Hohenbuehelia atrocoerulea - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

RAZNOLIKA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia atrocoerulea (Fr.) Singer

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok, u mladosti je okruglasto i spljošteno, poslije je rašireno i školjkasto, po vlažnom vremenu je mazavo; svijetlosivo, sivo-smeđe ili tamnomaslinasto-smeđe, poslije izblijedi u krem-smeđu boju, površina je s bjelkastim dlačicama, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo je kratak ili gotovo da i ne postoji, već školjkasto plodno tijelo izravno raste iz drva, prljavobjelkast do blijedožućkast.

Listići: Gusti, mekani, prljavobjelkasti, blijedožućkasti ili kremasti, poslije su žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, ispod kožice klobuka je želatinozno, žilavo; miris je slabo izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u jesen, ali i tijekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje i jasena.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa, a pretpostavlja se da nije otrovna.

Napomena: Raznolika školjkarica neodoljivo podsjeća na krivonoške (Pleurotus), međutim gotovo da nema stručka, a meso je ispod kožice klobuka želatinozne konzistencije. U literaturi se navodi da raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, a neki autori navode dva varijeteta koja rastu na crnogoričnom drvu, ali da su plodna tijela većih dimenzija i drugačijeg izgleda. Zanimljivost raznolike školjkarice očituje se u obliku cistida na listićima (pleurocistide), koje imaju isti izgled kao plodno tijelo pravog smrčka (Morchella esculenta).

Hohenbuehelia grisea - created on January 2020 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

SIVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia grisea (Peck) Singer

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 (5) cm širok, konveksno-spljošten je i jezičastog ili školjkastog oblika, također je ulegnut na sredini; sivkast, sivkasto-smeđ, smeđ ili sivo-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu skoro bjelkast, površina je krupno baršunasto-pamučasta i sa želatinoznim slojem, na rubu je slabo baršunast, nije crtast.

Stručak: U mladosti je slabo izražen, a poslije nije uočljiv, prljavobjelkast je ili blijedožućkast.

Listići: Spajaju se u zajedničkoj točki koja se nalazi na stručku, gusti su i osrednje gusti, uski, silazeći; u mladosti su bjelkasti pa krem i žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, u klobuku je želatinozno, čvrsto, žilavo, gumasto; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen ali i tekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje, jasena ili graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa.

Napomena: Primjerci ove vrste nisu jako vlažni pa postoji mogućnost zamjene s krznenom školjkaricom (Hohenbuehelia mastrucata), koja je jedna od gljiva koja hvata valjkaste crve (nematode) i koristi ih kao dodatak prehrani.

LOPATASTA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia petaloides (Bull.) Schulzer

Etimologija: petaloides (lat.) = u obliku latice. Po obliku.

Engleski naziv: Shoehorn Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm širok i 3-6 cm dug, dosta je mesnato, žilavo, školjkastog, lopatastog ili jezičastog oblika, lijevkasto, uvijeno, kada se gljiva potpuno razvije prekriveno je sluzavim ili želatinoznim slojem; žućkasto, žuto-smeđe, svijetlosmeđe, smeđe ili crvenkasto-smeđe, nekad je gotovo bjelkasto, rub je rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, kratak je i debeo, pun, bez prijelaza predstavlja samo produžetak klobuka, često je stisnut; nešto je svjetliji od klobuka, bjelkast je ili žućkast.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti, žućkasti ili blijedo oker.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, (5.1) 5.4 - 6.8 (7.4) × (3) 3.3 - 4 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.52 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.6 µm, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, želatinozno, bijelo ili žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, također se pronađe na djelomično izgorenom drvu nakon požara, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom lopatastom obliku, često je s režnjevima, stručak je lateralno spojen s klobukom. Meso je skoro želatinozne konzistencije, mazave je površine i sa želatinoznim slojem na kožici. Paziti da se ne zamijeni s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus).

Hohenbuehelia tremula - created in Finland by Tapio Kekki

RICKENOVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia tremula (Schaeff.) Thorn & G.L.Barron

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm široko, dosta je mesnato, karakterističnog je lepezastog ili lopatastog oblika s kružno podvrnutim rubom, sredina je lijevkasta, površina je prekrivena želatinoznim slojem debljine do 1 mm koji je mnogo slabiji nego kod drugih vrsta iz ovog roda, glatko; sivkasto-krem, žućkasto-smeđe, svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, kratak, sužen je ili zadebljan na bazi, postepeno se širi na vrhu prelazeći u klobuk, pun, lagano je baršunast, bijel je ili bjelkast.

Listići: Gusti, jasno se spuštaju po stručku, veoma su uski (2-3 mm), račvasti; bjelkasti su ili žućkasti.

Spore: Eliptične, 5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 2-3 mm debelo, vlaknasto je i tvrdo, žilavo, na prijelomu puca, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama do 20-tak komada, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostaka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, te često na opožarenom zemljištu, voli vapnenasto tlo; dosta je česta vrsta u sredozemnom području, a rijetka u unutrašnjosti.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog malo žilavog mesa. Gljive sa smeđim mrljama po stručku i listićima se ne konzumiraju.

Napomena: Sliči na neku golemu uhaču (Otidea) koje nemaju listiće, već im je himenij s gornje strane uha. Mrka školjkarka se teško razlikuje od lopataste školjkarice (Hohenbuehelia petaloides), ipak postoje određene razlike, rickenova školjkarica ima drugačije, dosta duguljaste spore, dok se lopatasta školjkarica razlikuje po činjenici da je na početku rasta nešto vitkija i dosta mesnata, a osim toga raste po opožarenim mjestima oko pougljenisanih ostataka drva, a također raste na zemlji kao i naša vrsta.