LIVADNA GRLAŠICA

Clitocybe agrestis Harmaja

Etimologija: agrestis (lat.) = divlji, prost, surov, pustoš.

Engleski naziv: Field Funnel

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, ubrzo spljošten ili ulegnut na sredini, rub je tanak i crtast zbog prozirnosti kožice, gladak, bez sjaja, bjelkast, krem-žućkast, oker, sivo-smeđ, kremasto-smećkast do crvenkasto-smećkast, sredina je malo tamnija, poslije čitav izblijedi.

Stručak: 1.7-3 (3.5) cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, u starosti šupalj, bjelkast, krem-žut, krem-smećkast ili sivkasto-smećkast, gornji dio je nešto svjetliji.

Listići: Dosta su gusti, prirasli su na stručak, nisu široki, izmiješani su s mnogo lamelula; bjelkasti, žućkasti do lagano smećkasti.

Spore: Široko eliptične, obično s dvije, a ponekad i više, uljnih kapljica, 4.3-6.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris je slab na anis ili na voće, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Karakteristika na koju treba obratiti pozornost pri determinaciji ove vrste je izraženi, skoro do sredine narebrani rub klobuka. Ima slatkasti miris, te ne miriše na užeglo brašno kao i neke slične vrste.

Clitocybe albofragrans - created in Finland by Jarkko Korhonen

MIRISAVOBIJELA GRLAŠICA

Clitocybe albofragrans (Harmaja) Kuyper

Engleski naziv: Frosted Fragrans Funnel

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, ma kraju lijevkasto udubljen, pravilan, gladak; bjelkast, krem-žućkast, sivksto-smeđ, često malo tamniji u sredini; rub tanak i dogo podvijen.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 2-5 (6) mm debeo, valjkast, gladak, elastičan; krem do sivkasto-smećkast, na vrhu je uglavnom svjetliji, bjelkast, na osnovi jako paučinasto bijelo opleten zajedno sa supstratom na kojem raste.

Listići: Gusti, uski, račvasti, izmiješani s mnogo lamelula, bijeli ili prljavobijeli, prirasli ili se spuštaju se po struku, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, (3.92) 4.44 - 4.59 (5.11) x (2.81) 3.17 - 3.28 (3.64) µm, Q = (1.21) 1.38 - 1.43 (1.60), N = 63, Me = 4.51 x 3.22 µm, Q = 1.40; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, svijetlosmeđe; miris izrazito jak na anis i na gljive, okus blag, ugodno slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži neodređenu količinu toksina muskarina.

Napomena: Po boji klobuka je vrlo slična snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), ali joj se listići ne spuštaju po stručku i nema napadno paučinasto bijelo opletenu osnovu stručka. Po izrazito paučinasto opletenom stručku slična je vrsta Clitocybe fuligineipes, ali je sivo-smeđa i raste u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreke.

BRESADOLOVA ULEKNJAČA

Clitocybe bresadolana Singer

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i lijevkasto ulegnut, nepravilan; gladak, po vlažmom vremenu pojasasto pjegav, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, po suhom vremenu oker-smećkast, rub je izuvijeno valovit.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, valjkast, malo proširen na osnovi, žilav, pun; oker-smećkast, svijetlosmećkast do smeđ, uzdužno bjelkasto vlaknast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Najprije bijeli, poslije kremasti, zavojiti, poneki se račvaju do stručka ili spuštaju po njemu, izmiješani s mnogo lamelula.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina bijelo-kremasta.

Meso: Bjelkasto do krem, spužvasto; miris ugodan na voće, malo po gorkim bademima, okus blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, kao saprofit tla na siromašnim pašnjacima, livadama i u miješanim šumama viših predjela.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dosta je rijetka vrsta pa je jestivost nepoznata, ali vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Na prvi pogled dosta sliči žutim uleknjačama, kao što su žuta uleknjača (Paralepista flaccida), kapljasta uleknjača (Paralepista gilva) i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus). Od njih se bitno razlikuje po manjem rastu, staništu i prije svega po obliku spora. Žuta i kapljasta uleknjača imaju bradavičave spore kao i sve gljive roda Lepista, a smeđocrvenkasta grlašica ima široko eliptične (jajolike) i mnogo veće spore (7-10 x 4-6.5 µm).

REBRASTA GRLAŠICA

Clitocybe costata Kühner & Romagn.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan i slabo ispupčen pa ubrzo ulegnut ili pupčast, tanak, slabo mesnat; jedva je uočljivo svilenasto-čehast, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, često je nešto tamniji na rubu; rub je skoro uvijek podvrnut, na samom kraju je rebrast, iscijepan i nepravilno valovit.

Stručak: 3-10 (13) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan na osnovi, ponekad je naboran, u mladosti je ravan, a kasnije obično neravan, pun je pa šupalj; oker-smećkast, tamniji od listića, na bazi bijelo paučinast, vlaknasto-korast.

Listići: Veoma su gusti, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; najprije su bjelkasti pa kasnije kremasti do oker-smeđi.

Spore: U obliku kapi, glatke, prozirne, (4.00) 4.85 - 6.15 (7.65) µm, Q = 1.35 - 1.70, Me = 6.85 x 4.55 µm, Qe = 1.50; otrusina je blijedo-žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, malo žilavo, bijelo sa svijetlosmeđim vlaknima, vodenasto; miris na gljive i na voće, kiselkast, manje-više malo opor, na gorke bademe, poput cijanovodične kiseline, a okus je blag, lagan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rjeđe i u proljeće, od svibnja, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, te po parkovima i vrtovima. Primjerci na slici pronađeni su početkom prosinca na Pelješcu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ovisno o pripremi jer je meso malo žilavo pa ga je potrebno sitnije nasjeckati.

Napomena: U osnovi je slična mala martinčica (Infundibulicybe gibba) od koje se razlikuje po stručku koji je boje klobuka i po lagano crtastom i pojasastom rubu klobuka. Slična je i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja raste u proljeće, a klobuk joj vuče na crvenkasto i jako miriše po brašnu, čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) je svijetlosmeđe boje i pokrivena je finim čehicama. Slična je i ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis). Nema opasnosti od trovanja, jer su sve navedene vrste jestive.

RUŽIČASTA GRLAŠICA

Clitocybe diatreta (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: diatretos (gr.) = probijeno, probušeno. Po upadljivo ulegnutom klobuku.

Engleski naziv: Perced Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, ubrzo je spljošten, jako se ulegne na samoj sredini, lijevkastog oblika, površina je bez sjaja, malo je mazav; promjenljive je boje, crvenkasto-smeđ do okerasto-smeđ; rub je najprije podvijen, a u starosti uzdignut i vijugav, često je valovito-režnjevit, rijetko je malo narebran.

Stručak: 2-5 (6) cm visok, teži ka valjkastom obliku, često je nepravilan, stisnut, zadebljan je u ovratnik na vrhu ili se sužava prema osnovi gdje je zakrivljen i maljav; kremast do smećkast, boje je klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, prasli ili se malo spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti ili sivkasti, kasnije žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, 4.5-5.1 x 2.7-3.2 µm, Me = 4.8 x 2.9 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto, malo je žilave konzistencije; miris je ugodan na voće i na gljive, nije na brašno, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksični muskarin, dok je dio autora smatra samo nejestivom.

Napomena: Dio je veće skupine vrsta slične boje i izgleda. Neke od njih upadljivo mirišu na brašno, kao primjerice smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus), a neke kao ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) su bez navedenog mirisa. Često se malo razlikuju po izgledu.

SLATKOMIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe diosma Einhell.

Engleski naziv: Whitelaced Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije konveksan, ubrzo ulegnut na sredini i lijevkast, vodenast, gladak; smećkast, okerasto-smećkast do sivo-smećkast, sredina je često tamnija, po suhom vremenu i u starosti jako izbijedi, žućkasto-bijel, rub oker-siv, podvijen i kod starih plodišta.

Stručak: 2-3.5 cm visok, valjkast, nepravilan, pun pa šupalj, često stisnut; uzdužno vlaknast, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, na vrhu je svjetlije žućkaste boje, na osnovi je čupav s dugim ostacima bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo gusti, uski, spuštaju se po stručku, bjelkaste do krem boje.

Spore: Eliptične, prozirne, (4.1) 4.6 - 6.1 (7.3) × (2.5) 3.1 - 4.2 (4.7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 3.7 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-žuto, vlaknasto; miriše na užeglo brašno, slatko-kiselkast, a okus je gorak, neugodan na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na trulom lišću i trulim ostacima drva u bjelogoričnim i miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Veoma je rijetka vrsta i u literaturi se malo opisuje. Prepoznatljiva je prije svega po neugodnom slatkastom mirisu i dugim ostacima bjelkasto-smećkastih rizomorfa (korijenčića) na bazi stručka.

Clitocybe ditopa - created in Finland by Tapio Kekki

BRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe ditopa (Fr.) Gillet

Etimologija: dito (lat.) = obogatiti + pus (gr.) = noga? Po relativno krupnom stručku?

Engleski naziv: Mealy Frosted Funnel

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je konveksno-pupčast pa spljošten i ulegnut, rub je dugo vremena podvijen ili lagano obješen, vodenast, sjajan, gladak; tamnosiv, sivo-oker ili sivo-smeđ, osušen bjelkast, površina je bez sjaja i karakteristično pahuljasta.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 4-7 (9) mm debeo, valjkast, šupalj, osnova malo zadebljana, tamnosiv, sivo-smeđ, maslinasto-siv, bjelkast kada se osuši  smeđo-sivo-krem, brazdast, uzdužno crtast, osnova maljava od ostataka bijelog micelija.

Listići: Gusti, sivi do tamnosivi, u starosti sivo-smeđi, osrednje su široki, spuštaju se po stručku, izmiješani s brojnim lamelulama.

Spore: Kratko eliptične i skoro kuglaste, karakteristično sitne, prozirne, 3-4.7 x 2.6-3.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, s maslinastim tonom; jasno miriše na užeglo brašno, a okus je blag na užeglo brašno ili opor.

Stanište: Raste u jesen, a ponekad i u zimu, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće kiselim šumama smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine grlašica s vodenastim, golim i tankim klobukom, te malo debljim stručkom, listići su sivo-smeđi i miriše na brašno.

Lepista caespitosa - created on October 2007 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BUSENASTA KOTURNICA

Clitocybe fasciculata H.E.Bigelow & A.H.Sm.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa zatim otvoren i na kraju izvrnutog ruba, te je prilično valovit, ponekad je i ulegnut; bjelkast, bjelkasto-kremast, žućkasto-kremast, sivkast ili svijetlosmećkast, nešto je tamniji na sredini, često s malim okruglastim pjegama, slabo mesnat, rub dosta nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 2-8 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je srašteno po nekoliko stručaka u jedan zajednički busen; bjelkast, kremast do žućkast, uzdužno vlaknast, baza obrasla bijelim micelijem.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su krem boje, zatim žućkasti, smećkasto-ružičasti do crvenkasto-smeđi, lako se odvajaju od podnice klobuka, prirasli i ponekad se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 3-5.5 x 2-3.5 µm; otrusina je blijedo-ružičasta i ponekad gotovo bijela.

Meso: Bijelo, kremasto do kremasto-žuto, u starosti kremasto-smeđe, mekano, dosta je tanko, prilično lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miris je blago slatkast, aromatičan, u starosti može biti neugodan na užeglo brašno, a okus je bljutav, pljesniv i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u krugovima, kao saprofit tla po parkovima i u miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slične su jestiva rickenova kuturnica (Lepista rickenii) koja ima pepeljastosivu boju klobuka, te maglovita koturnica (Lepista luscina) koja raste u krugovima uz rubove šuma, meso joj u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi.

Clitocybe foetens - created in Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA GRLAŠICA

Clitocybe foetens Melot

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po neugodnom mirisu.

Engleski naziv: Foetid Funnel

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, lagano je konveksan i spljošten, ulegnut na sredini, pupčast, rub je dugo podvijen i crtast zbog prozirnosti kožice, jasno je vodenast, sjajan; krem, krem-oker, tamnosiv, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 3.5-6 cm visok i oko 5-6 mm debeo, zakrivljen, teži ka hrskavičastoj konzistenciji, skoro uvijek je malo stisnut, pun pa šupalj; iste boje kao i klobuk, vlaknast, osnova je obrasla bijelim micelijem.

Listići: Rijetki, bijelo-sivkasti do sivo-smeđi, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične do bademaste, 6-8 x 3.5-4.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu kremasto-smeđe, a po suhom vremenu bjelkasto, sušenjem postane crvenkasto do crno; dok je gljiva svježa miriše intenzivno na užeglo brašno, a sušenjem je sve neugodnijeg mirisa na plijesnivi sir, a okus je također na užeglo brašno.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, uglavnom šumama bora i smreke, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a neki izvori čak navode da je sumnjiva kao otrovna vrsta, međutim nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po narebranom rubu klobuka, maslinastom tonu plodnog tijela, te u mladosti mirisu na brašno, a koji poslije postane neugodan i tipičan na plijesnivi sir. Ispod smreke i na kiselom zemljištu raste dosta vrsta koje su dosta slične, kao što su primjerice prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) i brašnjavonoga grlašica (Clitocybe ditopa) koje svježe mirišu na brašno.

MIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe fragrans (With.) P.Kumm.

Etimologija: fragrans (lat.) = miomirisan, mirišljav, mirisan. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, slabo je mesnat, konveksan i skoro pupčast pa raširen i ulegnut, vodenast, rub je crtast i često valovit; oker-smeđ, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, poslije izblijedi, po suhom je vremenu svilenast.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-4 (6) mm debeo, valjkast, šupalj, bijelo-smećkast, proziran, na vrhu je pahuljast, a bjelkasto maljav na osnovi.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli su pa se lagano spuštaju po stručku, izmiješani s dosta lamelula; bijeli, sivkasti do žućkasti.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 6-9.5 x 3-4.4 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo do svijetlosmeđe, tanko, lomljivo, vodenasto; jako miriše na anis, slatkast ili na gorke bademe, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rijetko i u proljeće, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na lišću ili mahovini, na vlažnim mjestima. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio je autora smatra nejestivom ili uvjetno jestivom vrstom, međutim otrovna je vrsta jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Sliči aromatičnoj grlašici (Clitocybe suaveolens) koja se razlikuje po listićima koji se više spuštaju po stručku, miris je nešto slabiji, a klobuk je narebran i lomljiv.

Clitocybe metachroa - created in Finland by Tapio Kekki

PROSINAČKA GRLAŠICA

Clitocybe metachroa (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Twotone Funnel

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, konveksan je pa ubrzo otvoren, izravnat, ulegnut na sredini ili je izraženo lagano ispupčen, bez sjaja, malo je mazav, vodenast; sivkast, krem-siv, sivo-smeđ ili malinasto-smeđ; rub je tanak, najprije je podvijen pa se rastegne, lagano je prozirno crtast po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-5.5 (7) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, valjkast, također je stisnut, šupalj do komorasto-šupalj, vodenast, prilično je lomljiv; kremasto-sivkast, svijetlosmećkast, maslinasto-sivkast, fino srebrnasto vlaknast, osnova maljava od bijelo-sivkastog micelija.

Listići: Vrlo gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli i malo se spuštaju po stručku; sivkasti, krem-sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do kuglaste, (3.80) 4.20 x 6.30 (7.55) µm, Q = 1.55-1.80, Me = 6.85 x 4.05 µm, Qe = 1.70; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smećkasto, u klobuku bijelo, inače vodenasto sivo, tanko, vlaknasto, žilavo, tvrdo; miris na zemlju ili aromatičan na voće, a okus malo neugodan.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, čak i busenasto, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke ili bora, rjeđe u šumama bukve.

Dioba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a i sumnjiva je kao otrovna.

Napomena: Po nedostatku se mirisa razlikuje od sličnih vrsta koje mirišu na brašno.

SIVA MAGLENKA (MAGLENKA)

Clitocybe nebularis (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: nebula (lat.) = magla. Po sivoj boji.

Engleski naziv: Clouded Funnel

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen, sredina je ulegnuta i posut bjelkastim prahom (maglica) koji se dodirom lako briše, nije vodenast, rub je podvijen, a kasnije ravan i na kraju izvrnut i vijugav, kožica se lako guli; bjelkasto-siv, sivkast ili sivo-smeđ, po suhom vremenu blijedi.

Stručak: 5-15 (16) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, mesnat, pun, vlaknasto-spužvast, elastičan, pri vrhu je tanji, a na dnu je lukovičasto zadebljan s bjelkastim micelijem; sivo-smeđ, ponekad je lagano crvenkast, sa smećkastim točkicama ili vlaknast na bjelkastoj podlozi.

Listići: Vrlo su gusti, pomiješani su s kraćim, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je valovita, bjelkasti su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (6) 6.4-7.3 (7.8) x (3.5) 3.8-4.3 (4.7) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2.1), N = 38, Me = 6.9 x 4.1 µm, Qe = 1.7; otrusina je krem-žućkasta do žućkasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, debelo, manje ili više je vlaknasto; miris je vrlo jak i neodređen, neugodan na uljanu repicu ili na pljesnivi sir, a okus je neugodno kiselkast ili trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postane prolazno ljubičasto-crveno, s fenolom posmeđi, a s dušičnom kiselinom najprije pocrveni pa zatim postane grimizno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, krugovima ili linijama, u svim tipovima šuma.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ova se gljiva po mnogim knjigama o gljivama smatra jestivom. Također je još uvijek popularna jestiva gljiva u zemljama sjeverne i južne Europe. Ipak, prema posljednjim saznanjima, ova gljiva se više ne smije konzumirati, jer može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje zbog citotoksične tvari nebularina. U pokusima na životinjama, sastojci ove gljive potaknuli su razvoj raka i plućnog edema. Zbog svega navedenog gljiva se smatra otrovnom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Raste na istom staništu kao i modra koturnica (Lepista nuda). Postoji i potpuno bijela forma sive maglenke, a može se pronaći u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Dosta je slična otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja ima prvo blijede pa na kraju crvenkaste listiće, te sivo-svilenkasti klobuk. Ponekad se može naći zajedno s parazitskom tobolčarkom (Volvariella surrecta) koja parazitira maglenku i raste na njenom plodnom tijelu. Izbjegavati konzumiranje starijih gljiva.

MIRISNA ULEKNJAČA

Clitocybe odora (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: odorus (lat.) = mirisati. Po jakoj aromi.

Engleski naziv: Aniseed Funnel

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, mesnat, najprije zvonolik pa raširen ili ulegnut; radijalno vlaknast, krem-siv, sivo-zelen ili modro-zelen, u starosti izblijedi; rub je podvijen pa valovit.

Stručak: 3-11 (14) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, žilav, u donjem je dijelu šupalj, malo je zakrivljen, gladak, osnova je malo zadebljana; prljavobjelkast, laganog plavkasto-zelenkastog tona, osnova je bjelkasta s ostacima hifa, a ponekad posmeđi ili požuti.

Listići: Dosta su rijetki i široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; nešto su bljeđi od klobuka, najprije krem, a kasnije oker-zelenkasti s plavkasto-zelenim tonom.

Spore: Eliptične, prozirne, (5.8) 6.1 - 7.7 (8.4) × (3.4) 3.8 - 4.8 (5.2) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.8 × 4.3 µm, Qe = 1.6; otrusina je bjelkasta do krem-ružičasta.

Meso: Blijedo-zelenkasto, sivo-zelenkasto ili kremasto-sivo, kasnije plavo-zeleno ili smeđo-zeleno, čvrsto, elastično, vodenasto; jako miriše na anis, okus je blag do lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane lagano zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na sloju trulog lišća, rijetko na iglicama, rijetko se pronađe iznad 800 m nadmorske visine. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva vrlo loše kvalitete zbog izrazito jakog mirisa na anis koji u miješanim jelima preuzme cijelo jelo. Sirova je otrovna pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: U starosti izgubi temeljnu zelenkasto-modru boju i sliči bijelim otrovnim uleknjačama koje su drugačijeg mirisa, manjeg rasta i imaju manje ili više crtasti rub klobuka. Slična vrsta Clitocybe odora f. odora ima zelene listiće. Otrovna mirisna grlašica (Clitocybe fragrans) ima narebran rub klobuka, a slabije poznata aromatična grlašica (Clitocybe suaveolens) ima listiće koji se dugo spuštaju niz stručak, lomljiva je i miris joj je manje izražen.

GORKA GRLAŠICA

Clitocybe phaeophthalma (Pers.) Kuyper

Engleski naziv: Chicken Run Funnel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen pa jako udubljen, gladak, radijalno vlaknast, nešto vodenast; bjelkast, krem, svijetložut, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, rub je jedva prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 5-6 (7) mm debeo, valjkast, gladak, poslije uzdužno vlaknast, osnova je maljava; bjelkast, svijetložut do svijetlosmeđ.

Listići: Bjelkasti, kremasti do žućkasti, osrednje su gusti, pravilni, dugo se spuštaju po stručku, oštrica glatka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto do kremasto, vlaknasto; karakterističan neugodan miris na užeglu zemlju; a okus je također užegli i pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, u otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se grlašica može sigurno utvrditi mikroskopiranjem kožice klobuka i površine stručka. Stanice su pretežno štapićaste s kopčom i pomiješane mjehurastim stanicama. Bazidije su poput toljage s 4 sterigme, odnosno 4 spore.

LISNATA GRLAŠICA

Clitocybe phyllophila (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: phyllon (gr.) = list + phileo (gr.) = voli, ljubi. Po najomiljenijem mjestu rasta.

Engleski naziv: Frosty Funnel

Klobuk: 5-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen pa raširen, poslije se ispupčenje izgubi i postane nepravilno pupčast, samo je na sredini mesnat, nikada nije vodenast; bijel (osobito na rubu) i bjelkast, prekriven je finim i sjajnim injem poput bijele plijesni pa poprimi okerasti ton, ponekad je pjegav.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, redovito je zakrivljen, najprije je pun pa spužvasto-šupalj i na kraju šupalj, lagano je uzdužno brazdast, na osnovi je zadebljan i s isprepleten micelijem, na gornjem dijelu je pahuljast, bijele, krem ili okeraste boje.

Listići: Najprije su bijeli pa kremasto-žućkasti, po vlažnom vremenu i na kraju su više-manje ružičasto-smeđi, gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, 3.2-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela, rijetko s kremastim ili kremasto-ružičastim tonom.

Meso: Tanko, bijelo, kremasto, do krem-žuto, u klobuku lagano sivo-smeđe, žilavo; miris na gljive, aromatičan, voćni, u starosti na plijesan, okus je lagano užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u krugovima, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jako je toksična pa se smatra smrtno otrovnom vrstom, koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Dosta je teška za determinaciju kao i sve bijele vrste iz roda grlašica, jer su dosta promjenljive, a od njih se razlikuje po ispupčenom klobuku u mladosti koji nikada nije vodenast i po staništu na iglicama i lišću. Jedini siguran način za determinaciju ovih vrsta je mikroskopska analiza spora. Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus).

OTROVNA BRAŠNJAČA

Clitocybe rivulosa (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: rivus (lat.) = potok, rječica, strujanje. Po staništu.

Engleski naziv: Fool's Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i ulegnut; najprije je s bijelom glazurom, ponekad s oker-smeđim mrljama; rub je nepravilan, valovit i dugo vremena podvrnut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, valjkast, nije dug, pun pa u starosti šupalj, elastičan, često je proširen na vrhu, malo je stisnut; najprije je bjelkast pa kasnije oker-ružičast, u starost ružičasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Bijeli, krem do crvenkasto-oker, nisu gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, oštrica je valovita.

Spore: Eliptične, 3-6 x 2-6 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, kasnije smećkasto do oker, elastično, tanko; miris je karakteristično prilično neugodan po spermi, nekad jedva primjetno na brašno, okus je slab na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, dok listići sa sumpornom kiselinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, poljima, putevima, šumskim stazama, na biljnom otpadu, na kiselom tlu; dosta je česta vrsta. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži velike količine muskarina.

Napomena: Jedna je od velikog broja bijelih Clitocyba, a to su lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), vodenasta grlašica (Clitocybe hydrogramma), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i brojne druge vrste koje se teško međusobno razlikuju jer su veoma slične, a najveći dio je sigurno otrovan. Slična je jestiva krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) s lomljivim mesom, mirisom na brašno, a blijedo-ružičasti listići se spuštaju po stručku.

Clitocybe squamulosa - created in Spain by Rafael Sanchez

ČEHAVA GRLAŠICA

Clitocybe squamulosa Pers.

Etimologija: squamula (lat.) = mala čeha, čehica, ljuskica. Po sitnim čehicama po klobuku.

Engleski naziv: Scaly Funnel

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, tankomesnat, pupčast ili lijevkast; svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, prekriven je sitnim smeđim čehicama, rub je najprije podvijen i tanak.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, elastičan, valjkast, spužvasto-šupljikav, na bazi su uočljive guste bijele micelijske hife; malo je svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ, vlaknast.

Listići: Uski, tanki, često su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, povezani poprečnim žilicama na dnu; bijeli do krem, također su svijetlo maslinasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8.2 x 3-4.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vlaknasto, mekano, bjelkaste do krem boje, svjetlije je u klobuku; miris i okus ugodni na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u planinskim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i bora.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Iste je smeđe boje klobuka i stručka, ima lagano zrnasto dekorirani klobuk, slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) koja je nešto svjetlije boje.

ČESTA GRLAŠICA

Clitocybe subspadicea (J.E.Lange) Bon & Chevassut

Etimologija: sub (lat.) = skoro + spadiceus (lat.) = boje datulje (Phoenix dactylifera). Po boji.

Engleski naziv: Pale date Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osrednje je mesnat, konveksno-pupčast i skoro lijevkast, rub je lagano crtast, površina je glatka i malo mazava; kremast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, udubljena sredina  je uglavnom tamnosmeđa.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, ravan, s bijelim je čupercima na osnovi; bijel, krem-sivkast, oker-smeđ ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku; bjelkasti, sivo-kremasti do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Boje je vanjske površine, sivkasto, prilično je vodenasto, vlaknasto; miris je slabo izražen do ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Oko ove vrste postoji dosta neslaganja u svezi taksonomije.

Clitocybe umbilicata - created on September 2007 in Baden, Germany by User:Strobilomyces

UDUBLJENA GRLAŠICA

Clitocybe umbilicata P.Kumm.

Etimologija: umbilicatus (lat.) = pupčast. Po obliku klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, već je u mladosti izravnato-konveksan s ulegnutom sredinom pa ubrzo postane pupčast; najprije je smeđ pa sivo-maslinast do sivo-smeđ, vodenast, jako je crtast po vlažnom vremenu, površina je glatka, rub je čak i kod starijih primjeraka jako podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok i oko 1 cm debeo; sivo-krem ili sivo-smećkast; često je s bijelim čekinjicama na vrhu.

Listići: Lagano se spuštaju po stručku, gusti, uski; najprije su smećkasto-sivi, zatim sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-7 x 3-4 µm.

Meso: Sivkasto-krem, vlaknasto; miris slabo izražen do ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po lijevkastom obliku klobuka, te po neizraženom mirisu i okusu. Određeni autori često je miješaju sa čestom grlašicom (Clitocybe subspadicea).

PRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe vibecina (Fr.) Quél.

Etimologija: vibix (lat.) = modrica na oku. Vjerojatno po boji klobuka.

Engleski naziv: Mealy Funnel

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, skoro je opnast, konveksno-pupčast pa lijevkast, blago vodenast, gol, rub je crtast i valovit; sivkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosiv.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 2-6 (8) cm debeo, uglavnom šupalj, valjkast; iste boje kao i klobuk, urašteno uzdužno vlaknast, osnova je malo proširena i obrasla s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti; bjelkasti, sivkasti ili kremasto-sivi; kukasto su prirasli pa se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Skoro eliptične do oblika kapljice, prozirne, 4.5-7.5 x 3.4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, do svijetlosmećkasto; miris i okus karakteristično na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šuma, poput šume smreke ili bora, vrlo rijetko u bjelogoričnoj šumi johe, hrasta, vrbe, javora i bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Dio je skupine grlašica u kojoj se nalaze vrste tamnih sivih i smeđih boja.