaste do blago batinaste, 20-85 x 4-9 µm, sa žuto-smeđim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do sivkasto, u stručku je nešto tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u crnogoričnim šumama, rubovima šuma, šumskim putevima i parkovima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Karakteristična je po tamnom do crno-smeđom, grbavom klobuku, i svijetlo žuto-smeđim, tamno ljuskavim stručkom. Slična je hrapavonoga vodonoška (Mycopan scabripes), koja je slabije dlakava, a ljuskavonoga vodonoška (Pseudohydropus floccipes) je vitkija, raste na drvu, ima tamne točkice na stručku i kuglaste spore.