Ukupno vrsta gljiva: 2593

Plodno tijelo je dosta žilavo; klobuk je slinav, osobito po vlažnom vremenu; stručak je kratak, tvrd i smeđe do tamnocrno baršunast. Rastu busenasto izravno iz drveta (vrbe). Ovaj rod je zanimljiv zato što, primjerice, baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) raste zimi kada nema mnogo drugih jestivih gljiva.

Rod: Flammulina P.Karst.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Physalacriaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Flammulina elastica

Jestiva gljiva

ELASTIČNA PANJEVČICA

Flammulina elastica (Sacc.) Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: elasticus (lat.) = elastičan, fleksibilan. Po elastičnosti stručka.

Klobuk: 1-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi, površina je mazava i ljepljiva, mednožut, žuto-smeđ do hrđastosmeđ, rub je svjetliji, u mladosti je podvijen.

Stručak: 2-6 cm dug i 2-10 mm debeo, valjkast, u starosti je šupalj, elastičan (ako se stisne, vraća se u prvobitni oblik), ukorijenjen, bijelo baršunast, vlaknast, prema bazi je tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Prilično su razmaknuti, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, u starosti su žuto-narančasti i sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične do valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 7-11.5 x 2.5-4 µm Q = 2.3-3 (cromushrooms: spore su (7) 7.6 - 10.1 (11) × (2.5) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.3) 2.5 - 3.2 (3.6), N = 104, Me = 8.9 × 3.1 µm, Qav = 2.8, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkaste, 26-33 × 4.4-6.1 µm, N = 21, cheilocistide su vretenaste, valjkaste ili oblika boce, 47-79 × 8.2-16 µm, N = 23, hife trame listića su široke 3.6-8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijeložuto; miris i okus su ugodni na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do travnja, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, rjeđe crne topole (Populus nigra). Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici studenog i krajem prosinca, na lokalitetu Dravska šuma kod Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd. Može se i uzgajati.

Napomena: Majsličnije su rebrasta patuljica (Galerina marginata), koja ima vjenčić, smećkaste listiće, bjelkasto vlaknasti stručak i hrđastosmeđu otrusinu, te baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja ima svijetli žućkasti do narančasti klobuk, bjelkaste do žućkaste listiće. Kod determinacije su najvažniji stanište, vrijeme rasta i tipično elastični stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina fennae

Flammulina fennae - created in Norway by Rune Solvang

Info
CC-BY

Jestiva gljiva

LJETNA BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina fennae Bas

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i nejasno ispupčen u sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu mazava, bijel, kremast, žut, do žuto-smeđ, tamniji je na sredini, žuto-smećkast do narančasto-smeđ, kasnije izblijedi i na sredini i postane bjelkast do svijetložut, mjestimično je s hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen i po suhom vremenu lagano pahuljast.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-10 mm debeo, valjkast, ponekad je lagano batinast na bazi, u starosti je šupalj, ukorijenjen, površina je baršunasta, bjelkast je na gornjem dijelu, uvijek postepeno malo tamni prema bazi gdje je crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ.

Listići: Gusti, uski, izrezani uz stručak, slobodni, bijeli, bjelkasti, krem-žućkasti ili svijetložuti, samo su u starosti sa hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.5-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku; miris je ugodan na gljive, a okus je također na gljive i blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima i korijenjem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i uzgajati.

Napomena: Ovoj vrsti je najsličnija baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja se razlikuje po vremenu rasta u hladnijim razdobljima, svjetlijoj, skoro bijeloj boji klobuka, te nešto manjim i širim sporama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 520. Ljetna baršunasta panjevčica (Flammulina fennae Bas)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina ononidis

Flammulina ononidis - created on December 2023 in Hungary by Vincze Tibor

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

TRAVNJAČKA PANJEVKA

Flammulina ononidis Arnolds

Etimologija: Jer raste uz biljku zečji trn (Ononis spinosa).

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, tanak, površina je mazava i sluzava, zagasitožut, žuto-smeđ ili  crvenkasto-smeđ, vodenast, mjestimice rđasto pjegav, rub je u mladosti podvijen, a kasnije svjetliji i malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, na bazi se sužava i korjenasto produžava duboko u zemlji, na vrhu je bijelo pahuljast, bjelkast, kasnije smećkast, na bazi je tamnosmeđ i maljavo-vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu jako široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti su ili svijetložuti, kasnije su oker boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 8.5-12.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-2.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili svijetložuto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do ožujka, na travnjacima, pašnjacima i parkovima, kao parazit na korijenu zečjeg trna, rjeđe i na drugim biljnim vrstama kao što je poljski osjak (Cirsium arvense), u mahovini ili travi. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se da je jedna od formi baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po staništu i drugačijim dimenzijama spora.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Travnjačka panjevka (Flammulina ononidis Arnolds)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina populicola

Flammulina populicola - created on January 2022 in Valbyparken, Denmark by Benny T. Olsen

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

TOPOLOVA PANJEVČICA

Flammulina populicola Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: populus (lat.) = topola + -cola (lat.) = nastanjivati, obitavati. Po staništu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije postaje široko konveksan do gotovo ravan, površina je glatka, sjajna, vlažna i ljepljiva po vlažnom vremenu, malo je vodenasta, oker-smeđ, na sredini je zlatno žuto-smeđ, žuto-narančast do narančasto-smeđ, rub je prozirno narebran u dužini od 3-5 mm, valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 2-7 mm debeo, žilav, gotovo je valjkast, prema vrhu je jednak do malo sužen, ukorijenjen, površina je fino baršunasta, na vrhu je bijel, žućkast ili svijetlo narančasto-smeđ u mladosti, ispod je smećkast, hrđastosmeđ do maslinasto-smeđ.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do krem-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, ponekad su u obliku kapi, glatke, prozirne, tankih stijenki, neamiloidne, 6-7.5 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.5-1.7, Qav = 1.6, bazidije su usko batinaste, prozirne, tankih stijenki, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 23-30 x 4-5 µm, sterigme su duge do 3 µm, pleurocistide su u obliku široke boce do vretenaste, brojne, glatke, prozirne do žućkaste, 40-60 x 8-15 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama i poveličini i obliku, trama listića je dodonekle isprepletena, sastoji se od bezbojnih hifa širokih 6-15 µm, pileipelis je iksotrihoderm, terminalni segmenti su široki 3-6 µm, batinasti do kuglasti s produžetkom, glatki, prozirni do narančasto-smeđi u KOH, pileocistide su 40-75 x 10-15 µm, u obliku boce do vretenaste, glatke, tankih stijenki, narančasto-smeđe u KOH, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, bjelkasto do smećkasto, na pritisak je nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka s KOH pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama i često busenasto, kao saprofit na panjevima, trupcima, korijenju i živom drvu topola (Populus).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Najsličnija je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja raste na raznom bjelogoričnom drveću, u hladnijim razdobljima godine, tamnijoj boji klobuka, te nešto većim i užim, gotovo valjkastim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina rossica

Flammulina rossica - created on September 2025 in Ленинский р-н, Пермь, Пермский край, Russian Federation by Ирина Хохрякова

Info
CC-BY

Jestiva gljiva

RUSKA PANJEVČICA

Flammulina rossica Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: Rossia (lat.) = Rusija. Po zemlji gdje je prvi put opisana.

Klobuk: 1-9 cm širok, isprva je konveksan do gotovo jajolik, kasnije se spljošti, površina je glatka, vlažna do ljepljiva po vlažnom vremenu, vodenasta, kremast do žuto-oker, na sredini je oker-smeđ, rub je bljeđi, prozirno narebran u dužini od 3-5 mm, valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-10 mm debeo, gotovo je valjkast, šupalj, površina je gusto prekrivena smeđim do tamnosmeđim baršunastim dlačicama, na vrhu je boje klobuka, drugdje je crnkast.

Listići: Gusti, usko su prirasli, bijeli, krem do žućkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-12.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-3, Qav = 2.2-2.8, bazidije su usko batinaste, prozirne, 4-sporne, 23-35 x 5-8 µm, pleurocistide su uglavnom vretenaste, rijetko su oblika boce, sužene i tupe na vrhu, 36-64 x 6-8 μm, cheilocistide su brojne, trbušaste do vretenaste, slične pleurocistidama i po obliku i po veličini, trama listićaje donekle isprepletena, sastoji se od prozirnih hifa, pileipelis je prijelazni između trihoderma i himeniderma, sastavljen je od raspršenih pileocistida i brojnih iksohifa, terminalni segmenti iksohifa su dugi do 80 μm, promjenjivog su oblika i dimenzija, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama i često busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (panjevi, trupci), obično vrbe ili breze, rjeđe smreke.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su topolova panjevčica (Flammulina populicola) i baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), od kojih se razlikuje po dosta svjetlijem klobuku, bjelkastom do žućkasto-oker.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina velutipes

Jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Na listi za determinatore

BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes (Curtis) Singer

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast + pes (lat.) = noga. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Velvet Shank

Klobuk: 1-9 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi, površina je mazava i vrlo ljepljiva, lagano je pahuljasta, zagasitožut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žućkasto-crvenkast, tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-10 mm debeo debeo, često je ekscentričan, šupalj, karakteristično je bijelo baršunast, na vrhu je svjetlije žućkasto-crvenkaste boje, prema bazi je tamnosmeđ i na bazi gotovo crn.

Listići: Dosta su rijetki, izrezani su uz stručak, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, kasnije su smećkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 6-9.5 x 3-4 µm, Q = 1.8-2.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus su ugodni na gljive.

Kemijske reakcije: Površina stručka sa sumpornom kiselinom trenutno postane crno-smeđa.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do svibnja, busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta. Prvih pet slika snimio je Mladen Ormuž, a osmu Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva. Može se i uzgajati.

Ljekovitost: Provedena su znanstvena istraživanja koja su pokazala antioksidativno i protuupalno djelovanje baršunaste panjevčice koja bi se mogla koristiti kao novi izvor polifenola i široko primjenjivati ​​u prehrambenoj i farmaceutskoj industrijii (National Library of Medicine. 2024. Characterization, Antioxidant and Anti-Inflammation Capacities of Fermented Flammulina velutipes Polyphenols; Inhibitory Effect of Fermented Flammulina velutipes Polysaccharides on Mice Intestinal Inflammation; Characterization, Antioxidant, Anti-Aging and Organ Protective Effects of Sulfated Polysaccharides from Flammulina velutipes).

Napomena: Ova je gljiva vrijedna utoliko što raste potkraj jeseni i zimi kada nema drugih gljiva. Zbog staništa, vremena rasta i tipično baršunastog stručka teško se može zamijeniti s bilo kakvom drugom gljivom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 519. Baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes (Curt. ex Fr.) Sing.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Flammulina velutipes var. lactea

Flammulina velutipes var. lactea - created on January 2020 in Bentwoud, Zuid-Holland, Netherlands by Westra, Theo

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

SNJEŽNOBARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna. Po boji.

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, površina je mazava i ljepljiva, glatka, bijel, na sredini je tamnije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 2-10 cm visok i 3-10 mm debeo, često je ekscentričan, žilav, površina je baršunasta, bijel, prema bazi je ponekad tamnosmeđ.

Listići: Dosta su rijetki, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-10 x 3-4 µm, Q = 2.1-2.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do svibnja, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe ili hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva.

Napomena: Sinonim je i varijetet tipične baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) od koje se razlikuje po bijeloj boji.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 166. str. Snježnobaršunasta panjevčica (Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas Personia, sinonim Collybia velutipes var. lactea Rea)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži