BIJELA ZVONČICA

Conocybe apala (Fr.) Arnolds

Engleski naziv: Milky Conecap

Klobuk: 1-4 (5.5) cm visok, stožast je ili zvonolik pa se manje ili više spljošti, površina je vodenasta, lagano mazava i glatka; mliječnobijel, kremast ili prljavožut, na vrhu ostaje tamna mrlja, rub je narebran.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 1-2 (2.5) mm debeo, prilično je dug, sužava se prema vrhu, lomljiv, šupalj, sitno bjelkasto čehav; bjelkast, žućkast ili svijetlosmeđ.

Listići: U mladosti bijeli, kasnije žućkasti, svijetlosmećkasti, na kraju tamnosmeđi, nakon određenog vremena postanu ljepljivi, prilično su razmaknuti, suženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Eliptične, glatke, 10-15 x 6-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po livadama, pašnjacima, travnjacima, uz puteve, kao saprofit drvnih ostataka, stajskom otpadu i biljnom otpadu, na humusnom tlu. Primjerak na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom lipnja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako dio autora navodi da je nejestiva vrsta, smatra se otrovnom.

Napomena: Dio je skupine vrsta iz roda Conocybe koje nije lako determinirati na temelju izgleda, čak i s bogatim osobnim iskustvom, najbolja metoda je mikroskopska analiza spora. Brojne slične vrste iz ovog roda su najčešće okeraste boje.

Conocybe aporos - created on May 2013 in Alberé di Tenna, Tenna, Italy by Marco Floriani

PROLJETNA ZVONČICA

Conocybe aporos Kits van Wav.

Etimologija: Po lagano proklijalim sporama.

Engleski naziv: Nonpored Conecap

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, zvonoliko-polukuglast pa se otvori i spljošti, lagano je ispupčen na sredini, vodenast; svijetlosmeđ, oker-smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, rub je ponekad kratko narebran.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 1-4 (5) mm debeo, svjetliji od klobuka, bjelkast, okerast ili smeđ, cik-cak prošaran bijelim ostacima ovoja poput zmijine kože; nosi široki opnasti vjenčić, bjelkast do okerast, radijalno-narebran, često se rascijepa na trake, prolazan.

Listići: Prilično su razmaknuti, prirasli, izmiješani s kratkim lamelulama na rubu; krem, oker-smeđi, u starosti hrđastosmeđi, oštrica je valovito nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične, glatke, 4.2-8.7 x 2.7-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, svijetlosmeđe ili svijetlooker; miris na gljive i rijetko na pelargonije, a okus je blag, u starosti neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u nizinskim bjelogoričnim šumama, parkovima, na travnatim površinama, u vrtovima; dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Nije je uvijek lako razlikovati od nekih vrsta iz roda Pholiotina o kojima ima dosta neslaganja oko toga da li se radi o sinonimima drugih vrsta ili ne. Ova vrsta je najprepoznatljivija po karakterističnim sporama bez rupice s klicom.

PRSTENASTA ZVONČICA

Conocybe arrhenii (Fr.) Kits van Wav.

Etimologija: U čast švedskog botaničara Magnusa Arrheniusa (1873-1967). Po određenom imenu.

Engleski naziv: Ringed Conecap

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, zvonolik pa raširen, malo je ispupčen na sredini, žuto-smeđ, oker-smeđ do hrđastosmeđ, vodenast, kasnije izblijedi, rub je kratko narebran.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, bjelkast, blijedo oker, svjetliji je od klobuka, čehast, u starosti je narančasto-smeđ do tamnosmeđ; vjenčić je opnast, crtast, prolazan, bjelkast do blijedo oker.

Listići: Prirasli, uz rub klobuka su izmiješani s lamelulama, žućkasti, sivkasto-oker, smećkasti do sivo-smeđi, oštrica je bijela, valovita.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 7.1-9.1 x 4.4-5.2 µm, Q = 1.7 - 2.2; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto, vlaknasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag, na plijesan ili zemlju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, na travnatim površinama, te u posudama za cvijeće. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak, polovicom studenog, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Ova vrsta sadrži vrlo otrovne alkaloide, među kojima i toksin amanitin koji oštećuje jetru i bubrege, koje može završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Vrlo su slične vrste Conocybe rugosa, kojoj je klobuk narebran skoro do sredine i proljetna zvončica (Conocybe aporos), kojoj je klobuk obično izraženije tupo ispupčen na sredini, osobito u mladosti.

Conocybe filaris - created on September 2023 in Leicester LE2, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Rad

VITKA ZVONČICA

Conocybe filaris (Fr.) Kühner

Etimologija: filum (lat.) = žica, konac, nit. Po slabašnosti.

Engleski naziv: Fool's Conecap

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, zvonolik pa raširen, malo je ispupčen na sredini, grbav, gladak, vodenast; žuto-smeđe do svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji i narebran.

Stručak: Valjkast, krhak žućkast do oker; prošaran je smeđim mrljama, prema osnovi tamniji; vjenčić je opnast, bjelkast do svijetložućkast, grubo narebran, prolazan.

Listići: Rijetki, stisnuti, izmiješani s lamelulama, usko prirasli, oštrica je nazubljena; svijetlooker do hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 10.4-12.6 x 5.4-6.8 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Okerasto, tanko, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, po livadama, parkovima, travnjacima, vrtovima, na travnatim površinama, također u cvjetnim posudama, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Ova vrsta sadrži veliku količinu otrovnih alkaloida, među kojima i toksin amanitin koji oštećuje jetru i može uzrokovati trovanje sa smrtnim ishodom.

Napomena: Prilično je malih dimenzija, a po morfološkim svojstvima slična je rana livadarka (Agrocybe praecox).

HORNSKA ZVONČICA

Conocybe hornana Singer & Hauskn.

Engleski naziv: Bulbous Conecap

Klobuk: 1-5 cm širok, zvonoliko-konveksan, žuto-narančast do smeđ, po suhom vremenu izblijedi, rub je jedva narebran, katkad radijalno vlaknast i raspucan, kod mladih primjeraka maljav.

Stručak: 4-12 cm visok, osnova široko gomoljasto zadebljana, po cijeloj dužini uzdužno brazdast, bjelkasto maljav, osnova u početku obavijena ovojem; bijel do svijetložut.

Listići: Gusti i uski, prirasli su na stručak, bjelkasto-krem, poslije narančasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 11-14 x 6.5-9 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto-krem; okus i miris su na kakaovac (Theobroma cacao).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, na truloj slami i u sijenu, a rijetko na trulom drvu. Slike je snimio Anton Gračanin.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Conocybe nije uvijek jednostavno odrediti vrstu. Međutim hornska zvončica je vrlo karakteristična jer raste na slami i sijenu, ima uzdužno narebran stručak kojemu je osnova obavijena ovojem, što je jedinstveno u spomenutom rodu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 409. Hornska zvončica (Conocybe hornana Sing. & Hausknecht

NABORANA ZVONČICA

Conocybe rugosa (Peck) Watling

Etimologija: rugosus (lat.) = naboran, brazdast. Po naboranom klobuku.

Engleski naziv: Ringed Conecap

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, zvonolik pa raširen i ispupčen na sredini s malom grbicom, žuto-smeđ, oker-smeđ do svijetlosmeđ, zlatno-oker, po vlažnom vremenu je crveno-smeđ, sredina je tamnija, vodenast, kasnije postaje naboran, rub je narebran skoro do sredine.

Stručak: Valjkast, žućkast, oker, smeđe prošaran, mjestimično s mrljama, prema dnu je tamniji; vjenčić je opnast, crtast, prolazan, bjelkast do svijetložut.

Listići: Rijetki, prirasli, uski, izmiješani su s lamelulama, žuto-oker, okerasti do hrđastosmeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, s kličnim otvorom na vrhu, 10.4-12.6 x 5.4-6.8 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, okerasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, na travnjacima, drvenom iverju nakon sječe drva, te u posudama za cvijeće. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u studenom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Ova vrsta sadrži vrlo otrovne alkaloide, među kojima i toksin amanitin koji oštećuje jetru i bubrege, koje može završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Vrlo su slične obučena zvončica (Conocybe vestita), kojoj je rub klobuka krpast od ostataka bijelog ovoja i koji je rijetko narebran, te prstenasta zvončica (Conocybe arrhenii), kojoj je rub klobuka vrlo kratko narebran.

Conocybe siennophylla - created in Spain by Luis García Bona

OKERLISTIĆAVA ZVONČICA

Conocybe siennophylla (Berk. & Broome) Singer ex Chiari & Papetti

Engleski naziv: Browngilled Conecap

Klobuk: 0.5-1.5 (2.5) cm širok, najprije zvonolik do konusan, poslije konveksan i oštro ispupčen, vodenast, po vlažnom vremenu narebran do 1/2 promjera klobuka, gladak; žućkasto-oker, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, vrh je tamniji, poslije izblijedi i postane žućkast.

Stručak: 4-7 (8) cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, najprije pun, zatim šupalj, lomljiv, gladak, uzdužno brazdast, po dužini sitno brašnjav; bijel do oker-smećkast.

Listići: U mladosti svijetložućkasti do svijetlosmećkasti, kasnije oker, cimetastomeđi, crvenkasto-oker ili ružičasto-oker, prirasli, oštrica je bjelkasta, račvasti, izmiješani s lamelulama.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 4.5-6.5 µm; otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, žuto-smeđe ili svijetlosmeđe, lomljivo, vlaknasto, pri dnu stabljike tamnije; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla izvan šuma po livadama, pašnjacima, poljima, šumskim čistinama, parkovima, voli opožareno tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i gotovo sve vrste iz ovog roda. Teška trovanja s ovom vrstom nisu poznata.

Napomena: Moguća je zamjena s vrstom Conocybe velutipes koja ima tamniji i uočljivo narebran klobuk. Stručak je najprije bijel, poslije smeđ poput klobuka, a osnova je zadebljana. Slična je i maljava zvončica (Conocybe pilosella) koja raste u bjelogoričnim šumama na trulom lišću i grančicama. Ima uočljivo bijelo maljav i uzdužno narebran stručak. Nijedna od spomenute dvije vrste nema vrijednosti.

OBUČENA ZVONČICA

Conocybe vestita (Fr.) Kühner

Etimologija: vestita (lat.) = odjevena, obučena. Po jako razvijenom ovoju na klobuku.

Engleski naziv: Caped Conecap

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, najprije je zvonolik ili polukuglast pa ubrzo konveksan i uočljivo ispupčen; smeđo-crvenkast, oker-crvenkast pa je ubrzo žuto-smećkast do narančasto-smećkast, rub je nešto blijeđi, svijetložut, vodenast, crtast, površina je glatka, ponekad je lagano naboran, rub je prekriven bijelim ovojem, krpast, rijetko je malo narebran.

Stručak: 1.5-4 x 0.25 cm, baza je lagano bulbozna; žućkast, ubrzo nešto potamni kod razvijenih gljiva, do prljavo sivo-smeđe boje; na vrhu je injast, gornji dio je vlaknast od ovoja, ponekad je resast, s prstenastim je pojasom.

Listići: Lagano i osrednje su izrezani, malo su trbušasti, gusti, oštrica je jako nazubljena, u mladosti su bjelkasti, zatim su oker, u starosti su cimetastosmeđi do hrđastosmeđi.

Spore: Izduženo jajolike, glatke, s prilično debelim pregradama, s nježnim kličnim otvorom, 6-9 x 4-5 µm, Q = 1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Kremasto, svijetlosmeđe, oker-smeđe do crvenkasto-smeđe, prozirno, u stručku zlatnosmeđe, mekano, lomljivo; miris je slab na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, po vrtovima, livadama, na zemlji izmiješanoj s drvnim i biljnim ostacima. Primjerak na slikama snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici rujna.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po strukturi ovoja koji je često dosta netipičan kada se gljiva razvije. Naša vrsta u većini slučajeva je prepoznatljiva po neizraženom kličnom otvoru, a po sličnim karakteristikama u svom rodu se eventualno može zamijeniti samo s proljetnom zvončicom (Conocybe aporos) koja je proljetna gljiva nešto većih dimenzija i uglavnom ima izražen vjenčić.