SUZNA SLABUNJAVKA

Lacrymaria lacrymabunda (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Weeping Widow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, mesnat, stožast; smeđ ili sivo-smeđ, maljav, baršunasto-vlaknast, pomalo čehast, rub je iskrzan od ostataka ovoja.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, dug, lomljiv, šupalj; svijetlosmeđ ili žuto-smeđ, prekriven je prljavo smeđim vlakancima, pod klobukom je ostatak zastorka u obliku crne prstenaste zone od poispadalih zrelih spora, bjelkasto je vlaknast, vrh je svjetliji.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelulama, izrezani su uz stručak, jedva su prirasli, na listićima su sitne kapljice poput suza; smeđi, ljubičasto-smeđi, tamnosmeđi i li crni, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Spore: Limunaste, grubo bradavičave, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe, oker-smeđe ili crvenkasto-smeđe; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, na gljive ili gorke bademe, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit tla na šumskim stazama, livadama, parkovima i rubovima šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dosta je teška za determinaciju pa neiskusni gljivari ne bi trebali sakupljati ovu vrstu u prehrambene svrhe. Dosta su podijeljena mišljenja oko jestivosti ove vrste, neki autori navode da je jestiva i dobre kakvoće. Otrovna zasigurno nije, ali nije uputno konzumirati nekvalitetne gljive kada u to vrijeme ima puno boljih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po krpastom rubu klobuka i prstenastim ostacima zastorka na stručku.