Leucocoprinus birnbaumii - created on May 2023 in Geidorf, Graz, Austria by Edith Stabentheiner

ŽUTA ŠTITARKA

Leucocoprinus birnbaumii (Corda) Singer

Engleski naziv: Plantpot Dapperling, Flower Pot Parasol

Klobuk: 2-7.5 cm širok, najprije je gomoljastog ili cilindričnog oblika, zatim se raširi do polukuglastog ili stožastog oblika, na kraju se spljošti ili ponekad ispupči na sredini, limunastožut do sumporastožut, površina je glatka ili blago brašnasta i prekrivena neravnim, vlaknastim ljuskicama koje se lako uklanjaju, ljuskice u starosti postanu tamnožute ili smeđe i gušće koncentrirane prema središnjem disku gdje često tvore mrlju, dok su na rubovima rjeđe, rub je narebran i sa svjetlijom bojom unutar brazda, u mladosti je podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 2-15 mm debeo, valjkast, na bazi je batinast, komorasto je šupalj, limunastožut do sumporastožut, u starosti može postati smećkast, iznad zadebljane baze je prekriven sitnim zrnastim ili vunastim ljuskicama; vjenčić je tanak, opnast, može biti poziciniran bilo gdje između vrha i dna stručka, pokretan, gornja je strana žuta, a donja je strana bjelkasta, ponekad je blijed i može nestati.

Listići: Gusti, često su dosta odmaknuti od stručka, slobodni, sumporastožuti.

Spore: Eliptične do bademaste, s velikom klicom, 7.7-10.5 x 5.9-7.3 μm, cheilocistide su vretenaste s produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je u mladosti čvrsto, kasnije postaje mekše i lomljivije, bjelkasto; miris nije izražen ili je na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto, busenasto, kao saprofit u posudama za cvijeće na vrlo raspadnutoj biljnoj tvari (humusu ili kompostu).

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po busenastom rastu, dugom i tankom stručku, te boji i staništu na kojem raste. Kada se osuši, gljiva može postati žuto-smeđa ili smećkasta. Jedna značajka opisane vrste koja se često ne opisuje, ali je često uočljiva su sklerociji među micelijem na površini tla, što je neobična osobina pripadnica reda Agaricales. Obično se o sklerocijima najčešće govori u kontekstu tartufa ili u izazovima s kojima se pojedinci suočavaju u pokušaju uzgoja smrčaka pa se obično povezuju s velikim, stvrdnutim masama koje rastu pod zemljom. Sklerociji su kod opisane vrste maleni (500-820 μm), tvrdi, eliptičnog oblika, te kremasti do žućkasti.

CRNOLJUSKAVA SUNČANICA

Leucocoprinus brebissonii (Godey) Locq.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara i prirodoslovca Vikont Alexandre Henri Gabriel vicomte de Cassinija, Viktora de Brebissona (1781.–1832.), koji se specijalizirao za proučavanje i klasifikaciju porodice suncokreta (Asteraceae) (tada poznate kao porodica Compositae).

Engleski naziv: Skullcap Dapperling

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je zvonolik, zatim se malo otvori, nježan, bijel, sredina je crno-smeđa, prema rubu se razlaže na sitne tamnije ljuskice, rub je narebran.

Stručak: Tanak, na bazi je izduženo gomoljast, bijel, na bazi je lagano smećkast, ispod vjenčića je pahuljast; vjenčić brzo otpadne.

Listići: Bijeli do žućkasti, osrednje su gusti, upadljivo su zaokruženi uz stručak, slobodni.

Spore: Eliptične do bademaste, 8.5-13 x 5-8 µm, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce do ampule; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto, vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo; miriše lagano na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla ispod bjelogoričnog drveća, u staklenicima ili posudama za cvijeće, voli toplija staništa; rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i sumnjiva je kao otrovna vrsta, kao i sve vrste iz ovog roda, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj trovanja. 

Napomena: Malena je gljiva s karakteristično prisutnim šiljatim snježnobijelim pahuljama po klobuku koje u starosti potamne. S karakterističnim je izduženo zadebljanim stručkom na bazi. Raste pojedinačno po nekoliko primjeraka zajedno kao i neke vrste iz roda Coprinus. Slična je vrsta Leucocoprinus straminellus koja je drugačije dekorirana i razlikuje se po mikroskopskim karakteristikama.

Leucocoprinus cepistipes - created on August 2022 in Hannover, Germany by Daniel

BIJELOREBRASTA SUNČANICA

Leucocoprinus cepistipes (Sowerby) Pat.

Engleski naziv: Onion-Stalk Parasol

Klobuk: 3-7 cm širok, u početku je jajolik, zatim je konveksan poput kišobrana te ispupčen na sredini, bijel, sredina je tamnija, kremasto-smeđa do smeđa, prekriven je sitnim ljuskama na bijeloj osnovi, ljuske su bijele ili boje tamnije sredine, u starosti postaje smeđ, rub je dugo podvijen, poslije je uočljivo narebran.

Stručak: 3-16 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, tanak, često je batinasto zadebljan na bazi, zakrivljen, gladak, šupalj, u početku je redovito orošen, bjelkast je do siv, kasnije požuti ili posmeđi, s bjelkastim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, slabašan, viseći i kratkotrajan.

Listići: Bijeli, slobodni, gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, oštrica u starosti lagano posmeđi.

Spore: Eliptične, 7.5-11 x 6-7.5 µm, cheilocistide su 30–62 x 8–18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do kremasto, tanko, lomljivo, više ili manje blago plavo prošarano; miriše na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit tla ispod bjelogoričnog drveća, na raspadajućim biljnim ostacima, najčešće u staklenicima ili posudama za cvijeće, na humusnom tlu, voli toplinu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i sumnjiva je kao otrovna vrsta, kao i sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Na prvi pogled podsjeća na svilenu štitarku (Leucocoprinus cretaceus) koja ima ljuskavo brašnjavi klobuk i stručak te posve bijeli i glatki klobuk. Slična je i crnoljuskava sunčanica (Leucocoprinus brebissonii) čiji je klobuk na sredini crno-smeđ poput diska, ali raste u bjelogoričnim šumama i parkovima. Žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii) raste skupno po staklenicima između cvijeća i po gredicama na humusnom tlu i cijela je žuta. Dolazi iz tropskih krajeva, a prenešena je s cvijećem, uglavnom orhidejama.

Leucocoprinus cretaceus - created Spain by Salvador Cardero Aguilera

SVILENA ŠTITARKA

Leucocoprinus cretaceus (Bull.) Locq.

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, poslije se raširi, bijel, često požuti, na kraju je svijetlosmeđ, prekriven je bijelim stršećim ljuskama poput bradavica koje se lako uklanjaju, rub je narebran i valovit.

Stručak: Valjkast, gladak, baza je batinasto zadebljana i malo korjenasto produžena, bijel, ispod vjenčića je posut bijelim stršećim ljuskama, istim kao na klobuku; vjenčić je bijel, gladak, viseći i prolazan.

Listići: Gusti, široki, tanki, jedva prirasli ili slobodni; bijeli, ponekad su s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, 7-10 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti je kremasto-smeđe, vlaknasto; miris je neugodan na plin, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, po jarugama i uz rubove šuma, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće kestena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ima velike sličnosti s nekolicinom pečurkovica (Leucoagaricus), međutim, razlikuje se po tipičnom staništu i smećkastoj boji klobuka.

Leucocoprinus cygneus - created on September 2021 in Æbelø, Denmark by Thomas Læssøe

BIJELA ŠTITARKA

Leucocoprinus cygneus (J.E.Lange) Bon

Etimologija: cygneus (lat.) = labudov. Po boji.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, u početku je jajolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi i blago tupo ispupči na sredini, bijel, u mladosti je prekriven praškastim slojem od okruglih zrnaca, kasnije je gladak ili vlaknast, rub je kasnije narebran do trećine promjera.

Stručak: 2-2.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, zakrivljen, lomljiv, bijel, gladak do lagano maljav; vjenčić je žilav, opnast, rub je u starosti nešto tamniji, dosta je postojan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, oštrica je malo resasta.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, dekstrinoidne, 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 25-60 x 9-14 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla na krupnim drvnim ostacima, na različitim staništima, u prirodi ili u staklenicima, posudama za cvijeće.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a i dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Čitavo plodno tijelo je karakteristično bijelo, kao i kod slične snježnobijele štitarke (Leucoagaricus serenus), koja ima nešto veće spore, nema narebran rub klobuka i nema žilav vjenčić.