TOPOLOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus calyptratus (Lindblad ex Fr.) Sacc.

Etimologija: kalypto (gr.) = pokriti, obaviti, oviti, prikriti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (12) cm široko, polukuglasto, školjkasto je ili bubrežasto s kratkim je stručkom, površina je glatka i mazava; u mladosti je sivo-smeđ, sivkasto-plav ili srebrnast, vodenast, kasnije je postepeno sve svjetliji, u starosti je bjelkast do krem, na rubu se nalazi prilično krupni i sluzavi ovoj bijele boje koji u mladosti prekriva listiće, rub je najprije podvijen, kasnije je otvoren i jedva uočljivo narebran.

Stručak: Skoro nije izražen ili je kratak i šupljikav, lateralno je spojen s klobukom; siv je ili sivo-smeđ.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su krem, kasnije su žućkasto-smeđi do oker.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, glatke, 10.5-15.5 x 3-5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Bijelo, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto, malo je žilavo; miriše lagano na voće, med ili brašno, a okus je slatkast, ugodan na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, kao parazit starih stabala i saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitih vrsta topola, rijetko i na drugom bjelogoričnom drveću, kao što je oskoruša ili vrba.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Ne preporučuje se konzumiranje ove vrste, jer neki izvori navode da može sadržavati nepoznate toksine.

Napomena: Ova je krivonoška izgledom dosta prepoznatljiva po karakterističnom sluzavom ovoju koji zaostane na rubu klobuka kad se gljiva potpuno razvije, te po sitnom stručku.

LIMUNASTA KRIVONOŠKA

Pleurotus citrinopileatus Singer

Etimologija: citrinus (lat.) = žut, citrusni + pileus (lat.) = klobuk, kapica. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Golden Oyster Mushroom

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh; svijetložut do žuto-smeđ, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: Bjelkast, žućkast do žuto-narančast.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 6-9 x 1.5-3 µm; otrusina je svijetloljubičasta do svijetlo ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a miris je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, skupno ili pojedinačno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito brijestu ili bukvi, voli toplija staništa, u vlažnim priobalnim šumama, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific, sredinom travnja, na lokalitetu u Istri, što je ujedno bio i prvi prijavljeni pronalazak u Hrvatskoj.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ne postane žilavo.

Napomena: Može se uzgajati na bukvi, jasiki, javoru, jasenu, johi, topoli ili vrbi. Prepoznatljiva je vrsta po žutoj boji i staništu u blizini mora. Jedna je od vrsta koje luče cijanovodik, koji je štiti od puževa. Cijanovodik je u malim količinama bezopasan za ljude, a sušenjem ili kuhanjem isparava. Smrtna doza za ljude je 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne težine.

GOLUBINJA KRIVONOŠKA

Pleurotus columbinus Quél.

Etimologija: columba (lat.) = golub. Po boji.

Klobuk: 1-5 (7) (40) cm širok, školjkastog je ili lepezastog oblika, gladak; sivo-plav je ili sivo-zelenkast, sredina je oker ili crvenkasto-smeđa, kasnije izblijedi do žute boje, rub je podvijen i nepravilan.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, pun, čvrst, kratak, ekscentrično je ili lateralno spojen s klobukom, vrlo je rijetko centralan, na vrhu je zadebljan ili jedva uočljivo zadebljan; bijel, na bazi je gol ili maljav.

Listići: Rijetki, različito su dugački, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti su do sivo-plavkasti.

Spore: Valjkaste, glatke, nisu amiloidne, 8-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Bjelkasto, debelo, kod mladih gljiva je mekano, kasnije je čvrsto i malo žilavo; miris je manje ili više ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen do mrazeva, a i zimi kada je toplije, plodna tijela su u skupinama obično naslagana jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, dok joj je meso mekano. Negativno je što sadrži termolabilni toksin pleurotolizin, koji je sličan tvarima u pčelinjem otrovu i koji može prouzročiti postupno uništavanje crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinima pa se prije uporabe uvijek mora temeljito termički obraditi.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno, antimikrobno (Escherichia coli) i antikancerogeno djelovanje, te spriječavaju oštećenje bubrega (National Library of Medicine. 2024. Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Evaluating the role of polysaccharide extracted from Pleurotus columbinus on cisplatin-induced oxidative renal injury; Metabolomic Profiling and Biological Activities of Pleurotus columbinus Quél. Cultivated on Different Agri-Food Byproducts).

Napomena: Smatra se varijacijom slične bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus), kojoj je klobuk smeđe ili sivo-smeđe boje, ali i sivo-plav. Naša vrsta ima dosta tvrđe meso, dok se bukovača uzgaja prvenstveno zbog svoje mekane konzistencije.

BRESTOVAČA

Pleurotus cornucopiae (Paulet) Quél.

Etimologija: cornucopia (lat.) = rožnat. Po obliku.

Engleski naziv: Branching Oyster

Klobuk: 2-11 (15) cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, ubrzo postane vijugav i dosta ulegnut na sredini ili je lijevkastog oblika, nepravilan, gladak; sivo-žućkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, u starosti je crvenkasto-smeđ, često je jasno žut (forma), kasnije izblijedi, u početku je malo čehast, ubrzo postane gol, rub je zakrivljen, često je iskrzan i valovit.

Stručak: 2-8 (9) cm visok i 0.7-2 (3) cm debeo, pun, skoro je centralan ili je malo ekscentričan, često je razgranat, zakrivljen, gol, gladak; bjelkast, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, crtast je zbog produljenih listića.

Listići: Bjelkasti su do kremasti, često su s ružičastom nijansom, široki, gusti, račvasti, povezani su s poprečnim žilicama, dugo se spuštaju po stručku do baze stručka, na kraju su crtasto anastomozirajući.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-11.8 x 3.4-5 µm; otrusina je ljubičasta do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, u početku je mekano, kasnije je žilavo; upadljivo miriše na brašno, često s komponentom anisa, a okus je na brašno, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizine koji razgrađuju krv.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do prosinca, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao slabi parazit starih stabala i saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, brijesta ili topole, a rjeđe drugog bjelogoričnih vrsta. Kada dobro rodi povaljeno stablo izgleda kao da se rascvalo od množine plodnih tijela. U Hrvatskoj je poznata s 10-tak lokaliteta, u okolici Zagreba, u Slavoniji i na otoku Krku. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici rujna, na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje, na brijestu. Isti izvor navodi da ju je snimio dva puta na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje (na brijestu), tri puta u nizinskim šumama u okolici Lipovljana (jednom na topoli), okolici Okučana i jednom na širem području Novske (na topoli).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakterističnim listićima koji se spuštaju po stručku, izgledaju poput nervature ili dugih žlijebova. Lako se uzgaja tako da se stablo s korom zalije vodom u kojoj su isprane razvijene brijestove krivonoške, panj je potrebno često zalijevati bunarskom vodom i brijestova krivonoška će rađati od travnja pa sve do zime, panj može trajati i godinama, sve dok mu ne otpadne kora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1024. Brijestova krivonoška (brjestovača) (Pleurotus sapidus Schulzer), Sinonimi: Pleurotus cornucopiae Paulet ex Fr., Pleurotus cornucopioides Persoon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Brestovača (Pleurotus cornucopiae (Paulet ex Pers.) Rolland)

HRASTOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus dryinus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu uz bjelogorično drveće.

Engleski naziv: Veiled Oyster

Klobuk: 4-15 (25) cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh; bijel, sivkast do svijetlosmeđ, prekriven je tankom prevlakom koja se kasnije istrga u prolazne ljuskice ili mrljice smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen i u mladosti s ostacima bijelog ovoja na krajevima.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3.5 cm debeo, tvrd, valjkast, malo je zadebljan na bazi, lateralno je ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, kratak; bjelkast, žućkast, na pritisak požuti, vlaknast, s prolaznim je vjenčićem.

Listići: Gusti, široki, dosta su debeli, oštrica je lagano nazubljena, dugo se spuštaju po stručku, anostomozirajući, račvasti, spojeni su poprečnim žilicama; najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti, na dodir postanu prljavožuti.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, nisu amiloidne, (9) 9.5 - 12.5 (13.3) × (3.1) 3.4 - 4 (4.3) µm, Q = (2.4) 2.7 - 3.2 (3.5), N = 120, Me = 11.1 × 3.7 µm, Qav = 3; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vrlo brzo postane kožasto i žilavo, bjelkasto je ili žućkasto, u dodiru sa zrakom požuti; miris je oštar i slab na brašno, a okus je ugodan na lješnjake ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, osobito hrastu, bukvi i jasenu, a rjeđe na crnogoričnom drveću poput smreke, poslije raste kao saprofit; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ubrzo ne postane žilavo.

Napomena: Stručak je uvijek ekscentričan i listići se dugo spuštaju po stručku, meso je prilično kožasto i nejestivo, osim u najranijoj mladosti. Prepoznatljiva je vrsta po svijetloj boji i čehastom klobuku, a ponekad i stručku. Za razliku od drugih vrsta iz roda Pleurotus, prekriven je smećkastim ljuskicama i listiće u mladosti štiti zastorak po čemu se vrlo jednostavno prepoznaje, nije česta vrsta.

Pleurotus eryngii - created on November 2015 in Beaumont-de-Pertuis, France by Nicolò Oppicelli

POLJSKA KRIVONOŠKA

Pleurotus eryngii (DC.) Quél.

Etimologija: eringium = kotrljan.

Engleski naziv: King Oyster

Klobuk: 2-15 (19) cm širok, mesnat, konveksan; boja varira od bjelkaste, krem-oker do sivo-smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen, često je malo valovit.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.8-1 cm debeo, gladak, centralan je ili ekscentričan, zadebljan je na sredini, sužen je na bazi; bijel je ili kremast.

Listići: Široki, dugo se spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su sivo-žućkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto; miriše ugodno na gljive, vrganje, a okus je blag.

Stanište: Raste u čitave godine, ovisno o klimatskom području, kao parazit na korijenju biljke poljskog kotrljana (Eryngium campestre), a plodna tijela se razvijaju na površini tla. U Hrvatskoj je poznata na osam lokaliteta: u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, u Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Mljetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na višim planinskim predjelima raste vrsta koja je analogna ovoj vrsti, ali je dosta svjetlija, skoro bijela i raste na specifičnom staništu, najčešće u bjelogoričnim šumama uz biljku poljski kotrljan.

BUKOVA KRIVONOŠKA (BUKOVAČA)

Pleurotus ostreatus (Jacq.) P.Kumm.

Etimologija: ostrea (lat.) = kamenica, ostriga. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Oyster Mushroom

Klobuk: 5-15 (20) cm širok, školjkastog je ili lepezastog oblika, izravnat, ulegnut je na mjestu spoja sa stručkom, gladak, sjajan, gol; promjenljive je boje, sivkast, blijedožućkast, sivkasto-žućkast, siv, sivo-smeđ, smećkast ili je smeđ, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen i malo vijugav.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, redovito je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, vrlo rijetko je centralno postavljen, kratak, debeo, čvrst, pun, zadebljava se prema vrhu, gol; bijel, na bazi je pamučast, baršunast.

Listići: Gusti, spuštaju se niz stručak, račvasti, oštrica je valovita; bijeli, kasnije su sivkasti.

Spore: Valjkaste, eliptične do gotovo bubrežaste, glatke, s vrlo tankim stijenkama, prozirne, nisu amiloidne, (6.7) 7.8 - 10.4 (12) × (2.4) 3.1 - 4.1 (4.6) µm, Q = (1.9) 2.2 - 3 (4), N = 120, Me = 9.2 × 3.6 µm, Qav = 2.6; otrusina je bijela do svijetlo sivo-ljubičasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, čvrsto, kasnije je žilavo, osobito u stručku koji može biti žilav i u mladosti; miriše ugodno na gljive, a okus blago slatkasto-kiselkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizin.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane smeđo-crveno, a listići sa sulfovanilinom najprije pocrvene pa zatim poljubičaste.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao zimska gljiva koja se pojavljuje nakon prvih hladnih dana, busenasto, kao saprifit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, polegli trupci) raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, hrasta, topole ili vrbe, vrlo se rijetko pronađe na crnogoričnom drveću, također raste kao parazit na živim bjelogoričnim stablima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Negativno je što sadrži toksin pleurotolizin, koji je po sastavu sličan sastojcima u pčelinjem otrovu i može dovesti do postupnog uništavanja crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinom. Međutim, ovaj je toksin termolabilan pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Ljekovitost: Utvrđeno je da bukovače sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji djeluju antioksidativno, antikancerogeno, antibakterijsko, antivirusno i antifungalno. Gljiva je bogata neprobavljivim ugljikohidratima poput hitina i glukana, koji djeluju kao prebiotici i podržavaju rast i aktivnost korisnih crijevnih bakterija, čime se održava zdrava ravnoteža crijevne mikrobiote i smanjuje rizik od otpornosti na antibiotike. (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Modulation of the Gut Microbiota with Prebiotics and Antimicrobial Agents from Pleurotus ostreatus Mushroom; Elemental Analysis, Phytochemical Screening and Evaluation of Antioxidant, Antibacterial and Anticancer Activity of Pleurotus ostreatus through In Vitro and In Silico Approaches; Optimization of extraction of antioxidant polysaccharide from Pleurotus ostreatus (Jacq.) P. Kumm and its cytotoxic activity against murine lymphoid cancer cell line; GC-MS Analysis of Potentially Volatile Compounds of Pleurotus ostreatus Polar Extract: In vitro Antimicrobial, Cytotoxic, Immunomodulatory, and Antioxidant Activities; Anti-tumor effect of polysaccharide from Pleurotus ostreatus on H22 mouse Hepatoma ascites in-vivo and hepatocellular carcinoma in-vitro model; The Phytochemical Screening, Total Phenolic Contents and Antioxidant Activities in Vitro of White Oyster Mushroom (Pleurotus Ostreatus) Preparations; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Pleurotus ostreatus inhibits proliferation of human breast and colon cancer cells through p53-dependent as well as p53-independent pathway).

Napomena: Iz zajedničkog mesnatog tijela izraste mnoštvo plodnih tijela pa ima slučajeva da se stručak i ne vidi ili je vrlo kratak. Takve bukovače izgledaju poput školjki. Umjetno se uzgaja s velikim uspjehom. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Gotovo je ista mekana krivonoška (Pleurotus pulmonarius) koja je nešto svjetlija, manja rastom, ima duži stručak, listići se dugo spuštaju po stručku i preferira toplije vrijeme. Slična golubinja krivonoška (Pleurotus columbinus) je lijepe plavkasto-sive boje i ima malo žilavije meso. Moguća je zamjena s teškom otrovnicom bjelouškastom krikonoškom (Pleurocybella porrigens), koja je smrtno otrovna za dijabetičare, a raste na panjevima crnogoričnog drveća i nema stručka.

MEKANA KRIVONOŠKA

Pleurotus pulmonarius (Fr.) Quél.

Etimologija: pulmo (lat.) = pluća. Po obliku.

Engleski naziv: Pale Oyster

Klobuk: 3-10 (15) cm širok, školjkastog je oblika, konveksan, vlažan, gol; nikada nije potpuno bijel, bjelkast, kremast, sivkasto-kremast ili je smećkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je valovit; općenito je nešto manji, nježniji i tanji nego kod bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus).

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, uglavnom je kratak, lateralno je ili ekscentrično spojen s klobukom; čupav, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, rijetko su s poprečnim žilicama na bazi; bjelkasti su do krem, u starosti požute, često samo na rubu.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-11 x 2.5-5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo, malo je vodenasto, u mladosti je mekano, u starosti je elastično, u stručku je plutasto do kožasto, na prerezu ili na pritisak ne mijenja boju; miris ugodan gljivlji ili malo na anis, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizin.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, jasena, topole ili breze.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista bukova krivonoška od koje je nešto svjetlija, manja rastom, ima duži stručak, listići se dugo spuštaju po stručku i preferira toplije vrijeme. Ima školjkasti, bubrežasti ili neki drugačiji oblik. Moguća je zamjena s teškom otrovnicom bjelouškastom krikonoškom (Pleurocybella porrigens), koja je smrtno otrovna za dijabetičare, a raste na panjevima crnogoričnog drveća i nema stručka.