Inocybe aphroditeana - created on September 2025 in Marienlyst Slot, Denmark by Thomas Kehlet

AFRODITINA CJEPAČA

Inocybe aphroditeana Bandini & G.Bandini

Etimologija: Aphrodītē (gr.) = Afrodita, u grčkoj mitologiji božica ljubavi, ljepote i požude, često je povezivana s mirisima i parfemima, odnosno ljubičicama. Po ljubičastoj boji klobuka.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je raširen, u mladosti je s više ili manje izraženom šiljatom do širokom grbicom, površina je bez ostataka ovoja, u početku je glatka, kasnije ostaje glatka ili je raspucana prema rubu, intenzivno je ljubičast, često je s crvenkastom nijansom, ponekad je nešto tamniji do gotovo crnkasto-ljubičast ili smećkast do svijetlo oker-smeđ na sredini, u starosti je često nešto svjetliji prema rubu i s bjelkastom osnovom, rub je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, isprva je čitav bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, na samom vrhu je pahuljast, intenzivno ljubičast, u starosti je nešto svjetliji.

Listići: Osrednje su gusti, oko 35-55 ih dopire do stručka, blago su trbušasti, prirasli, u početku su bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi ili svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je neravna, dosta je nazubljena, bjelkasta do iste boje lica.

Spore: Izduženo bademaste, također su eliptične, tupog vrha, glatke, 6.9-8.9 x 3.9-4.9 μm, Q = 1.6-2.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, 21-32 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom gotovo trbušaste, također vretenaste, bez ili samo s kratkim vratom, često su gotovo glavičaste, obično su široke na vrhu, općenito s kratkom bazom, vrh je obično s malim kristalima, stijenke su na vrhu debele do 2 μm, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 38-52 x 9-19 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim gotovo batinastim ili valjkastim, ponekad i deformiranim, paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4-10 μm širokih hifa koje nisu prekrivene pigmentom, i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su uglavnom vretenaste, ponekad su trbušaste, valjkaste ili glavičaste, 40-50 x 7-12 μm, uvijek su pomiješane s dugim i uskim cistidama, bez ili s kratkom bazom, vrh je obično s malim kristalima, stijenke su na vrhu debele do 1 μm, žućkasto-zelene s 3% KOH, pomiješane su s izduženim glavičastim cauloparistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do vodenasto bjelkasto u klobuku, bjelkasto do svijetloljubičasto u stručku, osobito u kori stručka, miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na travnjacima, uz puteve i po parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično, borom, lijeskom, johom, hrastom ili brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po intenzivnoj ljubičastoj boji klobuka, često crvenkastoj, glatkoj do raspucanoj površini klobuka bez ostataka ovoja, prosječno prilično malim, glatkim sporama, uglavnom trbušastim i glavičastim caulocistidama pomiješanim s dugim i vrlo uskim cistidama. Po ovoj se kombinaciji dosta razlikuje od drugih vrsta s ljubičastom bojom klobuka, kao što su Inocybe syringae, koja je s intenzivnom ružičastom bojom klobuka bez crvenkaste ili ljubičaste nijanse, većim sporama i prosječno dužim cheilocistidama, kao i neglavičastim caulocistidama, te Inocybe tyrii, koja je intenzivnije smećkasta do smeđa, više je ili manje ljubičasta na sredini klobuka, koji se vremenom raspucava, prosječno većim sporama i dužim, obično neglavičastim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe assimilata - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

MAGLASTA CJEPAČA

Inocybe assimilata Britzelm.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, na početku je stožast i karakteristično oštro ispupčen na sredini, zatim je raširen i ispupčen, dosta je mesnat; najprije je sivkast, zatim je smeđ ili tamnosmeđ, po vlažnom vremenu je vlažan i mazav, radijalno je vlaknast, ubrzo je radijalno raspucan, na kraju je gladak.

Stručak: 4-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi; smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, na vrhu je svjetliji i ljepljiv, uzdužno je tamnosmeđe vlaknast, na bazi je bjelkast.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, tvrdi, gusti; bjelkasti ili svijetlosmeđi, kasnije su smeđi ili crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Kvadratične ili romboidne, kvrgave, s velikim šupljinama, 7-10 x 5-6 µm; otrusina je oker-smeđa ili smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili blijedosmeđe; miris na početku nije izražen, a poslije je neugodan i podsjeća na miris spaljene gume, malo trpak, nije po spermi kao većina cjepača, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili ponekad malo busenasto, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom ili jelom, ali ponekad i po bjelogoričnim šumama, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je po sivoj sredini klobuka, površina klobuka je prekrivena ostacima ovoja, a baza stručka je na kraju s bijelom bulbom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZVJEZDASTOSPORNA CJEPAČA

Inocybe asterospora Quél.

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + spora (gr.) = sjemenka, sjeme. Po obliku spora.

Engleski naziv: Star Fibrecap

Klobuk: 1-4 (5.5) cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim se otvori i izravna, s karakterističnim je ispupčenjem na ulegnutoj sredini, sredina je najprije glatka; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, površina je kasnije cijelom širinom radijalno vlaknasta i s rascijepljenom kožicom ispod koje se uočava bijelo meso.

Stručak: Valjkast, na bazi je s plosnatom bulbom koja je često dosta široka i obrubljena; svijetlosmeđ je na gornjem dijelu, a malo je tamnije crvenkasto-smeđe boje na donjem dijelu, vlaknast, čitav je prekriven bjelkastim pahuljama koje ponekad izgledaju poput zmijske kože.

Listići: Skoro su gusti, suženi su uz stručak, prirasli; najprije su sivkasto-smeđi, kasnije su maslinasto-smeđi, oštrica je ravna i bjelkasta.

Spore: Zvjezdaste, 9-12.5 x 7.5-11 µm; otrusina je žuto-oker do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, u stručku je manje ili više crvenkasto-smeđe; miriše neugodno na spermu, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uz šumske puteve, na vapnenačkom tlu, u travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Vjerojatno je jestiva, ali je većina autora smatra smatra smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po izgledu je dosta lako prepoznatljiva po karakterističnom klobuku i širokoj plosnatoj bulbi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOVRČASTA CJEPAČA

Inocybe cincinnata (Fr.) Quél.

Etimologija: cincinnatus (lat.) = neodređeno kovrčast. Po čehama na klobuku.

Engleski naziv: Collared Fibrecap

Klobuk: 0.8-2 (2.5) cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, slabo je mesnat, lomljiv; žućkasto-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ, površina je smeđe čehava, jako vunasta i čupava, rub je u mladosti podvijen, a u starosti raspuknut.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak, valjkast, najprije je pun, zatim je šupalj, na bazi je lagano zadebljan; u pravilu je crvenkasto-smeđ, pri vrhu je ljubičast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Široki, izrezani su uz stručak, prirasli, osrednje su gusti; u mladosti su crvenkasto-smeđi, kasnije su cimetastosmeđi, oštrica je neravna i malo pahuljičasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 10-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crveno-smeđe, u stručku je s ljubičastim tonom, što se osobito zapaža na vrhu stručka, tanko, vlaknasto, čvrsto; neugodnog je mirisa, nije na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, te po parkovima, travnjacima i stazama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Većina je autora navodi kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Slična kuštrava cjepača (Inosperma calamistratum) ima istaknuto čehav stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZELENKASTA CJEPAČA

Inocybe corydalina Quél.

Etimologija: Po mirisu koji podsjeća na miris cvijeta biljke šupaljke (Corydalis cava) koja raste po šumama.

Engleski naziv: Greenflush Fibrecap

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, prilično je mesnat, najprije je stožasto ispupčen, zatim se raširi i raspuca, ispupčenje je sjajno i mazavo; krem-sivkast ili krem-okerast, zatim je zeleno-smeđ do sivo-smeđ, na ispupčenoj je sredini tamniji, zelenkast, uzdužno je vlaknast, rub je resasto-vlaknast.

Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.4-1.6 (2) cm debeo, kratak, robustan, malo je zadebljan na bazi; bjelkast, kremasto-okerast, krem-siv ili zeleno-smeđ, gornji je dio svjetliji, bijelo pahuljast, a prema dnu je smećkast, na kraju je zelenkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, prirasli, sivkasto-smeđi, kasnije su oker-smeđi ili zelenkasto-smeđi, oštrica je sa sitnim bjelkastim resicama.

Spore: Lagano eliptične, glatke, 8-12 x 5-7 µm; cistide su trbušaste, vretenaste, krunaste; otrusina je smeđa do žuto-oker.

Meso: Bjelkasto, tanko; miriše neugodno slatkasto na voće, miris je prilično jak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio autora navodi da je otrovna vrsta i da uzrokuje psihosomatski sindrom trovanja, odnosno da djeluje halucinogeno.

Napomena: Lijepa je cjepača sa zeleno-smeđom grbicom na sredini klobuka, ako se još obrati pozornost na miris ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe cygnea - created on July 2023 in Calgary, Canada by Taylor Routledge

LABUĐA CJEPAČA

Inocybe cygnea Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Cygnus (lat.) = rod labudova. Po bijeloj boji.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je stožasto-konveksan, široko konveksan ili raširen, s ili bez prilično niske ili čak prilično izražene široke grbice, površina je u mladosti prekrivena debelim slojem bjelkastog ovoja, koja je kasnije raspucana ili pjegava ili se otvara u malim mrljama i djelomično je još uvijek vidljiv na sredini, glatka, zatim je fino baršunasta do fino vlaknasta prema rubu, prvo je bijel, kasnije postaje svijetlo slamnatožut, krem, žućkast do svijetlooker prema rubu, rub je u mladosti ponekad slabo podvijen ili obješen prema dolje, zatim je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad je zadebljan na bazi, u početku je čitav bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, pahuljast je samo na samom vrhu, u početku je bjelkast, kasnije je krem.

Listići: Gotovo su široko razmaknuti, oko 30-40 ih dopire do stručka, trbušasti, usko su prirasli do prirasle sa zupcem, prvo su bjelkasti ili bjelkasti sa sivkastim odsjajem, kasnije su sivkasto-oker i na kraju crvenkasto-smeđi s ili bez sivkastog odsjaja, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su eliptične, ponekad su jajolike, valjkaste ili bademaste, tupog vrha, glatke, 8-9.8 x 4.8-5.6 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su općenito 4-sporne, 24-31 x 7-9 μm, pleurocistide su obično vretenaste, ponekad su trbušaste, uglavnom su bez vrata ili ponekad s prilično dugim vratom, na vrhu su široke, s kratkom ili dužom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 2 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 39-70 x 11-22 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim glavičastim paracistidijama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 3-11 μm, prekrivenih svijetlo žuto-smeđim do oker pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, uglavnom su vretenaste, s kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 45-70 x 10-20 μm, pomiješane su s brojnim segmentiranim, često račvastim hifoidnim elementima, neki su s kristalima, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, uz puteve ili šumske staze, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po izraženom bjelkastom ovoju, isprva bjelkastoj, kasnije do svijetlooker, glatkoj do fino vlaknastoj površini klobuka, glatkim sporama, često vretenastim cheilocistidama i rastu na vapnenastom tlu kod crnogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od zemljaste cjepače (Inocybe geophylla), koja je bez segmentiranih, račvastih elemenata s caulocistidama, te s prosječno kraćim sporama, od 8.2 μm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe devina - created on October 2021 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Læssøe

IZVANREDNA CJEPAČA

Inocybe devina Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Devi (sanskrt/hinduizam) = jedan od naziva za indijsku "Veliku božicu" (Mahadevi) u hinduizmu. Po svom izvanrednom položaju među cjepačama s glatkim sporama, odnosno rastu na drvetu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonast, kasnije je široko konveksan ili raširen, često u početku bez, a zatim često s više ili manje izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti samo s tankim ostacima sivkastog ovoja, gusto baršunasta do gotovo vunasta, kasnije je često vunasta, čupavo-vunasta do više ili manje ljuskava, ponekad je s koncentrično postavljenim prilegnutim ljuskama, vlakna se s vremenom istroše prema rubu, otkrivajući svjetliju tramu ispod, ostaci koprene su postavljeni poput vijenca na rubu i/ili vise s ruba, oker-smeđ, smeđ ili sivkasto-smeđ, često je s jakim kontrastom boja, odnosno tamniji, ponekad gotovo crno-smeđ na sredini klobuka, a u starosti gotovo krem na rubu, rub je prvo slabo podvijen ili obješen prema dolje, zatim je izravnat ili jako izvrnut.

Stručak: 4-9 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je gusto vunasto-čupav, kasnije je uzdužno vlaknast, ljuskav ili čupav, samo je na vrhu pahuljast, prvo je bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ.

Listići: Osrednje su gusti, oko 45-60 ih dopire do stručka, blago su trbušasti, usko su prirasli, u početku su bijeli, kasnije su sivkasto-bijeli do oker-smeđi s maslinastom nijansom ili sivkasto-smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Bademaste, vrh je gotovo zašiljen, glatke, 7.6-10.1 x 4.3-6 μm, Q = 1.5-2, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 11.5 μm, 24-28 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom prilično usko vretenaste, ponekad su trbušaste ili oblika boce, često su s dugim, više ili manje valovitim vratom, ali i s kratkim vratom, općenito s kratkom, ali ponekad i prilično dugom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 3.5 μm na vrhu, žuto-zelene s 3% KOH, 55-89 x 10-17 μm, cheilocistidije su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim, batinastim do gotovo valjkastim, ponekad gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis se sastoji od epicutisa s hifama širokim 5-14 μm, prekrivenim smeđim do tamnosmeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na samom vrhu stručka, 50-90 x 10-20 μm, općenito su šire od cheilocistida, vretenaste, trbušaste ili oblika boce, obično su s kratkim vratom i kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žuto-zelene s 3% KOH, pomiješane ssu s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je na zemlju, a okus također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom na trulim, oborenim bukovim trupcima ili izravno na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po neobično elastičnim plodnim tijelima, često jako kontrastnim bojama klobuka, vunastoj, čupavo-vunastoj do ljuskavoj površini klobuka, bijelim listićima u mladosti, izraženo bjelkasto vunasto-čupavom stručku u mladosti, glatkim sporama i uglavnom prilično uskim vretenastim cheilocistidama s jakom reakcijom s KOH, te rastu na trulom drvu. po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od kosmate cjepače (Inocybe flocculosa), koja u početku nema bijele listiće, ima prosječno uže spore i ne raste na trulom drvu, te Inocybe tigrina, koja je općenito s glatkijom površinom klobuka, bojom klobuka koja nije dvobojna već je vremenom više crtasta, prosječno kraćim cheilocistidama i ne raste na trulom drvu. Također se ponekad u zapisima i literaturi naziva kosmata cjepača.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe dulcamara - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SLATKASTOGORKA CJEPAČA

Inocybe dulcamara (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: dulcamarus (lat.) = slatko-gorko. Po gorkastom i slatkastom okusu.

Engleski naziv: Bittersweet Fibrecap

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, tankomesnat, zvonoliko-konveksan, tupo je ispupčen na sredini, suh; oker, svijetlosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ, u mladosti je prekriven žućkasto-okerastim vlaknasto-čehastim ostacima koprene, više je ili manje čekinjast na sredini, rub je tanak i u mladosti podvijen, nije radijalno raspucan kao kod većine cjepača.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, pun je pa komorast u sredini, nema bulbu na bazi, prema dnu je sve tanji; žuto-oker, svijetlosmeđ, u starosti je maslinasto-smeđ ili crveno-smeđ, na bazi je bjelkasto pamučast, vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem; kremasto-žuti, žuto-maslinasti, kasnije su svijetle crvenkasto-smeđe boje.

Spore: Eliptične do bubrežaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4.4-5.6 µm; otrusina je svijetlooker do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetložuto, žuto-oker, smećkasto ili žuto-narančasto; miriše na spermu ili rotkvice, a okus je okus je neugodno slatkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, po parkovima, uz puteve i šumske staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom, hrastom, borom ili jelom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Dosta autora navodi je kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Teška je za identifikaciju bez mikroskopske analize spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe elysii - created on October 2024 in Sierra National Forest, Fresno County, USA by Dean Lyons

RAJSKA CJEPAČA

Inocybe elysii Bandini & B.Oertel

Etimologija: Elysium (lat.) = Elizij je bio dio Podzemnog svijeta (Hada), ali ne kao mjesto patnje, već rajski vrt, mjesto blaženstva i počinka za heroje i one koji su živjli kreposnim životom, za odabranike bogova. Po idealnoj poziciji nekoliko zbirki uz planinski potok u dolini Nedertal, zapadno od Kühtaija, u Austriji.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je gotovo kuglasto-zvonolik ili gotovo stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, prvo je bez pa s manje ili više izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti prekrivena slojem bjelkastog ovoja, ponekad je duže vrijeme sjajna i svilenkasto glatka, kasnije je ponekad fino baršunasta, sitno raspucana na sredini, žućkast do žut sa zlatnom ili svijetlooker nijansom, često je pomiješana s bijelom zbog ostataka ovoja, pa je zato svjetliji, ponekad gotovo bijel ili bojelo prošaran, nekad je s nježnim crvenkastim odsjajem, rub je u mladosti podvijen, zatim je obješen prema dolje do izravnat.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je čitav bjelkast i vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, pahuljast je samo na vrhu, prvo je bjelkast, kasnije je prljavo krem ili svijetlo slamnatožut.

Listići: Prilično su široko razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, debeli, trbušasti, široko su prirasle sa ili bez zupca, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivkaste, s ili bez žućkaste do oker nijanse, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Gotovo su bademaste, također su eliptične ili gotovo valjkaste, tupog vrha, glatke, 7.2-9.1 x 4.2-5.8 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i sa sporama dugim do 11 μm, 23-33 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom trbušaste, ponekad su vretenaste, često s jasnim prijelazom od trbuha do vrata, često su glavičaste, ponekad su s blago valovitim stijenkama, uglavnom s kratkim vratom, ponekad bez vrata i s kratkom ili dužom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-71 x 10-21 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 μm i prekrivenih žućkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, uglavnom su trbušaste, ponekad oblika boce ili vretenaste, često su glavičaste, s kratkim ili dužim vratom, dijelom s blago valovitim stijenkama, s kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-95 x 10-20 μm, pomiješane su s bezbojnim, izduženim, batinastim cauloparistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po često svilenkastoj, glatkoj površini klobuka, žućkaste do žute boje sa zlatnožutom do svijetlooker nijansom, obilnim bjelkastim ostacima ovoja, prosječno prilično kratkim, glatkim sporama, često glavičastim cheilocistidama, uglavnom u obliku boce, često dugim glavičastim caulocistidama na vrhu stručka, te rastu na većim nadmorskim visinama na kiselom tlu uz crnogorično drveće. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od zemljaste cjepače (Inocybe geophylla), koja je s manje obilnim ostacima ovoja, uglavnom više ili manje bjelkastom do najviše žućkastom bojom klobuka, manje glatkom površinom klobuka i rijetkim glavičastim cheilocistidama i caulocistidama, te Inocybe sambucella, koja je barem isprva s bjelkastim klobukom, raspucane površine u starosti, prosječno dužim sporama i uglavnom neglavičastim cheilocistidama s debljim stijenkama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KOSMATA CJEPAČA

Inocybe flocculosa Sacc.

Etimologija: floccus (lat.) = gruda vune, grumen + -osa (lat.) = karakteristike ili osobine nečega. Po izgledu.

Engleski naziv: Fleecy Fibrecap

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan s podvijenim rubom, često se gotovo izravna, na sredini je ispupčen; najprije je krem-oker, žuto-oker ili svijetlosmeđ s nježnim crvenkastim tonom, u mladosti je s izraženim bijelim ovojem koji nestane kada se gljiva razvije, površina je čehasta na svjetlijoj osnovi, rub je u mladosti podvijen, često je krpast od ostataka ovoja i svjetliji.

Stručak: 3.5-4 (5) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, samo je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen i malo savitljiv; bjelkast, kasnije je smećkast ili krem-smećkast, na kraju je crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na bazi je uvijek s vunasto-vlaknastim ostacima micelija.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, nisu široki, skoro su zaokruženi uz stručak, prirasli; najprije su bjelkasti, zatim su sivkasti, krem-sivkasti, svijetlosmeđi ili maslinasto-smeđi.

Spore: Glatke, široko eliptične do bademastog oblika, 6.5-11 x 4.5.5-6.3 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo, u stručku je žućkasto; miris je slab, a podsjeća na miris svježeg graška, a okus je blag na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se cjepača ne može sa sigurnošću identificirati samo na temelju izgleda, ali se ipak razlikuje od većine sličnih vrsta po dosta upadljivoj dekoraciji klobuka i po boji listića koja je neuobičajena za ovaj rod.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZEMLJASTA CJEPAČA

Inocybe geophylla (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + phyllon (gr.) = list, listić. Po listićima boje zemlje.

Engleski naziv: White Fibrecap

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i redovito ispupči na sredini, kod starijih je gljiva jako raširen, skoro ulegnut ali uvijek ispupčen; najprije je bijel, kasnije je sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili oker-smeđ, rub je u mladosti maljav od ostataka bjelkastog zastorka, kasnije je ispucan.

Stručak: 1-3 (5) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, šupalj, baza je manje ili više zadebljana, bulba je obrubljena; bjelkast, cijelom je dužinom jedva uočljivo baršunasto-vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Nejednako su dugi, prirasli, gusti, trbušasti; najprije su bijeli, kasnije su sivo-smeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičasta.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, na jednom kraju malo zakrivljene i šiljate, 8-10 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Vrlo je tanko, mekano, u stručku je vlaknasto, bijelo; neugodno miriše na spermu ili svježi kvasac, a okus je pomalo opor, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u vlažnim i travnatim miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom pa čak i smrtno otrovnom vrstom. Tipični je predstavnik skupine gljiva koje uzrokuju muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Moguća je zamjena sa sjenovitom cjepačom (Inocybe umbratica) koja je robusnija i raste samo po crnogoričnim šumama. Vlaknata cjepača (Inocybe fibrosa) je većih dimenzija, a crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens) je zvonolika, s crvenkastim je mrljama, osobito po površini klobuka. Varijetet ljubičasta zemljasta cjepača (Inocybe geophylla var. lilacina) je sinonim opisane vrste, a čitava je ljubičaste boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUBIČASTA ZEMLJASTA CJEPAČA

Inocybe geophylla var. lilacina (Peck) Gillet

Engleski naziv: Lilac Fibrecap

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i redovito ispupči na sredini, kasnije je oko ispupčenja gotovo ulegnut, ali uvijek ostane ispupčen; ljubičast, na sredini je tamniji i sa žućkasto-sivim tonom, rub se kasnije kasnije raspucava.

Stručak: 1-3 (5) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, šupalj, baza je zadebljana; blijedoljubičast poput klobuka, cijelom je dužinom bijelo maljavo-čehav.

Listići: Nejednako su dugi, prirasli, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, kasnije su sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, na jednom kraju malo zakrivljene i šiljate, 8-10 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Vrlo je tanko, mekano, u stručku je vlaknasto, bijelo; neugodno miriše na spermu, a okus je pomalo opor, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u vlažnim bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom pa čak i smrtno otrovnom vrstom. Tipični je predstavnik skupine gljiva koje uzrokuju muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Varijetet je i sinonim zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) od koje se razlikuje po tome što su klobuk i stručak ljubičaste boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe godeyi - created on November 2015 in Porquerolles, Hyères, France by Nicolò Oppicelli

GODIJEVA CJEPAČA

Inocybe godeyi Gillet

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, u mladosti je polukuglast ili lagano stožast, ubrzo je konveksan pa raširen, te je manje ili više izraženo stožast,slabo je mesnat; u mladosti je blijedooker, kasnije postaje crveno-narančast, u starosti je crveno-smeđ, površina je radijalno vlaknasta i lagano čehasta, rub je često iscijepan, podvijen i često s ostacima bijele koprene.

Stručak: 4-8 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, na bazi se nalazi kao obrubljeno gomoljasto zadebljanje, rub bulbe je lomljiv; neposredno iznad zadebljanja je bijel i teži da postane okerast po čitavoj površini, osim na bulbi, mjestimično je s crvenkastim mrljama.

Listići: Smećkasti, kasnije su narančasto-smeđi ili crvenkasto-smeđi, nejednako su dugi, nisu široki, dosta su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je pravilna i bijela.

Spore: Nepravilno eliptične do bademaste, glatke, 9-11.6 x 5.3-7.2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, postane crvenkasto-smeđe, ružičasto ili narančasto, osobito u sredini stručka, rub stručka je bjelkast, tanko, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka s kalijevom lužinom postane svijetlomaslinasto-smeđa, dok meso s istim reagensom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, obično s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Prema Michaelu Hennigu je jestiva vrsta, ali zbog velike opasnosti od zamjene s drugim cjepačama nije preporučljiva. Po Brunu Cettu je vjerojatno otrovna vrsta, dok neki izvori navode da je smrtno otrovna vrsta. Sadrži male količine muskarina pa je smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Sadrži vrlo malo muskarina pa je neki autori ubrajaju u jestive vrste, ali dosta je rijetka vrsta pa zato nema osobite vrijednosti. Dio je skupine cjepača svijetle boje s mesom koje teži da pocrveni, u toj skupini se nalaze crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens), crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), te također Inocybe incarnata.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe grammata - created in Finland by Tapio Kekki

GRAVIRANA CJEPAČA

Inocybe grammata Quél.

Etimologija: gramma (lat.) = crtež, slika, skica, gravura. Po crtastoj površini klobuka.

Engleski naziv: Flushed Fibrecap

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, u mladosti je stožast, vrlo se brzo raširi i tupo ispupči; u mladosti je bijel, kasnije je žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na sredini je tamnosmeđ, prekriven je sraštenim vlakancima koja se radijalno iscijepaju, pukotine su sivkaste i osobito izražene na rubu koji je mesnatocrvenkast ili smeđ i često nepravilan.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 3-9 mm debeo, s jasno je obrubljenom bulbom, valjkast, pun, često je uvijen; gornji je dio ružičast, brazdast ili crtasto narebran, a na bazi je bijel i sitno pahuljičast.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; u mladosti su bijeli, kasnije su sivo-crvenkasti, u starosti su maslinasto-smećkasti; oštrica je sitno trepavičasta i bjelkasta.

Spore: Grbave, vijugave, nepravilne, 6.7-7.6 x 5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bijelo, a u stručku je crvenkasto; miris je jak i vrlo neugodan na spermu ili na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, po livadama, te ispod grmlja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, na zemlji, u travi, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva po radijalno iscijepanoj kožici klobuka, slična je također i sumnjiva vrsta Inocybe bresadolae koja ima uzdužno vlaknasti, bjelkasti ili žuto-crvenkasti klobuk, nema neugodan miris, već miris podsjeća na voće. Slična je i ušiljena cjepača (Pseudosperma rimosum) koja je mednožute, a ne smeđe boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe jucunda - created on October 2025 in Landkildegård, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

UGODNA CJEPAČA

Inocybe jucunda Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: iucunda (lat.) = ugodna, ljupka. Po lakoći determinacije.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je gotovo kuglast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, u početku bez, zatim s više ili manje izraženom širokom grbom, površina je u mladosti s vrlo tankim i prolaznim bjelkastim ostacima ovoja, u početku je gotovo svilenkasto glatka, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ s više ili manje intenzivnim crvenkastim odsjajem, općenito vremenom postaje više ili manje izbijeđen prema rubu ili izraženo pojasast, pa se čini dvobojnim, rub je prvo slabo podvijen, zatim je savijen prema dolje do izravnat ili također izvrnut prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zakrivljen, na bazi općenito nije zadebljan, u početku je u potpunosti bjelkast i vlaknast, kasnije je gladak, pahuljast, rijetko u donjoj polovici, bjelkast do prljavo bjelkast, vremenom postaje svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, oko 40-50 ih dopire do stručka, usko su prirasle do prirasli, trbušasti, u početku su bjelkasti, ubrzo zatim su sivkaste do svijetlosmeđe pjegavi, oštrica je nazubljena, ponekad je neravna, bjelkasta ili je boje lica.

Spore: Gotovo su bademaste, često su karakteristično trbušaste, oblika sjemenki jabuke, vrh je obično tup, ponekad je gotovo zašiljen, glatke, 7.7-9.8 x 4.8–6.2 μm, Q = 1.3-1.8, bazidije su općenito 4-sporne, 24-30 x 7-10 μm, pleurocistide su uglavnom prilično vitke, trbušaste, također su oblika boce, često s dugim, ponekad blago valovitim vratom, bez ili samo s kratkom bazom, obično su široke na vrhu, vrh je općenito s kristalima, stijenke su debele do 3 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 35-91 x 9-18 μm, cheilocistide su slične veličine i oblika kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4.5-13 μm, uglavnom slabo prekrivenih smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su duž cijele duljine stručka, ali rijetke u donjoj polovici, uglavnom su duge i vitke, gotovo valjkaste do oblika boce, djelomično su s blago valovitim stijenkama, bez ili samo s kratkim vratom i često sa skraćenom ili zaobljenom bazom, vrh je bez ili samo s malim kristalićima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 45-90 x 8-15 μm, pomiješane su s dugim, lančanim elementima kao i s gotovo batinastim paracistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do prljavo bjelkasto u klobuku i stručku; miris nije izražen ili je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lijeskom ili lipom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po gotovo baršunastom do pojasastom crvenkasto-smeđem kolobuku, prema rubu vremenom postane mnogo svjetliji, pa je često dvobojan, potpuno pahuljastom stručku, ali rijetko u donjoj polovici, glatkim sporama, često u obliku sjemenki jabuke i vitkim cheilocistidama, trbušastim ili u obliku boce. Raste na vapnenastom, često pomalo vlažnom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji karakteristika razlikuje od sličnih vrsta, kao što su Inocybe perchtana, koja je s bjelkastim ostacima ovoja, mesom stručka koje trljanjem ili na ozlijeđenom mjestu često pocrveni, sporama koje nisu u obliku sjemenke jabuke i staništem na višim planinskim predjelima, uglavnom u blizini smreke, te rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja po površini klobuka nije vlaknasta ili nije tako jako raspucana, s crvenkastim stručkom na vrhu, često gotovo kopljastim cheilocistidama s često naglo zadebljanim vrhom, većim sporama koje nisu u obliku sjemenke jabuke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJEŠNJAKOVA CJEPAČA

Inocybe margaritispora (Berk.) Sacc.

Etimologija: margarites (gr.) = biser + spora (gr.) = spora, sjeme. Po jako bradavičavim sporama.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik i konveksan, okruglasto je ispupčen na sredini, ubrzo se spljošti, sredina je široko ispupčena (visoka je do 1.5 cm); na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je nešto svjetliji, oker i slamnatožut, površina je karakteristično dvobojna jer je žućkasto-oker osnova djelomično prekrivena tamnooker dekoracijom koja je nešto gušća na sredini, na sredini je vlaknasto-čehast, prema rubu je radijalno vlaknast, a kasnije se rastrga na male čehice.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-10 mm debeo, dosta je robustan, u bulbi je širok 8-9 mm, pravilno je valjkast, pun, bulba je kružno-obrubljena ili je samo s jedne strane nisko izbočenija; bjelkast je i svijetlokrem, svjetlijeg je tona od klobuka, s veoma je sitnim, gotovo točkastim dlačicama, a između njih je površina brašnjava.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, veoma su različitih dužina, osrednje su gusti; u mladosti su kremasto-sivkasti, nešto kasnije su sivo-smećkasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Spore: Nepravilno su višekutne zbog krupnijih grba, 8.5-10 x 6.6-8.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto je i lagano žućkasto; lagano miriše na spermu, a osušeno malo po duhanu, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru s gvajakom negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvama, hrastovima, lijeskama, vrbama i borovima; jedna je od češćih cjepača u našoj zemlji, a pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na obali rijeke Save, na pjeskovitom tlu, ispod vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora) koja često raste blizu lješnjakove cjepače, a razlikuje se po mesnatocrvenkastom stručku i većim sporama. Cjepače kao rod treba izbjegavati, prepoznatljive su po stožastom klobuku, zrakastim vlaknima i sl. Ova vrsta prepoznatljiva je po relativno velikim dimenzijama plodnog tijela, po osobito pahuljasto-čehastoj površini klobuka, bulbi na bazi stručka, te po jako nabranim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TAJANSTVENA CJEPAČA

Inocybe mystica Stangl & Glowinski

Etimologija: mysticus (gr.) = mističan, tajanstven. Po rijetkosti.

Klobuk: 2-3 (4) cm širok, najprije je stožast i konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli; žućkasto-oker do oker, ponekad je mjestimično hrđastosmeđ, vremenom više ili manje posvijetli prema rubu, površina je na tjemenu gotovo glatka do minimalno baršunasta, prema rubu je fino vlaknasta, vlakna u rubnom području u starosti postaju pomalo gruba i ponekad se lome u male ljuskice.

Stručak: 1-3 (4) cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, baza je s malom bulbom, u mladosti je bijel, ubrzo postane žuto-oker, fino je pahuljast oko 1 cm od vrha, fino je vlaknast prema dnu.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli; u mladosti su bijeli, djeluju pomalo sivkasto, ubrzo postanu svijetlo oker, na kraju su oker-smeđi, oštrica je sitno nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične do vretenaste, (7) 8-9-10 (11) x (4.5) 5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo i 2 mm debelo, u stručku je bijelo, a u bazi svijetlo smeđe, vlaknasto; miris je kiselkast i minimalno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom meduncom, grabom, brijestom ili bukvom, na vapnenastom tlu, pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Karakteristična je po najmanjim cheilocystidama od svih cjepača, veličine 30-40 x 9.5-13 µm). Slične mikroskopske karakteristike ima sjevernoamerička cjepača Inocybe cryptocystis, ali nisu potpuno identične kao kod europske vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe nitidiuscula - created in Norway by unknown

RANA CJEPAČA

Inocybe nitidiuscula (Britzelm.) Lapl.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, dugo je vremena je gladak; smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, u mladosti s ostacima koprene, kasnije je srašteno vlaknast, košica se poslije raspuca.

Stručak: 1-6 (7) cm visok i 1-3 (5) mm debeo, prilično je tanak, uočljivo je bulbozan, šupalj; krem, vrh je svjetliji, bjelkast, kasnije je crvenkast, sredina je u starosti crveno-smeđa, na bazi je bjelkast, u gornjem je dijelu bijelo pahuljast.

Listići: Ravni su i malo trbušasti, osrednje su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; žućkasti, maslinasto-sivkasti ili svijetlosmeđi, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je malo svjetlija.

Spore: Eliptične do široko bademaste, glatke, 8.3-12 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, crvenkasto-okerasto, uz listiće je žućkasto, ružićasto-smeđe u stručku, bjelkasto u klobuku i pri dnu stručka; miriše na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili ponekad busenasto po 4-5 sraštenih primjeraka, u svim tipovima šuma, po pješčanim nanosima, šljunčarama, između mahovinastih ili travnatih površina, također na sloju smrekovih iglica, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ovo cjepača raste u velikim skupinama, a izgledom se od sličnih vrsta najviše razlikuje po ružičastoj boji skoro glatkog klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JESENSKA CJEPAČA

Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen.

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, ubrzo se izravna i ulegne, na sredini je s manje ili više izraženim ispupčenjem, žuto-oker boje, sredina je svijetlosmeđa, površina je jasno vunasto-vlaknasta, rub je na kraju izvrnut i često s ostacima bijelog ovoja.

Stručak: Valjkast, nije robustan, baza je jedva uočljivo gomoljasta, gladak, bjelkast sa žućkastim nijansama na bazi, na vrhu je pahuljast, baza je sitno vlaknasta.

Listići: Osrednje su gusti, dosta su široki, prirasli su uz stručak sa zupcem, bijelo-sivkasti, kasnije su oker, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7.5-9 x 4.5-6 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 7.9 - 9.4 (10) × (3.9) 4.4 - 5.1 (5.7) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2, N = 150, Me = 8.6 × 4.8 µm, Qe = 1.8, cheilocistide su valjkaste, vretenaste, u obliku boce ili gotovo kuglaste, s gustim izraslinama na vrhu, 45-60 × 12-20 µm, N = 9); otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Bjelkasto ili malo žućkasto, osobito u stručku; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom ili borom, u travi. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova gljiva ima jasno uočljive ostatke ovoja na rubu klobuka, što je i najznačajnija osobina pri makroskopskoj determinaciji ove vrste. Slična je kosmata cjepača (Inocybe flocculosa).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe praetervisa - created in Spain by Francisco José Rodríguez Campo

ZAMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe praetervisa Quél.

Etimologija: praetervisus (lat.) = izmjenjiva, zamjenjiva, nepromišljeno, nemarno, nonšalantno, zapušteno. Po izgledu zbog kojeg se može zamijeniti s drugim cjepačama.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, dosta je mesnat, najprije je stožasto-zvonolik, oštro je ispupčen je na sredini; žućkast, blijedooker ili svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sitno je radijalno vlaknast do ruba, ali na ispupčenju gladak i nešto svjetliji, rub je rascijepljen i nešto tamniji.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, valovito-zakrivljen, pun je ili vlaknasto šupljikav; bjelkast je pa blijedooker i na kraju smeđ, crtasto-vlaknast, na gornjem je dijelu svjetliji, na bazi je s bijelom i obrubljenom bulbom.

Listići: Prilično su gusti, suženo su prirasli na stručak, skoro su slobodni; prvo su bjelkasti ili krem-sivkasti, kasnije su žuto-smeđi, crvenkasto-sivi ili maslinasto-smeđi.

Spore: Dosta promjenljivog oblika, kvadratne ili stožaste, sa šupljim vrhovima, skoro razgranate, 10-12 x 7.5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, na presjeku ne mijenja boju; miris je neugodno kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i na zatravljenim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s jasenom, bukvom ili brezom, voli vapnenasto i pjeskovito-glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Listići su dugo vremena blijedosivkaste boje, a najčešće raste u travi. Slična je obrubljena cjepača (Inocybe mixtilis).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUBIČASTONOGA CJEPAČA

Inocybe pusio P.Karst.

Etimologija: pusio (lat.) = malen, neznatan. Po veličini.

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je stožasto ispupčen, zatim se raširi i ispupči na sredini s grbicom; oker do smeđ, na sredini je tamniji, vlaknast, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izvijen prema gore i sve svjetliji

Stručak: 2-4 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, zadebljan je na bazi; narančasto-smeđ do sivo-smeđ, s manje ili više je izraženom ljubičastom nijansom i s finom bjelkastom glazurom, u starosti je ljubičast samo na vrhu, vlaknast.

Listići: Prilično su gusti, slabo su prirasli, isprva su sivi, kasnije su s laganim ljubičastim tonom, sivkasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je fino nazubljena i lagano trepavičasta.

Spore: Bademaste, glatke, 8-11 x 5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, u klobuku je bjelkasto, u stručku je više ili manje izraženo blago ljubičasto; miriše neugodno na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vlažnom ili močvarnom tlu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Navodi se da uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karaktristična je po ljubičastom stručku, osobito na vrhu, a najsličnija je vrsta Inocybe griseolilacina, koja također ima ljubičasti ton klobuka, ali uglavnom ne na vrhu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe sambucina - created in Finland by Tapio Kekki

BAZGOVA CJEPAČA

Inocybe sambucina (Fr.) Quél.

Etimologija: sambucus (lat.) = bazga. Po boji klobuka koja je slična boji cvijeta bazge.

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, prilično je mesnat, najprije je stožasto-konveksan, zatim se raširi i uvijek tupo ispupči na sredini, skoro je gladak; bijel ili prljavobijel, kasnije je žućkast ili žućkasto-smeđ, kožica je vlaknasta i s tendencijom da se uzdužno cijepa, rub je u mladosti podvijen pa izvrnut.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, valjkast, najčešće je zakrivljen, lagano je zadebljan na bazi, pun, nije dug; bijel, na vrhu je pahuljast.

Listići: Široki, nisu gusti, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, svijetlooker ili smećkasti, oštrica je bjelkasta i trajno zupčasta.

Spore: Eliptične, bubrežaste, glatke, 7-11 x 4.4-6 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo je ili lagano žućkasto, debelo, čvrsto, vlaknasto; miriše neugodno na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, te po parkovima i raznim nasadima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično s jelom, borom ili smrekom; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta izdvaja po svojoj robusnosti. Slična je vlaknata cjepača (Inocybe fibrosa) koja se razlikuje po listićima koji teže da posive i po malo obojenom stručku, a spore joj također nisu glatke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe syringae - created on October 2023 in Süd, Leipzig, Germany by fx_kling

JORGOVANOVA CJEPAČA

Inocybe syringae Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Syringa (lat.) = jorgovan. Po ljubičastoj boji klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, u početku je gotovo stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, s ili bez niske, široke grbice, površina je bez ostataka ovoja, sjajna, dugo je vremena svilenkasto glatka, kasnije postaje pomalo vlaknasta prema rubu, intenzivno je ljubičast u raznim nijansama, osnova je bjelkasta, ponekad je s plavičastom nijansom, ali nikad s crvenkastom do ljubičastom nijansom, nekad je nešto tamniji na sredini ili svijetlo žućkasto-narančast, rub je u mladosti podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je čitav gusto bjelkasto vlaknast, kasnije je pomalo pahuljast do uzdužno crtast, pahuljast je samo na vrhu, donji je dio ljubičast u raznim nijansama, često gotovo bjelkast prema vrhu zbog gustih pahulja.

Listići: Osrednje su gusti, oko 40-50 ih dopire do stručka, pomalo su nepravilni, blago su trbušasti, gotovo su slobodni do usko prirasli, prvo su bjelkasti, zatim bjelkasti sa sivkastom nijansom, vremenom postaju sivkasto-smeđi s ljubičastim odsjajem, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Spore: Gotovo su bademaste, rijetko su eliptične, često su s izraženom depresijom na sredini, tupog vrha, glatke, 7.4-10.2 x 4.3-5.5 μm, Q = 1.5-2.1, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 11 μm, 23–31 x 7-10 μm, pleurocistide su uglavnom trbušaste, ponekad su gotovo vretenaste, obično su s kratkim vratom, ponekad s izrazitim prijelazom iz trbuha u vrat, obično s kratkom ili ponekad s dugom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 38-61 x 11-18 μm, cheilocistidije su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4-11 μm širokih hifa prekrivenih svijetlo ljubičasto-smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, često su prilično duge i usko valjkaste s krnjom bazom, ponekad s više ili manje valovitim stijenkama, vrh je s kristalima ili bez njih, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 30-80 x 9-15 μm, pomiješane su s brojnim bezbojnim, izduženim batinastim cauloparistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto u kori stručka; miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz ceste ispod bjelogoričnog drveća, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po intenzivnoj ljubičastoj boji klobuka, ponekad s plavkastom, ali ne i crvenkasto-ljubičastom nijansom, glatkoj površini klobuka, glatkim sporama, prosječno prilično kratkim i uglavnom trbušastim cheilocistidama, često prilično dugim i uskim caulocistidama i rastu na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od Afroditine cjepače (Inocybe aphroditeana), koja je s klobukom s crvenkastom nijansom, manjim sporama i kraćim, često gotovo glavičastim cheilocistidama bez krnje baze, kao i često glavičastim caulocistidama, te Tyrove cjhepače (Inocybe tyrii), koja je često s crvenkastim do ljubičastim tonovima klobuka, sredina je obično sa smećkastom do smeđom mrljom, prosječno nešto većim sporama i duljim cheilocistidama, a caulocistide nisu s krnjom bazom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe tyrii - created on October 2007 in Karisöödi, Estonia by Mall Vaasma

TYROVA CJEPAČA

Inocybe tyrii Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Tyr (lat.) = boga rata i neba u nordijskoj mitologiji, a često je prikazivan u purpurnim i grimiznim tonovima (bojama moći i krvi). Njegov simbol upravo je bila ljubičica (Viola odorata). Po ljubičastoj boji klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik do stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, obično je s više ili manje izraženom širokom grbicom, ali ponekad i bez grbice, bez ostataka ovoja, površina je u mladosti svilenkasto glatka, kasnije je do fino baršunasta, vremenom se ponekad raspucava osobito na sredini, u mladosti je s ostacima koprene, intenzivno je ljubičast s crvenkastim nijansama, osnova je često bjelkasta, obično je tamniji na sredini, uglavnom smećkast do crvenkasto-ljubičast, također može biti gotovo crno-ljubičast sa smećkastom nijansom na sredini, u starosti može biti mnogo svjetliji do gotovo krem s ljubičastom nijansom prema rubu i smećkast do smeđ na sredini, rub je u mladosti slabo podvijen, kasnije je obješen, zatim je izravnat ili izvrnut prema gore

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je čitav gusto bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, samo je na vrhu pahuljast, ljubičast.

Listići: Gusti, oko 60-70 ih dopire do stručka, ravni do blago trbušasti, prirasli, prvo su bjelkasti ili sivkasto-bijeli, kasnije su prljavo krem, svijetlooker sa sivkastom nijansom do krem-smećkasti, oštrica je neravna, izraženo nazubljena i bjelkasta.

Spore: Gotovo su bademaste, rijetko su eliptične, često su s izraženom depresijom na sredini, tupog vrha, glatke, 7.4-10.2 x 4.3-5.5 μm, Q = 1.5-2.1, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 11 μm, 23-31 x 7-10 μm, pleurocistide su uglavnom trbušaste, ponekad su gotovo vretenaste, obično su s kratkim vratom, ponekad s izrazitim prijelazom iz trbuha u vrat, obično su s kratkom ili ponekad s duljom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su sebele do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 38-61 x 11-18 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4-11 μm širokih hifa prekrivenih svijetlo ljubičasto-smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, često su prilično duge i usko valjkaste s krnjom bazom, ponekad su s više ili manje valovitim stijenkama, vrh je s kristalima ili bez njih, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 30-80 x 9-15 μm, pomiješane s brojnim bezbojnim, izduženim batinastim, cauloparistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, ljubičasto; miris je jak na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na sjenovitom, uglavnom vlažnim terenima, u simbiozi s raznim s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po obično intenzivnoj ljubičastoj do ljubičasto-crvenkastoj boji klobuka, često s bjelkastom osnovom, s mnogo tamnijom, uglavnom smeđom sredinom, svilenkasto glatkoj do sitno pustenastoj površinom kobuka, koja se vremenom raspucava na sredini, glatkim sporama, uglavnom vretenastim cheilocistidama i pleurocistidama, te vrlo dugim i vitkim caulocistidama. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od Afroditine cjepače (Inocybe aphroditeana), koja na sredini klobuka obično nije smeđa do smeđa s crvenkasto-ljubičastom nijansom, sredina klobuka se vremenom raspucava, spore su prosječno manje i kraće, cheilocistide su često glavičaste, te ljubičaste zemljaste cjepače (Inocybe geophylla var. lilacina), koja je tamnoljubičasto crtasta prema rubu klobuka, sredina klobuka nije smeđa, vremenom se ne raspucava, a caulocistide su kraće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe umbratica - created in Finland by Martti Moisander

SJENOVITA CJEPAČA

Inocybe umbratica Quél.

Etimologija: umbraticus (lat.) = koje traži sjenu ili hlad. Po najomiljenijem staništu.

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-stožast, zatim se raširi i šiljato ispupči na sredini, gladak, suh; bijel, bjelkast ili svijetlosivkast, sitno vlaknasto-čehast, rub je često iscijepan.

Stručak: 3-4 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen; bijel, na gornjem dijelu je pahuljast, na bazi je bulbozno-uvijen i maljav od micelija.

Listići: Jako su gusti, prirasli su sa zupcem, uski, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, zatim su kremasti do sivkasto-smeđi, oštrica je sitno-resasta.

Spore: Nepravilno zvjezdaste, višekutne, 7.2-8.9 x 5.1-6.7 µm; otrusina je smeđa do glinenastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, blijedokremasto do žućkasto, mekano, na presjeku baze stručka postane žućkasto; miriše kiselo na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama i po šumskim putevima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ima nekoliko sličnih varijacija zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) od kojih se razlikuje što raste samo u kasnu jesen po crnogoričnim šumama, po zvjezdasto-višekutnim sporama, po većim dimenzijama, te po uvijenoj bulbi stručka. Slična je i crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei) koja je dugo vremena blijedocrvenkasta, a kasnije je prljavocrvenkasta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe whitei - created on December 2022 in Guetaria, Gipuzkoa, Spain by joxepo

CRVENO-BIJELA CJEPAČA

Inocybe whitei (Berk. & Broome) Sacc.

Engleski naziv: Blushing Fibrecap

Klobuk: 1-7 (8) cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksno-raširen i tupo ispupčen; dugo je vremena bjelkast, kasnije je ružičast, narančasto-ružičast, na kraju je prljavocrvenkast, uvijek izjeden od crva, u starosti je raspucan i vlaknast.

Stručak: 8-10 (12) cm visok i 1-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, na bazi je s okruglastom obrubljenom bulbom, pun je pa šupalj; najprije je potpuno bijel ili bjelkast, kasnije je sivo-ljubičast, ružičast, crvenkast ili svijetlosmeđ, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljičast, u mladosti se na vrhu nalazi prolazni ovoj.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, prilično su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, sivkasti, sivkasto-crvenkasti, sivkasto-oker, oker ili oker-smeđi.

Spore: Široko eliptične, zaokružene na jednoj strani, 6-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto do crvenkasto; miriše na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ima dosta neslaganja raznih autora oko ove i drugih crvenkastih cjepača. Može se zamijeniti s godijevom cjepačom (Inocybe godeyi) koja ima jasno obrubljenu bulbu koja je na gornjem dijelu jedva malo zaokružena, skoro nema ovoja (postavljen je na bazi stručka), stručak je pahuljičast, a spore su višekutne. Sliči i crvenkastoj cjepači (Inosperma erubescens), ali je mnogo manja rastom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Inocybe zethi - created on July 2022 in The Adirondack Park, Saranac Lake, USA by Sigrid Jakob

ZETHOVA CJEPAČA

Inocybe zethi Bandini & Arnolds

Etimologija: Zethus (lat.) = Zet je lik iz grčke mitologije, bio je sin Zeusa i nimfe Antiopa, te brat blizanac Amfiona. Zet i Amfion bili su kraljevi Tebe, poznati po tome što su sagradili njene zidine, Zet je bio snaga koja je nosila kamenje, dok je Amfion svojom glazbom pomicao kamenje na svoje mjesto. Po sličnosti s Inocybe griseovelata.

Klobuk: 1.5-3 cm širok, isprva je stožast, zatim je stožasto-konveksan ili široko konveksan do raširen, obično je s izraženom šiljastom grbicom, površina je u mladosti s rijetkim ili obilnim ostacima bjelkastog ovoja, glatka do fino baršunasta, vlaknasta, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, svijetlosmeđ, smeđ do crvenkasto-smeđ, ponekad je nešto svjetliji prema rubu, rub je u mladosti podvijen, kasnije je obješen ili izravnat.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen i/ili zadebljan na bazi, prvo je čitav bjelkasto vlaknast, kasnije uzdužno crtast ili gladak, pahuljast samo na samom vrhu, prvo je krem do svijetlosmeđ, na vrhu je crvenkast, kasnije je smeđ, barem na donjoj polovici.

Listići: Prilično su široko razmaknuti, oko 20-40 ih dopire do stručka, trbušasti, prirasle sa zupcem, isprva su bjelkasti, kasnije su bjelkasti sa sivkastom nijansom, zatim su sivkasti, oštrica je ponekad blago nazubljena, bjelkasta.

Spore: Gotovo su bademaste, obično su s depresijom na sredini, oštrog do gotovo tupog vrha, glatke, 8.8-11.6 x 5-6.2 μm, Q = 1.5-2, bazidije su uglavnom 4-sporne, 22-28 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom duge, ponekad su vrlo duge i vretenaste, često su s prilično dugim, ponekad blago valovitim vratom, često su pomalo glavičaste, obično su samo s kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 2.5 μm na vrhu, gotovo su bezbojne do vrlo svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 54-98 x 11-20 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim glavičastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-13 μm, prekrivenih svijetlosmeđim pigmentom, a subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, duge i uske, vretenaste, oblika boce ili valjkaste, obično su s dugim, blago valovitim vratom i kratkom bazom, vrh je općenito s kristalima, stijenke su debele do 2 μm na vrhu, gotovo bezbojne do vrlo svijetlo žućkasto-zelene s 3% KOH, 50-95 x 8-15 μm, pomiješane su s brojnim bezbojnim, batinastim cauloparicistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ponekad je sa slabom ružičastom nijansom ili nježno crvenkasto na vrhu stručka; miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom, vrbom ili brezom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po obično izraženoj zašiljenoj grbici, svijetlosmeđem do crvenkasto-smeđem klobuku, glatkoj do najviše sitno baršunastoj površini klobuka, glatkim sporama, dugim, često glavičastim cheilocistidama i pleurocistidama, te dugim i uskim caulocistidama. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od Inocybe griseovelata, koja je bez ili samo s niskom, širokom grbicom, općenito manje glatkom površinom klobuka u starosti, prosječno većim sporama, obično neglavičastim i prosječno kraćim cheilocistidama, te Inocybe rimosobispora, koja je uglavnom s 2-spornim bazidijama, većim sporama i kraćim, neglavičastim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.