Ukupno vrsta gljiva: 2280

Lijevke, grlašice, uleknjače

Plodno tijelo je sastavljeno od klobuka i stručka, ali bez ikakvih tragova ovoja ili zastorka. Gljive su manje ili više mesnate ili žilave, ali ne poput gljiva iz roda Xerula. Ima listićav himenij, a listići mogu biti široki, nepravilno prirasli ili dugosilazeći po stručku; klobuk može biti konveksan, plosnat ili ulegnut. Sve vrste rastu na zemlji i među njima ima najmanje desetak otrovnih vrsta s muskarinskim sindromom trovanja; otrusina je crvenkasta ili boje pijeska.

Rod: Clitocybe (Fr.) Staude, 1857

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Tricholomataceae

Engleski naziv: Funnels

Izravno podređene niže takse: prikaži

Clitocybe agrestis

Otrovna gljiva

LIVADNA GRLAŠICA

Clitocybe agrestis Harmaja

Etimologija: agrestis (lat.) = divlji, prost, surov, pustoš.

Engleski naziv: Field Funnel

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, ubrzo spljošten ili ulegnut na sredini, rub je tanak i crtast zbog prozirnosti kožice, gladak, bez sjaja, bjelkast, krem-žućkast, oker, sivo-smeđ, kremasto-smećkast do crvenkasto-smećkast, sredina je malo tamnija, poslije čitav izblijedi.

Stručak: 1.7-3 (3.5) cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, u starosti šupalj, bjelkast, krem-žut, krem-smećkast ili sivkasto-smećkast, gornji dio je nešto svjetliji.

Listići: Dosta su gusti, prirasli su na stručak, nisu široki, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, žućkasti do lagano smećkasti.

Spore: Široko eliptične, obično s dvije, a ponekad i više, uljnih kapljica, 4.3-6.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris je slab na anis ili na voće, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Karakteristika na koju treba obratiti pozornost pri determinaciji ove vrste je izraženi, skoro do sredine narebrani rub klobuka. Ima slatkasti miris, te ne miriše na užeglo brašno kao i neke slične vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 713. Livadna grlašica (Clitocybe graminicola Bon)

Clitocybe albofragrans

Clitocybe albofragrans - created in Finland by Jarkko Korhonen

Info
CC-BY-SA

Otrovna gljiva

MIRISAVOBIJELA GRLAŠICA

Clitocybe albofragrans (Harmaja) Kuyper

Engleski naziv: Frosted Fragrans Funnel

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, ma kraju lijevkasto udubljen, pravilan, gladak; bjelkast, krem-žućkast, sivksto-smeđ, često malo tamniji u sredini; rub tanak i dogo podvijen.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, valjkast, gladak, elastičan; krem do sivkasto-smećkast, na vrhu je uglavnom svjetliji, bjelkast, na osnovi jako paučinasto bijelo opleten zajedno sa supstratom na kojem raste.

Listići: Gusti, uski, račvasti, izmiješani s mnogo lamelula, bijeli ili prljavobijeli, prirasli ili se spuštaju se po struku, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, (3.92) 4.44 - 4.59 (5.11) x (2.81) 3.17 - 3.28 (3.64) µm, Q = (1.21) 1.38 - 1.43 (1.60), N = 63, Me = 4.51 x 3.22 µm, Q = 1.40; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, svijetlosmeđe; miris izrazito jak na anis i na gljive, okus blag, ugodno slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži neodređenu količinu toksina muskarina.

Napomena: Po boji klobuka je vrlo slična snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), ali joj se listići ne spuštaju po stručku i nema napadno paučinasto bijelo opletenu osnovu stručka. Po izrazito paučinasto opletenom stručku slična je vrsta Clitocybe fuligineipes, ali je sivo-smeđa i raste u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreke.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 709. Mirisavobijela grlašica (Clitocybe albofragrans (Harmaja) Kuyper)

Clitocybe bresadolana

Nejestiva gljiva

BRESADOLOVA ULEKNJAČA

Clitocybe bresadolana Singer

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i lijevkasto ulegnut, nepravilan; gladak, po vlažmom vremenu pojasasto pjegav, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, po suhom vremenu oker-smećkast, rub je izuvijeno valovit.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, valjkast, malo proširen na osnovi, žilav, pun; oker-smećkast, svijetlosmećkast do smeđ, uzdužno bjelkasto vlaknast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Najprije bijeli, poslije kremasti, zavojiti, poneki se račvaju do stručka ili spuštaju po njemu, izmiješani s mnogo lamelula.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina bijelo-kremasta.

Meso: Bjelkasto do krem, spužvasto; miris ugodan na voće, malo po gorkim bademima, okus blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, kao saprofit tla na siromašnim pašnjacima, livadama i u miješanim šumama viših predjela.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dosta je rijetka vrsta pa je jestivost nepoznata, ali vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Na prvi pogled dosta sliči žutim uleknjačama, kao što su žuta uleknjača (Paralepista flaccida), kapljasta uleknjača (Paralepista gilva) i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus). Od njih se bitno razlikuje po manjem rastu, staništu i prije svega po obliku spora. Žuta i kapljasta uleknjača imaju bradavičave spore kao i sve gljive roda Lepista, a smeđocrvenkasta grlašica ima široko eliptične (jajolike) i mnogo veće spore (7-10 x 4-6.5 µm).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 687. Bresadolova uleknjača (Clitocybe bresadoliana Sing.)

Clitocybe costata

Jestiva gljiva

REBRASTA GRLAŠICA

Clitocybe costata Kühner & Romagn.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan i slabo ispupčen pa ubrzo ulegnut ili pupčast, tanak, slabo mesnat; jedva je uočljivo svilenasto-čehast, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, često je nešto tamniji na rubu; rub je skoro uvijek podvrnut, na samom kraju je rebrast, iscijepan i nepravilno valovit.

Stručak: 3-10 (13) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan na osnovi, ponekad je naboran, u mladosti je ravan, a kasnije obično neravan, pun je pa šupalj; oker-smećkast, tamniji od listića, na bazi bijelo paučinast, vlaknasto-korast.

Listići: Veoma su gusti, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; najprije su bjelkasti pa kasnije kremasti do oker-smeđi.

Spore: U obliku kapi, glatke, prozirne, (4.00) 4.85 - 6.15 (7.65) µm, Q = 1.35 - 1.70, Me = 6.85 x 4.55 µm, Qav = 1.50; otrusina je blijedo-žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, malo žilavo, bijelo sa svijetlosmeđim vlaknima, vodenasto; miris na gljive i na voće, kiselkast, manje-više malo opor, na gorke bademe, poput cijanovodične kiseline, a okus je blag, lagan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rjeđe i u proljeće, od svibnja, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, te po parkovima i vrtovima. Primjerci na slici pronađeni su početkom prosinca na Pelješcu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ovisno o pripremi jer je meso malo žilavo pa ga je potrebno sitnije nasjeckati.

Napomena: U osnovi je slična mala martinčica (Infundibulicybe gibba) od koje se razlikuje po stručku koji je boje klobuka i po lagano crtastom i pojasastom rubu klobuka. Slična je i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja raste u proljeće, a klobuk joj vuče na crvenkasto i jako miriše po brašnu, čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) je svijetlosmeđe boje i pokrivena je finim čehicama. Slična je i ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis). Nema opasnosti od trovanja, jer su sve navedene vrste jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 688. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata Kühn. ex Romagn.), Sinonim: Clitocybe incilis (Fr.) Gill.

Clitocybe diatreta

Otrovna gljiva

RUŽIČASTA GRLAŠICA

Clitocybe diatreta (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: diatretos (gr.) = probijeno, probušeno. Po upadljivo ulegnutom klobuku.

Engleski naziv: Perced Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, ubrzo je spljošten, jako se ulegne na samoj sredini, lijevkastog oblika, površina je bez sjaja, malo je mazav; promjenljive je boje, crvenkasto-smeđ do okerasto-smeđ; rub je najprije podvijen, a u starosti uzdignut i vijugav, često je valovito-režnjevit, rijetko je malo narebran.

Stručak: 2-5 (6) cm visok, teži ka valjkastom obliku, često je nepravilan, stisnut, zadebljan je u ovratnik na vrhu ili se sužava prema osnovi gdje je zakrivljen i maljav; kremast do smećkast, boje je klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, prasli ili se malo spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti ili sivkasti, kasnije žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, 4.5-5.1 x 2.7-3.2 µm, Me = 4.8 x 2.9 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto, malo je žilave konzistencije; miris je ugodan na voće i na gljive, nije na brašno, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksični muskarin, dok je dio autora smatra samo nejestivom.

Napomena: Dio je veće skupine vrsta slične boje i izgleda. Neke od njih upadljivo mirišu na brašno, kao primjerice smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus), a neke kao ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) su bez navedenog mirisa. Često se malo razlikuju po izgledu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 703. Ružičasta grlašica (Clitocybe diatreta (Fr.) Kummer)

Clitocybe diosma

Nejestiva gljiva

SLATKOMIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe diosma Einhell.

Engleski naziv: Whitelaced Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije konveksan, ubrzo ulegnut na sredini i lijevkast, vodenast, gladak; smećkast, okerasto-smećkast do sivo-smećkast, sredina je često tamnija, po suhom vremenu i u starosti jako izbijedi, žućkasto-bijel, rub oker-siv, podvijen i kod starih plodišta.

Stručak: 2-3.5 cm visok, valjkast, nepravilan, pun pa šupalj, često stisnut; uzdužno vlaknast, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, na vrhu je svjetlije žućkaste boje, na osnovi je čupav s dugim ostacima bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo gusti, uski, spuštaju se po stručku, bjelkaste do krem boje.

Spore: Eliptične, prozirne, (4.1) 4.6 - 6.1 (7.3) × (2.5) 3.1 - 4.2 (4.7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 3.7 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-žuto, vlaknasto; miriše na užeglo brašno, slatko-kiselkast, a okus je gorak, neugodan na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na trulom lišću i trulim ostacima drva u bjelogoričnim i miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Veoma je rijetka vrsta i u literaturi se malo opisuje. Prepoznatljiva je prije svega po neugodnom slatkastom mirisu i dugim ostacima bjelkasto-smećkastih rizomorfa (korijenčića) na bazi stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 702. Slatkomirisna grlašica (Clitocybe diosma Einhellinger)

Clitocybe ditopa

Clitocybe ditopa - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

BRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe ditopa (Fr.) Gillet

Etimologija: dito (lat.) = obogatiti + pus (gr.) = noga? Po relativno krupnom stručku?

Engleski naziv: Mealy Frosted Funnel

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je konveksno-pupčast pa spljošten i ulegnut, rub je dugo vremena podvijen ili lagano obješen, vodenast, sjajan, gladak; tamnosiv, sivo-oker ili sivo-smeđ, osušen bjelkast, površina je bez sjaja i karakteristično pahuljasta.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 4-7 (9) mm debeo, valjkast, šupalj, osnova malo zadebljana, tamnosiv, sivo-smeđ, maslinasto-siv, bjelkast kada se osuši  smeđo-sivo-krem, brazdast, uzdužno crtast, osnova maljava od ostataka bijelog micelija.

Listići: Gusti, sivi do tamnosivi, u starosti sivo-smeđi, osrednje su široki, spuštaju se po stručku, izmiješani s brojnim lamelulama.

Spore: Kratko eliptične i skoro kuglaste, karakteristično sitne, prozirne, 3-4.7 x 2.6-3.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, s maslinastim tonom; jasno miriše na užeglo brašno, a okus je blag na užeglo brašno ili opor.

Stanište: Raste u jesen, a ponekad i u zimu, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće kiselim šumama smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine grlašica s vodenastim, golim i tankim klobukom, te malo debljim stručkom, listići su sivo-smeđi i miriše na brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 718. Brašnjavonoga grlašica (Clitocybe ditopa (Fr.: Fr.) Gillet)

Clitocybe fasciculata

Lepista caespitosa - created on October 2007 in Huesca, Spain by Luis Ballester

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

BUSENASTA KOTURNICA

Clitocybe fasciculata H.E.Bigelow & A.H.Sm.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa zatim otvoren i na kraju izvrnutog ruba, te je prilično valovit, ponekad je i ulegnut; bjelkast, bjelkasto-kremast, žućkasto-kremast, sivkast ili svijetlosmećkast, nešto je tamniji na sredini, često s malim okruglastim pjegama, slabo mesnat, rub dosta nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 2-8 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je srašteno po nekoliko stručaka u jedan zajednički busen; bjelkast, kremast do žućkast, uzdužno vlaknast, baza obrasla bijelim micelijem.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su krem boje, zatim žućkasti, smećkasto-ružičasti do crvenkasto-smeđi, lako se odvajaju od podnice klobuka, prirasli i ponekad se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 3-5.5 x 2-3.5 µm; otrusina je blijedo-ružičasta i ponekad gotovo bijela.

Meso: Bijelo, kremasto do kremasto-žuto, u starosti kremasto-smeđe, mekano, dosta je tanko, prilično lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miris je blago slatkast, aromatičan, u starosti može biti neugodan na užeglo brašno, a okus je bljutav, pljesniv i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u krugovima, kao saprofit tla po parkovima i u miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slične su jestiva rickenova kuturnica (Lepista rickenii) koja ima pepeljastosivu boju klobuka, te maglovita koturnica (Lepista luscina) koja raste u krugovima uz rubove šuma, meso joj u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 661. Busenasta koturnica (Lepista caespitosa (Bres.) Singer)

Clitocybe foetens

Clitocybe foetens - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-NC-SA

Nejestiva gljiva

SMRDLJIVA GRLAŠICA

Clitocybe foetens Melot

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po neugodnom mirisu.

Engleski naziv: Foetid Funnel

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, lagano je konveksan i spljošten, ulegnut na sredini, pupčast, rub je dugo podvijen i crtast zbog prozirnosti kožice, jasno je vodenast, sjajan; krem, krem-oker, tamnosiv, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 3.5-6 cm visok i oko 5-6 mm debeo, zakrivljen, teži ka hrskavičastoj konzistenciji, skoro uvijek je malo stisnut, pun pa šupalj; iste boje kao i klobuk, vlaknast, osnova je obrasla bijelim micelijem.

Listići: Rijetki, bijelo-sivkasti do sivo-smeđi, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične do bademaste, 6-8 x 3.5-4.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu kremasto-smeđe, a po suhom vremenu bjelkasto, sušenjem postane crvenkasto do crno; dok je gljiva svježa miriše intenzivno na užeglo brašno, a sušenjem je sve neugodnijeg mirisa na plijesnivi sir, a okus je također na užeglo brašno.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, uglavnom šumama bora i smreke, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a neki izvori čak navode da je sumnjiva kao otrovna vrsta, međutim nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po narebranom rubu klobuka, maslinastom tonu plodnog tijela, te u mladosti mirisu na brašno, a koji poslije postane neugodan i tipičan na plijesnivi sir. Ispod smreke i na kiselom zemljištu raste dosta vrsta koje su dosta slične, kao što su primjerice prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) i brašnjavonoga grlašica (Clitocybe ditopa) koje svježe mirišu na brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 725. Smrdljiva grlašica (Clitocybe foetens Melot)

Clitocybe fragrans

Otrovna gljiva

MIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe fragrans (With.) P.Kumm.

Etimologija: fragrans (lat.) = miomirisan, mirišljav, mirisan. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, slabo je mesnat, konveksan i skoro pupčast pa raširen i ulegnut, vodenast, rub je crtast i često valovit; oker-smeđ, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, poslije izblijedi, po suhom je vremenu svilenast.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-4 (6) mm debeo, valjkast, šupalj, bijelo-smećkast, proziran, na vrhu je pahuljast, a bjelkasto maljav na osnovi.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli su pa se lagano spuštaju po stručku, izmiješani s dosta lamelula; bijeli, sivkasti do žućkasti.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 6-9.5 x 3-4.4 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo do svijetlosmeđe, tanko, lomljivo, vodenasto; jako miriše na anis, slatkast ili na gorke bademe, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rijetko i u proljeće, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na lišću ili mahovini, na vlažnim mjestima. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio je autora smatra nejestivom ili uvjetno jestivom vrstom, međutim otrovna je vrsta jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Sliči aromatičnoj grlašici (Clitocybe suaveolens) koja se razlikuje po listićima koji se više spuštaju po stručku, miris je nešto slabiji, a klobuk je narebran i lomljiv.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 714. Mirisna grlašica (Clitocybe fragrans (With.: Fr.) Kumm., Sinonim: Clitocybe suaveolens (Schum. ex Fr.) Kumm.

Clitocybe glareosa

Nejestiva gljiva

 PJEŠČANA GRLAŠICA

Clitocybe glareosa Röllin & Monthoux

Etimologija: glaerosa (lat.) = šljunkovita, koja raste na šljunku. Po staništu.

Engleski naziv: Gravel Funnel

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto udubljen na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, smeđ, crveno-smeđ do narančasto-smeđ, vodenast, kasnije izblijedi, gladak, fino je vlaknast i pustenast, sa slabom je bjelkastom glazurom, u starosti se crvena komponenta gubi, kožica je sa nataloženim pigmentom, u starosti je kao urezan s jedne strane, blago je pojasast, rub je nešto svjetliji, žuto-narančast, više je ili manje narebran i valovit.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast ili se malo širi prema dolje, pun, žilav, gladak ili vrlo slabo vlaknast, kestenjastosmeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka i sa slabijom crvenom nijansom, blago je bjelkasto vlaknast, lagano je uzdužno brazdast, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Gusti, krem, žućkasti do krem-smećkasti, kasnije su smećkasti, spuštaju se po stručku, u starosti su povezani sa poprečnim žilicama na bazi, izmiješani s brojnim lamelulama, oštrica je glatka.

Spore: U obliku sjemenke jabuke ili kapljice, sa široko zaobljenim vrhom, glatke, prozirne, 5-8.8 x 3-5 µm, Q = 1.3-2.1, (cromushrooms: (5) 5.1 - 6.4 (7.3) × (2.7) 3 - 3.7 (4.1) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.9 (2.1), N = 60, Me = 5.7 × 3.3 µm, Qav = 1.7), bazidije su 4-sporne i sa bazalnom kopčom; otrusina je svijetložuta, krem ili okerasta.

Meso: Vrlo je tanko, u stručku je pamučasto mekano, u kori stručka je vlaknasto, bjelkasto do krem, u kori i jezgri stručka je crvenkasto-smeđe nijanse; miris je aromatičan, slab na anis ili gljivlji, a okus je blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa je u dodiru sa KOH negativna, ne postane tamnosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla travnjacima ili na rubovima crnogoričnih šuma, na suhom i pjeskovitom tlu, na višim planinskim predjelima. Slike su snimljene krajem svibnja, na lokalitetu u blizini Voštana kod Trilja, na planinskoj livadi na rubu nasada crnog bora (Pinus nigra), na nadmorskoj visini od 1160 m.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost nepoznata. Vjerojatno je jestiva, jer nisu poznati slučajevi trovanja ovom vrstom. Međutim, biti na oprezu jer postoji nekoliko opasnih aromatičnih grlašica.

Napomena: Slične su udubljena grlašica (Clitocybe umbilicata), koja raste u bukovim šumama, te rebrasta grlašica (Clitocybe costata), koja je obično nešto većih dimenzija, svjetlija i sa izraženom tamnosmeđom reakcijom u dodiru sa KOH.

Clitocybe metachroa

Clitocybe metachroa - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

PROSINAČKA GRLAŠICA

Clitocybe metachroa (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Twotone Funnel

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, konveksan je pa ubrzo otvoren, izravnat, ulegnut na sredini ili je izraženo lagano ispupčen, bez sjaja, malo je mazav, vodenast; sivkast, krem-siv, sivo-smeđ ili malinasto-smeđ; rub je tanak, najprije je podvijen pa se rastegne, lagano je prozirno crtast po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-5.5 (7) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, valjkast, također je stisnut, šupalj do komorasto-šupalj, vodenast, prilično je lomljiv; kremasto-sivkast, svijetlosmećkast, maslinasto-sivkast, fino srebrnasto vlaknast, osnova maljava od bijelo-sivkastog micelija.

Listići: Vrlo gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli i malo se spuštaju po stručku; sivkasti, krem-sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do kuglaste, (3.80) 4.20 x 6.30 (7.55) µm, Q = 1.55-1.80, Me = 6.85 x 4.05 µm, Qav = 1.70; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smećkasto, u klobuku bijelo, inače vodenasto sivo, tanko, vlaknasto, žilavo, tvrdo; miris na zemlju ili aromatičan na voće, a okus malo neugodan.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, čak i busenasto, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke ili bora, rjeđe u šumama bukve.

Dioba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a i sumnjiva je kao otrovna.

Napomena: Po nedostatku se mirisa razlikuje od sličnih vrsta koje mirišu na brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 711. Prosinačka grlašica (Clitocybe metachroa (Fr. ex Fr.) Kumm.), Sinonim: Clitocybe decembris Sing.

Clitocybe nebularis

Otrovna gljiva     Na listi za determinatore

SIVA MAGLENKA (MAGLENKA)

Clitocybe nebularis (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: nebula (lat.) = magla. Po sivoj boji.

Engleski naziv: Clouded Funnel

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen, sredina je ulegnuta i posut bjelkastim prahom (maglica) koji se dodirom lako briše, nije vodenast, rub je podvijen, a kasnije ravan i na kraju izvrnut i vijugav, kožica se lako guli; bjelkasto-siv, sivkast ili sivo-smeđ, po suhom vremenu blijedi.

Stručak: 5-15 (16) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, mesnat, pun, vlaknasto-spužvast, elastičan, pri vrhu je tanji, a na dnu je lukovičasto zadebljan s bjelkastim micelijem; sivo-smeđ, ponekad je lagano crvenkast, sa smećkastim točkicama ili vlaknast na bjelkastoj podlozi.

Listići: Vrlo su gusti, pomiješani su s kraćim, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je valovita, bjelkasti su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (6) 6.4-7.3 (7.8) x (3.5) 3.8-4.3 (4.7) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2.1), N = 38, Me = 6.9 x 4.1 µm, Qav = 1.7; otrusina je krem-žućkasta do žućkasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, debelo, manje ili više je vlaknasto; miris je vrlo jak i neodređen, neugodan na uljanu repicu ili na pljesnivi sir, a okus je neugodno kiselkast ili trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postane prolazno ljubičasto-crveno, s fenolom posmeđi, a s dušičnom kiselinom najprije pocrveni pa zatim postane grimizno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, krugovima ili linijama, u svim tipovima šuma.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ova se gljiva po mnogim knjigama o gljivama smatra jestivom. Također je još uvijek popularna jestiva gljiva u zemljama sjeverne i južne Europe. Ipak, prema posljednjim saznanjima, ova gljiva se više ne smije konzumirati, jer može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje zbog citotoksične tvari nebularina. U pokusima na životinjama, sastojci ove gljive potaknuli su razvoj raka i plućnog edema. Zbog svega navedenog gljiva se smatra otrovnom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Raste na istom staništu kao i modra koturnica (Lepista nuda). Postoji i potpuno bijela forma sive maglenke, a može se pronaći u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Dosta je slična otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja ima prvo blijede pa na kraju crvenkaste listiće, te sivo-svilenkasti klobuk. Ponekad se može naći zajedno s parazitskom tobolčarkom (Volvariella surrecta) koja parazitira maglenku i raste na njenom plodnom tijelu. Izbjegavati konzumiranje starijih gljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 692. Siva maglenka (maglenka) (Clitocybe nebularis Batsch. ex Fr.), Sinonim: Lepista nebularis (Fr.) Harmaja; 693. Bijela maglenka (Clitocybe nebularis var. alba Batsch. ex Fr.)

Clitocybe odora

Uvjetno jestiva gljiva     Na listi za determinatore

MIRISNA ULEKNJAČA

Clitocybe odora (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: odorus (lat.) = mirisati. Po jakoj aromi.

Engleski naziv: Aniseed Funnel

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, mesnat, najprije zvonolik pa raširen ili ulegnut; radijalno vlaknast, krem-siv, sivo-zelen ili modro-zelen, u starosti izblijedi; rub je podvijen pa valovit.

Stručak: 3-11 (14) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, žilav, u donjem je dijelu šupalj, malo je zakrivljen, gladak, osnova je malo zadebljana; prljavobjelkast, laganog plavkasto-zelenkastog tona, osnova je bjelkasta s ostacima hifa, a ponekad posmeđi ili požuti.

Listići: Dosta su rijetki i široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; nešto su bljeđi od klobuka, najprije krem, a kasnije oker-zelenkasti s plavkasto-zelenim tonom.

Spore: Eliptične, prozirne, (5.8) 6.1 - 7.7 (8.4) × (3.4) 3.8 - 4.8 (5.2) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.8 × 4.3 µm, Qav = 1.6; otrusina je bjelkasta do krem-ružičasta.

Meso: Blijedo-zelenkasto, sivo-zelenkasto ili kremasto-sivo, kasnije plavo-zeleno ili smeđo-zeleno, čvrsto, elastično, vodenasto; jako miriše na anis, okus je blag do lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane lagano zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na sloju trulog lišća, rijetko na iglicama, rijetko se pronađe iznad 800 m nadmorske visine. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, u listopadu na lokalitetu brod Moravice u Gorskom kotaru, duga je snimljena u rujnu na lokalitetu Vojnić kod Sinja, treću je sliku snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom listopada na lokalitetu Brezovac na Dinari, a četvrta i peta slika snimljene su u listopadu na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva vrlo loše kvalitete zbog izrazito jakog mirisa na anis koji u miješanim jelima preuzme cijelo jelo. Sirova je otrovna pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: U starosti izgubi temeljnu zelenkasto-modru boju i sliči bijelim otrovnim uleknjačama koje su drugačijeg mirisa, manjeg rasta i imaju manje ili više crtasti rub klobuka. Slična vrsta Clitocybe odora f. odora ima zelene listiće. Otrovna mirisna grlašica (Clitocybe fragrans) ima narebran rub klobuka, a slabije poznata aromatična grlašica (Clitocybe suaveolens) ima listiće koji se dugo spuštaju niz stručak, lomljiva je i miris joj je manje izražen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 696. Mirisna uleknjača (Clitocybe odora (Bull. ex Fr.) Kummer)

Clitocybe phaeophthalma

Otrovna gljiva

GORKA GRLAŠICA

Clitocybe phaeophthalma (Pers.) Kuyper

Engleski naziv: Chicken Run Funnel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen pa jako udubljen, gladak, radijalno vlaknast, nešto vodenast; bjelkast, krem, svijetložut, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, rub je jedva prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 5-6 (7) mm debeo, valjkast, gladak, poslije uzdužno vlaknast, osnova je maljava; bjelkast, svijetložut do svijetlosmeđ.

Listići: Bjelkasti, kremasti do žućkasti, osrednje su gusti, pravilni, dugo se spuštaju po stručku, oštrica glatka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto do kremasto, vlaknasto; karakterističan neugodan miris na užeglu zemlju; a okus je također užegli i pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, u otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se grlašica može sigurno utvrditi mikroskopiranjem kožice klobuka i površine stručka. Stanice su pretežno štapićaste s kopčom i pomiješane mjehurastim stanicama. Bazidije su poput toljage s 4 sterigme, odnosno 4 spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 715. Gorka grlašica (Clitocybe phaeopthalma (Pers.) Kuyper), Sinonim: Clitocybe firtilliformis (Lasch.) Gill.

Clitocybe phyllophila

Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

LISNATA GRLAŠICA

Clitocybe phyllophila (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: phyllon (gr.) = list + phileo (gr.) = voli, ljubi. Po najomiljenijem mjestu rasta.

Engleski naziv: Frosty Funnel

Klobuk: 5-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen pa raširen, poslije se ispupčenje izgubi i postane nepravilno pupčast, samo je na sredini mesnat, nikada nije vodenast; bijel (osobito na rubu) i bjelkast, prekriven je finim i sjajnim injem poput bijele plijesni pa poprimi okerasti ton, ponekad je pjegav.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, redovito je zakrivljen, najprije je pun pa spužvasto-šupalj i na kraju šupalj, lagano je uzdužno brazdast, na osnovi je zadebljan i s isprepleten micelijem, na gornjem dijelu je pahuljast, bijele, krem ili okeraste boje.

Listići: Najprije su bijeli pa kremasto-žućkasti, po vlažnom vremenu i na kraju su više-manje ružičasto-smeđi, gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, 3.2-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela, rijetko s kremastim ili kremasto-ružičastim tonom.

Meso: Tanko, bijelo, kremasto, do krem-žuto, u klobuku lagano sivo-smeđe, žilavo; miris na gljive, aromatičan, voćni, u starosti na plijesan, okus je lagano užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u krugovima, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jako je toksična pa se smatra smrtno otrovnom vrstom, koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Dosta je teška za determinaciju kao i sve bijele vrste iz roda grlašica, jer su dosta promjenljive, a od njih se razlikuje po ispupčenom klobuku u mladosti koji nikada nije vodenast i po staništu na iglicama i lišću. Jedini siguran način za determinaciju ovih vrsta je mikroskopska analiza spora. Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 706. Lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila (Fr.) Quél.); 707. Bjeljena grlašica (Clitocybe cerussata (Fr.) Kummer)

Clitocybe rivulosa

Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

OTROVNA BRAŠNJAČA

Clitocybe rivulosa (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: rivus (lat.) = potok, rječica, strujanje. Po staništu.

Engleski naziv: Fool's Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i ulegnut; najprije je s bijelom glazurom, ponekad s oker-smeđim mrljama; rub je nepravilan, valovit i dugo vremena podvrnut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, valjkast, nije dug, pun pa u starosti šupalj, elastičan, često je proširen na vrhu, malo je stisnut; najprije je bjelkast pa kasnije oker-ružičast, u starost ružičasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Bijeli, krem do crvenkasto-oker, nisu gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, oštrica je valovita.

Spore: Eliptične, 3-6 x 2-6 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, kasnije smećkasto do oker, elastično, tanko; miris je karakteristično prilično neugodan po spermi, nekad jedva primjetno na brašno, okus je slab na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, dok listići sa sumpornom kiselinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, poljima, putevima, šumskim stazama, na biljnom otpadu, na kiselom tlu; dosta je česta vrsta. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži velike količine muskarina.

Napomena: Jedna je od velikog broja bijelih Clitocyba, a to su lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), vodenasta grlašica (Clitocybe hydrogramma), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i brojne druge vrste koje se teško međusobno razlikuju jer su veoma slične, a najveći dio je sigurno otrovan. Slična je jestiva krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) s lomljivim mesom, mirisom na brašno, a blijedo-ružičasti listići se spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 705. Otrovna brašnjača (Clitocybe dealbata (Sow. ex Fr.) Kummer)

Clitocybe squamulosa

Clitocybe squamulosa - created in Spain by Rafael Sanchez

Info
CC-BY-NC-ND

Jestiva gljiva

ČEHAVA GRLAŠICA

Clitocybe squamulosa Pers.

Etimologija: squamula (lat.) = mala čeha, čehica, ljuskica. Po sitnim čehicama po klobuku.

Engleski naziv: Scaly Funnel

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, tankomesnat, pupčast ili lijevkast; svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, prekriven je sitnim smeđim čehicama, rub je najprije podvijen i tanak.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, elastičan, valjkast, spužvasto-šupljikav, na bazi su uočljive guste bijele micelijske hife; malo je svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ, vlaknast.

Listići: Uski, tanki, često su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, povezani poprečnim žilicama na dnu; bijeli do krem, također su svijetlo maslinasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8.2 x 3-4.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vlaknasto, mekano, bjelkaste do krem boje, svjetlije je u klobuku; miris i okus ugodni na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u planinskim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i bora.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Iste je smeđe boje klobuka i stručka, ima lagano zrnasto dekorirani klobuk, slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) koja je nešto svjetlije boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 700. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa (Pers.) Kumm.)

Clitocybe subspadicea

Nejestiva gljiva

ČESTA GRLAŠICA

Clitocybe subspadicea (J.E.Lange) Bon & Chevassut

Etimologija: sub (lat.) = skoro + spadiceus (lat.) = boje datulje (Phoenix dactylifera). Po boji.

Engleski naziv: Pale date Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osrednje je mesnat, konveksno-pupčast i skoro lijevkast, rub je lagano crtast, površina je glatka i malo mazava; kremast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, udubljena sredina  je uglavnom tamnosmeđa.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, ravan, s bijelim je čupercima na osnovi; bijel, krem-sivkast, oker-smeđ ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku; bjelkasti, sivo-kremasti do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Boje je vanjske površine, sivkasto, prilično je vodenasto, vlaknasto; miris je slabo izražen do ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Oko ove vrste postoji dosta neslaganja u svezi taksonomije.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 712. Česta grlašica (Clitocybe subspadicea (Lge.) Bon & Chevassut)

Clitocybe umbilicata

Clitocybe umbilicata - created on September 2007 in Baden, Germany by User:Strobilomyces

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

UDUBLJENA GRLAŠICA

Clitocybe umbilicata P.Kumm.

Etimologija: umbilicatus (lat.) = pupčast. Po obliku klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, već je u mladosti izravnato-konveksan s ulegnutom sredinom pa ubrzo postane pupčast; najprije je smeđ pa sivo-maslinast do sivo-smeđ, vodenast, jako je crtast po vlažnom vremenu, površina je glatka, rub je čak i kod starijih primjeraka jako podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok i oko 1 cm debeo; sivo-krem ili sivo-smećkast; često je s bijelim čekinjicama na vrhu.

Listići: Lagano se spuštaju po stručku, gusti, uski; najprije su smećkasto-sivi, zatim sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-7 x 3-4 µm.

Meso: Sivkasto-krem, vlaknasto; miris slabo izražen do ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće bukovim, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po lijevkastom obliku klobuka, te po neizraženom mirisu i okusu. Određeni autori često je miješaju sa čestom grlašicom (Clitocybe subspadicea).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 722. Udubljena grlašica (Clitocybe umbilicata (Schff. ex Fr.) Sing.)

Clitocybe vibecina

Nejestiva gljiva

PRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe vibecina (Fr.) Quél.

Etimologija: vibix (lat.) = modrica na oku. Vjerojatno po boji klobuka.

Engleski naziv: Mealy Funnel

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, skoro je opnast, konveksno-pupčast pa lijevkast, blago vodenast, gol, rub je crtast i valovit; sivkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosiv.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 2-6 (8) cm debeo, uglavnom šupalj, valjkast; iste boje kao i klobuk, urašteno uzdužno vlaknast, osnova je malo proširena i obrasla s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti; bjelkasti, sivkasti ili kremasto-sivi; kukasto su prirasli pa se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Skoro eliptične do oblika kapljice, prozirne, 4.5-7.5 x 3.4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, do svijetlosmećkasto; miris i okus karakteristično na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šuma, poput šume smreke ili bora, vrlo rijetko u bjelogoričnoj šumi johe, hrasta, vrbe, javora i bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Dio je skupine grlašica u kojoj se nalaze vrste tamnih sivih i smeđih boja.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži