GOMOLJASTA ŠUMARICA

Agaricus abruptibulbus Peck

Etimologija: abruptus (lat.) = odsječeno, obrubljeno + bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja. Po stručku na kojem se nalazi obrubljena ili skoro obrubljena bulba.

Engleski naziv: Flat-bulb Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, jajoliko-zvonolik, poslije je otvoren, nekada je malo ispupčen, svilenast, gol, bijele do svijetlosmeđe boje zbog ljuskica, trljanjem požuti, u starosti je često žut.

Stručak: 10-12 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, u starosti je gotovo šupalj, na dnu je savijen pod pravim kutem, na bazi je sa ekscentričnim i kao odsječenim gomoljem, ravnog ruba, osnova je često prekrivena bijelim micelijem, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do žućkast, ponekad je ispod klobuka crvenkast pa tamnosmeđ i crn, trljanjem požuti; vjenčić je širok, tanak, bjelkast.

Listići: Gusti, uski, slobodni; dugo su ružičasto-sivkasti, kasnije ružičasti i na kraju smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu jedva uočljivo lagano požuti; vrlo jako miriše po gorkim bademima ili anisu, okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama od po 2-3 primjerka, kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, češće u crnogoričnim, obično na sloju smrekovih iglica; često se pronađe u Maksimirskom parku u Zagrebu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jasno obrubljenu bulbu i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk smeđe do ljubičasto-smeđe čehast, a kod obje vrste meso na prerezu u bazi stručka požuti.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. izravnato, kao odsječeno, dno bulbe; 4. meso jako miriše na gorke bademe ili anis; 5. vitki stručak; 6. raste u šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 147. Gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus Peck), Sinonim: Agaricus essettei Bon

Agaricus altipes - created in Norway by Tove Jacobsen

LJETNA PEČURKA

Agaricus altipes (F.H.Møller) F.H.Møller

Engleski naziv: Leggy Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, okruglasto-konveksan, zatim se raširi, nekada je tupo ispupčen; bjelkast, poslije je sa žućkastom do oker-smećkastom nijansom, ponekad je sa ružičastim odsjajem, trljanjem požuti, najprije je gladak, kasnije je sa uraštenim sitnim žuto-smeđim radijalnim vlakancima, rub je dulje vrijeme podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 5-12 cm visok, valjkast, prema vrhu se sužava, batinasto zadebljan na bazi, nikad nije gomoljast, u pravilu je duži od širine klobuka, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast, žuto-ružičast, prema vrhu je blago crvenkast, na ozlijeđenim mjestima požuti, iznad vjenčića je gladak, ispod je sitno maljavo vlaknast; vjenčić je tanak, opnast, jednostruk bijel, uzdignut, s gornje je strane crtast, rub je valovit.

Listići: Suženi su uz stručak, slobodni; blijedoružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crni.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-8 x 5-5.5 µm, cheilocistide su rijetke, s jednim segmentom, 21-32 x 6-11 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu je crvenkasto, a zatim sivo-smeđe do smeđe, osobito u dnu stručka; miris je vrlo slab i prolazan na anis, a zatim kompleksan i karakterističan na ljekarne, nije uvijek prisutan, a okus je blag orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama, obično na sloju iglica ispod smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja također nema cheilocistide, ali se stručak sužava prema bazi i raste nešto kasnije u sezoni.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti crtasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano pocrveni, osobito u gornjem dijelu stručka; 4. meso slabo miriše na gorke bademe ili anis; 5. raste u šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 158. Ljetna pečurka (Agaricus aestivalis Möll.)

Agaricus annae - created in Croatia by unknown

ANINA PEČURKA

Agaricus annae Pilát

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-9 cm širok, u početku je uglavnom stožast ili zvonolik, zatim je spljošten i lagano tupo ispupčen na sredini; na sredini je blijedo oker-smeđ, prema rubu je bjelkast, površina se razlaže na jasne blijedo oker ili gotovo crvenkaste ljuske na bijeloj, svilenkastoj osnovi, kožica trljanjem vrlo lagano pocrveni.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pravilno valjkast ili malo proširen na bazi, prilično je duboko ukopan u tlo, malo je zakrivljen, gladak, gotovo gol, vrlo je slabo vlaknast i malo ljuskav na bazi, prljavo bijel, svilenkast, na ogrebanim mjestima lagano postaje prljavo crvenkast, zatim potamni, ali općenito manje nego kod male šumarice (Agaricus sylvaticus); vjenčić je visoko postavljen na stručku, opnast, dosta uzak i krhak, jednostruk, ponekad je sa zupčasto raspoređenim ljuskama s donje strane, bijel, bjelkast ili okerast.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, skoro ljubičaste nijanse, na kraju su čokoladnosmeđi.

Spore: Eliptične, 9-11 x 5-5.5 (6) µm, cheilocistide su kruškolike, s tankom membranom, prozirne, 25-35 x 10-40 µm.

Meso: Čvrsto, bijelo ili prljavo bijelo, na prerezu blago pocrveni u klobuku i u gornjem dijelu stručka, ali nakon oko 5 minuta, slabije pocrveni nego kod male šumarice; miris je ugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili alepskog bora (Pinus halapensis), na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Klobuk je uvijek mnogo svjetliji nego kod male šumarice, prljavo okerast na sredini klobuka, ostali je dio blijedo oker-smeđ, sa smećkastim ljuskama na bjelkastoj osnovi, nikada nije crven ili hrđastosmeđ. Meso kod razvijenih primjeraka ne crveni. Stručak je prema dnu često batinasto proširen, ali nikad gomoljast.

Agaricus aridicola - created on November 2024 in Roma, Italy by matteo_bevilacqua

SUŠNA PEČURKA

Agaricus aridicola Geml, Geiser & Royse ex Mateos, J.Morales, J.A.Muñoz, Rey & C.Tovar

Etimologija: aridus (lat.) = suh, sušan + cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan i raširen, gladak, prljavo bijel, sivkast do oker, u starosti se dosta nepravilno raspucava, papirast.

Stručak: 5-20 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, sužava se na oba kraja, prljavo bijel do oker, vlaknast; ponekad je s jednim ili više vjenčića, opnast, jednostruk, bijel, također je s ostacima ovoja (velum univerzale) na dnu koji su izraženi u obliku opnaste uzdignute volve, prljavo bijele do oker boje.

Listići: Lažni listići su u obliku trukutastih nabora, ružičasti do ljubičasto-crni.

Spore: Kuglaste, rijetko su široko eliptične, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, neamiloidne, (3.8) 5 - 6.2 (6.5) x (3.7) 4.6 - 5.7 (6.3) µm, Q = (1) 1.02 - 1.1 (1.2), N = 91, Me = 5.5 x 5.2 um, Qav = 1.1, cheilocistide su valjkaste do batinaste, sa segmentima; otrusina je ljubičasto-smeđa do ljubičasto-crna.

Meso: Čvrsto, blijedo žućkasto, kasnije postaje sivo, ružičasto pa crno; miriše blago na cijanovodičnu kiselinu ili cijankalij, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla na pjeskovitom tlu uz morsku obalu, s malom količinom soli, voli suha i toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je lošeg okusa.

Napomena: Karakteristična je po izgledu i staništu na pjeskovitom tlu uz morsku obalu.

OVČARSKA PEČURKA

Agaricus arvensis Schaeff.

Etimologija: arvum (lat.) = polje. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: Horse Mushroom

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, prvo je okruglast pa konveksan ili izravnato-konveksan, u starosti valovit, suh; najprije bijel, zatim prema sredini je žućkasto-oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, ubrzo zrakasto ispuca na ljuske različite veličine rub je tanak i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, vitak, ali robustan, tipično je batinasto zadebljan na osnovi, pun je pa šupalj, ispod vjenčića je nešto ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel i malo žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je postojan i opnast, bijel, s gornje strane gladak, donja je strana sa zupčasto raspoređenim ljuskama, kasnije viseći, valovit.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije su dugo vremena sivkasto-bijeli, kasnije sivo-ružičasti do sivo-crvenkasti i u starosti crno-smeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.3, cheilocistide su široko batinaste, često su u lancima, uglavnom su s više segmenata, 6-30 x 6-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto, osobito uz površinu stručka; miriše na anis, a ukus je ugodan na lješnjake ili također malo na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, na otvorenim terenima, po neobrađenim poljima, pognojenim livadama, pašnjacima, parkovima, a rijetko se pronađe u šumama. Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Može se zamijeniti s kračunastom pečurokom (Agaricus crocodilinus), koja je jako mesnata i s većim sporama, šumskom pečurkom (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore, te sa otrovnom pečurkom (Agaricus xanthodermus), koja požuti odmah nakon što se rub klobuka protrlja ili na prerezu požuti u bazi stručka, te miriše na tintu.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso je nepromjenjive bijele do žućkaste boje; 4. meso miriše na anis; 5. na pritisak lagano požuti; 6. raste po livadama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 144. Ovčarska pečurka (Agaricus arvensis Schff. ex Fr.); 145. Pastirska pečurka (Agaricus arvensis var. exquisita (Vitt.) Fr.); 157. Raspucana pečurka (Agaricus fissuratus Möller)

GOLEMA PEČURKA

Agaricus augustus Fr.

Etimologija: augustus (lat.) = (pre)uzvišen, svijetli. Po izvrsnosti (osobitosti, ljepoti).

Engleski naziv: The Prince

Klobuk: 7-20 (30) cm širok, najprije je okruglast i malo stisnut na gornjoj strani, zatim je izbočen i na kraju otvoren; svijetlosmeđ, smeđ, pokriven je s priljubljenim smeđim ljuskicama na svjetlijoj, bjelkastoj, žućkastoj ili svijetlosmeđoj osnovi, sredina je ponekad tamnija, kožica se lako guli, rub je krpast od ostataka zastorka, trljanjem i u starosti požuti.

Stručak: 1-2 cm visok i 2-3.5 cm debeo, batinasto zadebljava od vrha prema osnovi, veoma je debeo, čvrst, pun je pa cjevasto-šupalj, osnova je često zadebljana i duboko ukopana u zemlji, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; na gornjem dijelu bijel, ispod vjenčića sa smeđim ljuskama koje postanu žute, ali ne po čitavoj površini, trljanjem požuti; nosi široki, trajni, viseći, vjenčić, rub je često istrgan, bijel, s gornje je strane gladak, a s donje smećkast ili žuto-smeđ, sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, uski, odmaknuti su od stručka, slobodni; u mladosti su bijeli pa zatim ružičasti ili sivo-ružičasti, i na kraju tamnosmeđi i skoro crnkasti.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 7-10 x 5-6 µm, Qav = 1.55, cheliocistide su sa više segmenata, terminalni je segment često sužen, 6-30 x 6-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, na prerezu u donjem dijelu stručka lagano požuti, a zatim posmeđi; karakteristično miriše na anis, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, te po parkovima i vrtovima, na tlu bogatom humusom. Drugu i treću sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su velika pečurka (Agaricus macrocarpus) kojoj je klobuk sa smeđim ljuskama i tamniji na sredini, grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), kojoj meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka prvo požuti pa posmeđi i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk sa ljubičasto-smeđim ljuskama.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu u bazi stručka požuti; 4. meso miriše na gorke bademe ili anis; 5. vjenčić je s donje strane smećkast; 6. klobuk je sa smeđim ljuskama i tamniji na sredini; 7. raste u šumama

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 161. Rijetka vilovnjača (Agaricus perrarus Schulzer); 162. Golema pečurka (Agaricus augustus Fries)

BENESIJEVA PEČURKA

Agaricus benesii (Pilát) Pilát

Engleski naziv: Mull Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim otvoren, pretežno je bjelkast, u starosti je smećkast, trljanjem ne požuti, više-manje gol i bez sjaja, prekriven je gustim, sitnim svijetlim maslinasto-sivim do svijetlosmeđim ljuskicama; rub je prilično tanak, podvijen, kožica prelazi preko listića.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, vitak, valjkast, najprije je pun, zatim je cjevasto-šupalj, manje se ili više izraženo batinasto zadebljava od vrha prema bazi, bijel ili bjelkast, u starosti postane smeđ, na ozlijeđenim mjestima i trljanjem lagano pocrveni, donji dio je prekriven istim sitnim ljuskicama kao i klobuk; na gornjem dijelu nosi vjenčić, koji je širok, postojan, uzdignut, dvostrukog ruba, gornja je površina bijela, a donja sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, suženi su uz stručak, uski; najprije su svijetloružičasti, zatim ružičasti i u starosti crveno-smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su usko batinaste, 5-12 µm široke, s više segmenata; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu pocrveni ili poružičasti, osobito u gornjem dijelu stručka; miris je slab, ugodan, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šumama, po šumskim čistinama i uz živice, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Druge bjelkaste pečurke koje na prerezu crvene nemaju sitno ljuskavu površinu klobuka, imaju zdepastiji stručak, neugodan kiseli miris i obično rastu na otvorenim terenima. Ostale slične vrste su smeđe ljuskave. 

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je sitno ljuskav, 2. ružičasti listići; 3. široki opnasti vjenčić dvostrukog ruba; 4. meso na prerezu pocrveni, osobito u gornjem dijelu stručka; 5. meso je ugodnog mirisa; 6. raste u svim tipovima šuma

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 155. Benesijeva pečurka (Agaricus benesii Pilat); 181. Čehava pečurka (Agaricus squamulifer (Möll.) Pilat)

BERNARDIJEVA PEČURKA

Agaricus bernardii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Salty Mushroom

Klobuk: 5-15 (20) cm širok, prvo je visoko izbočen pa jastučast, te ubrzo spljošten ili ponekad lagano ulegnut, najprije je bjelkast, zatim svijetlooker ili čak sa slabom ružičastom nijansom, često s krupnim radijalno postavljenim ljuskama koje su rjeđe na rubu, u starosti se grubo raspucava, rub je najprije podvijen i s ostacima ovoja koji prelaze preko listića.

Stručak: 5-6 cm visok i 2-4 cm debeo, zdepast, kratak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast, na osnovi je zašiljen, prema osnovi je smećkasto zamrljan; vjenčić je tanak, bjelkast, jednostruk, viseći, prolazan.

Listići: Slobodni, gusti, dosta su uski, 3-5 cm, uz stručak su širi, do 7 mm, a uz sam stručak uži; najprije su sivo-ružičasti i na kraju ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, 5.5-7.5 x 4.5-6.5 µm, cheilocistide su nepravilne, usko batinaste, nekad su dvodijelne na vrhu, 19-58 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu brzo i intenzivno postane crveno do narančasto-crveno, ponekad malo požuti; miris neugodan na urin, kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a ponekad i u proljeće, u krugovima, polukrugovima ili kolonijama do 20 primjeraka zajedno, kao saprofit tla na travnjacima pokraj alepskih borova uz morsku obalu, u dometu soli, te uz puteve i u boćatim močvarnim područjima, pretežno na pjeskovitom tlu, rijetko se pronađe u kontinentalnim krajevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Po nekim je autorima nejestiva, jer ima malo neugodan miris koji se kuhanjem dosta izgubi, a prva voda u kojoj su se gljive kuhale se uvijek prolije.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama ako se pazi na najvažnije karakteristike, kao što su bijeli klobuk, čvrsto meso koje na prerezu intenzivno pocrveni, neugodan miris na urin i stanište uz morsku obalu ispod alepskih borova.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti ili ljubičasti listići; 2. opnasti prolazni vjenčić; 3. meso na prerezu odmah pocrveni; 4. meso miriše neugodno na mokraću; 5. stručak je kratak, zdepast i zašiljen na bazi; 6. raste uz morsku obalu ispod alepskih borova

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 163. Bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii Quélet)

Agaricus bernardiiformis - created in Spain by Emilio López Barchino

NECRVENEĆA SLANJAČA

Agaricus bernardiiformis Bohus

Etimologija: Po sličnosti sa bernardijevom pečurkom (Agaricus bernardii).

Klobuk: 4-20 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, površina je smeđe ljuskava.

Stručak: Valjkast, često je zdepast, obično je trbušasto ili vretenasto zadebljan i sužen prema bazi, bijel; vjenčić je opnast, jednostruk, bijel, obično je dosta nisko postavljen i obuhvaća zadebljanje, podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, slobodni, sivkasto-ružičasti do ljubičasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 6.4-7.3 × 5.3-6 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu manje ili više požuti ili pocrveni u bazi stručka; miris je neugodan na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla po močvarama sa slanom ili boćatom vodom, uz obalu, puteve, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je lošeg okusa.

Napomena: Slične su bernardijeva pečurka, koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena u klobuku, te pješčana pečurka (Agaricus devoniensis), koja raste na pjeskovitom tlu uz obalu, a meso joj na prerezu samo lagano pocrveni u klobuku uz listiće.

PLEMENITA PEČURKA

Agaricus bisporus (J.E.Lange) Imbach

Engleski naziv: Cultivated Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan pa otvoren, kožica se lako guli, bjelkast ili blijedo smeđ, gladak, poslije je sitno ljuskav, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat ili uzdignut, prelazi listiće.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, ponekad je malo batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je bijel, može biti uzdignut ili viseći, često brzo propada.

Listići: Slobodni ili malo prirasli za stručak; najprije bjelkasti, zatim ružičasti, na kraju čokoladnosmeđe boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-7 x 5-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 15-35 x 6-11 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu više ili manje pocrveni, obično više uz rub stručka; miris je slabo izražen, ugodan na gljive ili blago kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla uz ceste, po vrtovima, livadama, kukuruzištima, u urbanim područjima, rjeđe na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u manjim je količinama jestiva i sirova. Sve vrste gljiva ugodnog mirisa koje pocrvene, a ne požute, osim gomoljaste šumarice (Agaricus abruptibulbus), uglavnom su jestive vrste.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Lectins from the Edible Mushroom Agaricus bisporus and Their Therapeutic Potentials; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Scientific Reports Journal. 2024. Chemical composition and antioxidant activity of some Syrian wild mushroom (Agaricus spp) strains).

Napomena: Opće je poznata kao šampinjon i uzgaja se diljem svijeta. Danas postoje brojni sojevi nastali križanjem radi povećanja prinosa, boje, konzistencije mesa, veličine plodnog tijela itd. Lako je može uzgajati svako kućanstvo. Zanimljivost plemenite pečurke je u tome što na bazidijima mogu biti dvije (65 %), tri, četiri do sedam spora. Od sličnih se vrsta koje na prerezu pocrvene razlikuje po složenom vjenčiću i po bazidijima s dvije spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti uzdignuti ili viseći vjenčić; 3. meso na prerezu lagano pocrveni, uglavnom uz rub stručka; 4. meso je ugodnog mirisa na gljive ili blago kiseo; 5. klobuk je bijel do smeđe ljuskav; 6. raste po livadama i urbanim područjima

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 178. Plemenita pečurka - bijela (Agaricus bisporus var. albidus (Lge.) Sing.); 179. Plemenita pečurka - smeđa (Agaricus bisporus var. bisporus Imbach)

DVOPRSTENASTA PEČURKA

Agaricus bitorquis (Quél.) Sacc.

Etimologija: bis (lat.) = dvostruko, torquis (lat.) = ogrlica. Po dvostrukom vjenčiću.

Engleski naziv: Pavement Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, poluloptast ili je malo izduljen pa jastučast ili poravnat i ulegnut, kožica je debela, guljenjem se otkida gornji sloj mesa, svilenast, prljavo bjelkast ili sivkasto-bijel, u starosti požuti s oker mrljama, trljanjem požuti, rub je debeo, do 3 mm je podvijen, u mladosti čak i spiralno, prelazi listiće.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, od polovice prema dnu je izduljeno zaobljen, vrlo lako se odvoji od mesa u klobuku, bjelkast, u starosti je žuto-oker; mlađi primjerci imaju dvostruki vjenčić koji je crtast s gornje strane, gornji je obično uzdignut, a donji viseći, u starosti je samo sa suženim i skvrčenim donjim vjenčićem, dok gornji nestane, bijel, hrapav.

Listići: Slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama, trbušasto su valovito-zaobljeni uz stručak, 2-6 mm su široki; najprije su sivo-ružičasti, zatim su ljubičasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, bez kličnog otvora, 5.5-6.5 x 4.5-5 µm, cheilocistide su s jednim ili dva segmenta, široko batinaste, 12-30 x 6-13 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Vrlo je tvrdo i kompaktno, debelo, bijelo, na prerezu naglo postane vinskicrveno, a nakon pola minute počinje smeđiti; miriše na urin, a okus je kiseo.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po tlu bogatom hranjivim tvarima, gnoju, fekalijama, uz gradske ceste, po vrtovima, parkovima, livadama, uz alepske borove, po pjeskovitom tlu, u mediteranskom pojasu, obično je u dosegu morskih kapljca, a česta je vrsta i na jadranskim otocima. Četvrta i peta slika snimljene su na Dravi kod Hrženice, Varaždin.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno polisaharide i proteine lektine, koje pokazuju antikancerogeno i antivirusno (HIV-1, HIV-1 RT) djelovanje, kao i djelovanje protiv hipoksije u glatkim mišićima plućne arterije (National Library of Medicine. 2024. An Inulin-Specific Lectin with Anti-HIV-1 Reverse Transcriptase, Antiproliferative, and Mitogenic Activities from the Edible Mushroom Agaricus bitorquis; Polysaccharides from the Edible Mushroom Agaricus bitorquis (Quél.) Sacc. Chaidam Show Anti-hypoxia Activities in Pulmonary Artery Smooth Muscle Cells).

Napomena: Dvostruki vjenčić ima i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima jasno ljuskavi klobuk.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. dvostruki crtasti vjenčić; 3. meso na prerezu naglo pocrveni pa ubrzo posmeđi; 4. guljenjem kožice klobuka otkida se gornji sloj mesa; 6. raste po gradovima, livadama i uz morsku obalu

BOHUSIJEVA PEČURKA

Agaricus bohusii Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Medusa Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, u mladosti je polukuglast pa konveksan; više je ili manje smeđ, poslije se rastrga na guste, uraštene, trokutasto zašiljene ljuske na svijetloj podlozi koje su ostaci ovoja, rub je podvijen i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 10-20 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se prema bazi, vretenast, često je zadebljan na sredini, duboko je ukorijenjen, vrlo se lako odvaja od podnice klobuka; najprije je bjelkast pa sa smećkastim nijansama, na oštećenom mjestu postane crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je gladak, a donji dio je prekriven sitnim ljuskicama od ovoja; vjenčić je tanak, opnast, uzdignut, najprije je bijel pa smeđ.

Listići: Slobodni, relativno su stisnuti; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi i na kraju  tamnosmeđi do crno-smeđi, neplodna oštrica je nešto svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su s jednim segmentom, batinasteste, 17-27 x 6-10 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu u određenoj mjeri pocrveni, ali na nekim mjestima može i požutjeti; miris je slabo izražen ili kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ne požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla uglavnom u bjelogoričnim šumama, često ispod hrasta, bukve, javora, jasena i topole, ali i u crnogoričnim i miješanim šumama, često po šljunčanim šumskim puteljcima, te po parkovima i grobljima. Prvu je sliku snimio Matija Josipović, a ostale Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je gljiva, ali samo mlada, jer je u starosti, kao i mnoge gljive, neugodnog okusa. Kod konzumiranja starijih gljiva su mogući gastrointestinalni poremećaji. Poznat je i slučaj u kojem je oko 3-3,5 sata nakon konzumiranja svježih gljiva kuhanih na pari došlo do vrlo teških gastrointestinalnih poremećaja praćenih zujanjem u ušima i drhtanjem. Međutim, vjeruje se da se radilo samo o individualnoj netoleranciji.

Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima prilegnute, ali ne trokutasto zašiljene ljuske na klobuku.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. tanki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni; 4. raste busenasto; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 182. Bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii M.Bon)

Agaricus boisseletii - created in Spain by Antoni Conca Ferrús

BOISSELETOVA PEČURKA

Agaricus boisseletii Heinem.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-11 cm širok, isprva je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i lagano ulegnut na sredini; žuto-oker do ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena oker do smeđim vlakancima i ljuskama na krem do svijetlooker osnovi, trljanjem pocrveni, a zatim postaje crno-smeđa, kožica prelazi preko listića.

Stručak: 3.5-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast ili blago zadebljan prema dnu, bjelkast, na vrhu je bijelo vlaknast, ispod vjenčića je sa smeđim vlakancima i ljuskama raspoređenim u cik-cak trakama na bjelkastoj osnovi; vjenčić je u mladosti postavljen u gornjoj trećini, kasnije na sredini ili u donjem dijelu, opnast, čvrsto je učvršćen na stručak, nije jasno ni uzdignut ni viseći, uzak, s gornje je strane crtast, s donje je strane tamnosmeđ.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak, slobodni, vijugavi, oko 7 mm široki, najprije su svijetlosivi, zatim su ružičasto-sivi i na kraju čokoladnosmeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, debelih stijenki, (4.9) 5.2 - 5.9 (6.4) x (3.7) 3.8 - 4.3 (4.6) µm, Q = 1.3 - 1.47 (1.5), N = 105, Me = 5.5 x 4 µm, Qav = 1.4; cheilocistide su s više segmenata, 13-19 x 5-10 µm, zadnji je segment kuglast ili batinast, 7-13 x 4-9 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu najprije postane narančasto-crveno, zatim crveno, na kraju je sivo; miriše na gljive ili pečenu cikoriju, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično u šumama čempresa ili borova pinije (Pinus pinea) i alepskog bora (Pinus halepensis), a ponekad i ispod drugog crnogoričnog drveća, najčešće u primorskom pojasu, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Slična je mala šumarica (Agaricus sylvaticus), od koje se razlikuje po strukturi vjenčića, koji je vrlo uzak i čvrsto priljubljen uz stručak, te po ljuskavoj dekoraciji donjeg dijela stručka.

KORJENASTA PEČURKA

Agaricus bresadolanus Bohus

Etimologija: Po imenu poznatog mikologa.

Engleski naziv: Parkland Mushroom

Klobuk: 6-13 cm širok, polukuglast i lagano zvonolik pa otvoren, bijel do sivo-smećkast, prekriven je sitnim crvenkasto-smeđim ljuskama koje su nešto gušće na sredini, rub je svjetliji.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-2 cm debeo, šupljikavo-pun pa šupalj, valjkast, zadebljan na bazi, koja se karaktristično produžava u relativno debeli i dugi korjenasti produžetak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, mjestimično malo pocrveni, vlaknast, iznad vjenčića je skoro crtast i smećkast; vjenčić je mali, viseći, gladak, bijel, ponekad s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, slobodni; najprije su krem-ružičasti ili ružičasti, kasnije ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, uglavnom s dvije uljne kaplje, 5.5-7.5 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto bijelo, na prerezu poprimi blagu crvenkastu ili ružičastu nijansu, osobito uz listiće; miris je ugodan na gljive ili čokoladu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće duž staza po parkovima, pored drvoreda i gradskih ulica, osobito u blizini bagrema, divljih kestena i čempresa, te po livadama, u vrtovima ispod drveća i u grmlju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), poljska pečurka (Agaricus campestris), gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), debela pečurka (Agaricus litoralis) i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) od kojih se razlikuje po uvijek prisutnim rizomirfnim hifama na dnu stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni; 4. rizomorfne niti na bazi stručka; 5. raste po parkovima i livadama

Agaricus brunneolus - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

SMEĆKASTA PEČURKA

Agaricus brunneolus (J.E.Lange) Pilát

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđ, tamnosmeđ, kestenjastosmeđ + -olus (lat.) = mali, slabiji intenzitet. Po boji.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ljubičastim, crvenkasto-smeđim do tamnosmeđim, nepravilnim, kružno raspoređenim ljuskama na bijeloj osnovi, često je sa slabom ljubičastom nijansom, trljanjem požuti, rub je izrepan od ostataka zastorka, prelazi listiće.

Stručak: 3.4 -10 cm visok i 0.6-2 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen na dnu, šupalj, na bazi je batinasto zadebljan, bjelkast, prema dnu uočljivo žuti, pri dnu je često potpuno žuto-narančast; vjenčić je tanak, opnast, viseći, jednostruk, bijel do bjelkasto-žut, sa žutim rubom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su svijetloružičasti do sivo-ružičasti, u starosti su tamnosmeđi, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, debelih stijenki, 5-6 × 3.5-4 µm, Q = 1.4-1.5, cheilocistide su kruškolike, 8-27 x 7-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kremasto, na prerezu lagano žuti, u kori stručka postane krem do svijetlo narančasto-oker, a u bazi stručka lagano posmeđi; miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto do žuto-zelenkasto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora ili jele, ali nikad ispod smreke, a rjeđe u bjelogoričnim šumama, ispod hrasta, te na rubovima šuma, na glinenastom tlu, češće u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja je vitkija i obično nema batinasto zadebljan stručak.

Agaricus butyreburneus - created on September 2018 in Estonia by Vello Liiv

MASLAČNA PEČURKA

Agaricus butyreburneus Kerrigan, Guinb. & Callac

Etimologija: butyrum (lat.) = maslac + burneus (lat.) = izmiješano, preliveno. Po boji.

Klobuk: 4-7.5 cm širok, prvo je polukuglast, poslije konveksan, na kraju je otvoren; bjelkast, više je ili manje krem, osobito na sredini.

Stručak: 5-8 cm visok i oko 8 mm debeo, valjkast, na dnu zadebljan ili s neobrubljenim gomoljem i trakastim ostacima ovoja, bijel, ispod vjenčića često žućkast i sitno ljuskav; vjenčić je trajan, prilično tanak, jednostruk, opnast, bijel, uzdignut.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su bjelkasti ili blijedoružičasti, u starosti su tamnosmeđi ili crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje batinaste; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo požuti; miriše na spaljenu gumu, kremu za cipele ili lagano na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vitkom rastu, a klasificirana je u sekciju Rarolentes.  Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu intenzivno požuti u bazi stručka i miriše neugodno na karbolnu kiselinu.

Agaricus caballeroi - created on October 2024 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

CABALLEROVA PEČURKA

Agaricus caballeroi L.A.Parra, G.Muñoz & Callac

Etimologija: U čast španjolskom mikologu Agustínu Caballeru. Po imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, u početku je okruglast, zatim konveksan, na kraju je spljošten, suh, isprva je gladak, zatim ostaje takav ili se razlaže na stisnute crvenkasto-smeđe, prljavo smeđe ili oker-smeđe ljuske na bjelkastoj osnovi, obično su jedva uočljive jer se međusobno preklapaju, čak i kod odraslih primjeraka, u starosti ili trljanjem postaje žut ili hrđastosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, ne prelazi ili vrlo malo (oko 1 mm) prelazi listiće.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-5-4 cm debeo, valjkast, trbušast ili batinast, često je zašiljen na bazi, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je često s ostacima ovoja (velum univerzale), potpuno priljubljenim ili samo svojim gornjim dijelom, dio je malo odvojen, narančasto-smeđe boje, iako ponekad, osobito za suhog vremena, ovi ostaci ovoja mogu ubrzo nestati, a tada poprima bjelkastu boju, sličnu onoj na ostatku površine, baza je sa debelim rizomorfima, vrlo izraženim, malobrojnim, vrlo dugim, a kod nekih primjeraka mogu doseći i do 7 cm, ponekad su uočljive fine micelijske niti, u mladosti trljanjem postaje tamnoružičast; vjenčić je bijel, tanak, prema rubu je deblji, do 1.6 cm širok, opnast i viseći, obično je dvostruk, gornjom je površina uočljivo izbrazdana, a donja vlaknasta, često je na rubnom dijelu dekoriran ljuskama iste boje kao i rub i koji ponekad može imati nazubljeni kotačić, a ponekad je jednostavan zbog nepostojanja ljuski na donjoj površini.

Listići: Gusti, slobodni, do 1 cm visoki, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, ubrzo blijedo ružičasti, zatim svijetloružičasti pa sivo-smeđi i na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni, oštrica je fino nazubljena, u mladosti je bjelkasta, ali uskoro iste boje kao i ostala površina listića.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, prozirne, glatke, s debelom stijenkom, bez kličnog otvora, (4.8) 5.7-6.5 (6.9) x (3.9) 4.5-5.2 (5.4) μm, Q = (1.07) 1.1 - 1.28 (1.5), bazidiji 25-35 x 6,5-10 μm, cheilocistide su neupadljive i teško ih je razlikovati od bazidija, jednostavne ili s nekoliko segmenata prema bazi, valjkaste s proširenim vrhom, batinaste ili jajolike, prozirne, 15.5-30 x 4-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu polagano postaje ružičasto ili crvenkasto; miris je ugodan, nejasan, nije na anis, niti na tintu ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u jesen, uglavnom u skupinama, često brojnim, ponekad i pojedinačno, u parkovima i svim tipovima šuma, najčešće šumama bora (Pinus halepensis, Pinus pinea), te na obalama rijeka ispod bjelogoričnog drveća, obično jasena, topole ili brijesta u vlažnoj travi, na pješčanom i glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer jestivost zbog rijetkosti nije u potpunosti poznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu jedva uočljivo pocrveni.

Agaricus californicus - created on January 2023 in Channel Islands National Park, CA, USA by Christian Schwarz

KALIFORNIJSKA PEČURKA

Agaricus californicus Peck

Etimologija: Po državi.

Engleski naziv: California Agaricus

Klobuk: 4-11 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna i ponekad široko tupo ispupči na vrhu, suh, gladak do vlaknast, sivkasto-smeđ, kasnije se često raspucava i prema rubu razlaže na ljuske, koje su gušće na sredini, rub je bijel, ponekad trljanjem postane žućkast.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.4-1 cm debeo, gladak, valjkast do blago gomoljast pri dnu; vjenčić je opnast, širok, gornja je površina glatka do fino crtasta, donja je površina sitno vlaknasta, dvostrukog ruba, gornji je rub karakteristično zadebljan.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su ružičasti, ružičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7.5 x 4-5.5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu jedva uočljivo lagano požuti; miriše lagano na tintu, osobito kod mladih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit tla po travnjacima, parkovima, vrtovima, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na raspadnutoj piljevini i iverju nakon sječe, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Kod većine ljudi uzrokuje gastrointestinalne smetnje, iako ga neki pojedinci mogu jesti bez ikakvih problema.

Napomena: Često se miješa sa svojom nešto većom rođakinjom otrovnom pečurkom (Agaricus xanthodermus). Obje vrste imaju klobuke sa smećkastom sredinom i bijelim rubom, iako otrovna pečurka može biti potpuno bijela ako se razvija na sjenovitom mjestu. Najbolje ih je razlikovati po neugodnom mirisu i promjeni boje klobuka na pritisak. Opisana vrsta ima slab, obično jedva prepoznatljiv fenolni miris, dok svježi primjerci otrovne pečurke obično imaju izražen fenolni miris. Osim toga, otrovna pečurka na dodir postane žućkasta na rubu klobuka i dnu stručka, dok su kod opisane vrste žute promjene slabijeg intenziteta, a ponekad ih i nema. Opisana se vrsta može razlikovati od drugih pečurki sa smećkastim klobukom po svom vjenčiću sa zadebljanim dvostrukim rubom.

          

POLJSKA PEČURKA

Agaricus campestris L.

Etimologija: campestris (lat.) = poljski, seoski. Po rastu u poljima.

Engleski naziv: Field Mushroom

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju izravnat; bijel, u starosti je siv do sivo-smeđ, u mladosti je prekriven sitnim ljuskama.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, bez micelijskih niti na bazi, pun, gladak, može biti s jasnim pojasevima ljuskica ispod vjenčića, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je uzak, bijel, jednostruk, viseći i uglavnom zakržljao, kratkotrajan, kod starijih gljiva lako otpadne.

Listići: Slobodni, gusti, najprije su ružičasti, kasnije su crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-9.5 × 4.5-7, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su široko kruškolike, 20-47 x 12-18 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, promjena boje na prerezu je dosta varijabilna, eventualno lagano pocrveni u gornjem dijelu klobuka ili u stručku, u dnu stručka je blago žućkasto; miris je ugodan na gljive ili lagano kiselkast, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprofit tla na otvorenim terenima, po vrtovima, livadama, travnjacima, pašnjacima, na smetlištima i kukuruzištima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, početkom i krajem rujna, na lokalitetima u blizini Ivaneca i Križevaca, četvrtu sliku Dražen Mioč, sredinom prosinca, na lokalitetu u Zagrebu, a petu sliku Mladen Matišić, sredinom kolovoza.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu protiv dijabetesa (Journal of Endocrinology. 2024. Insulin-releasing and insulin-like activity of Agaricus campestris (mushroom).

Napomena: Slična je ljetna pečurka (Agaricus altipes), kojoj se stručak ne sužava prema bazi i ima nešto manje spore. Također su vrlo slične ljuskavonoga pečurka (Agaricus mollerianus), koja ima nešto manje spore i na prerezu u bazi stručka lagano požuti, te pješčana pečurka (Agaricus devoniensis), koja ima uski viseći vjenčić.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. stručak se sužava prema bazi; 3. slabi opnasti vjenčić; 4. meso na prerezu eventualno lagano pocrveni, u dnu stručka je lagano žućkasto; 5. meso je ugodnog mirisa; 6. raste po livadama

Agaricus cappellianus - created on September in Kingston, Ontario, Canada by mycowalt

GROZDASTA PEČURKA

Agaricus cappellianus Hlaváček

Engleski naziv: Clustered Mushroom

Klobuk: 5-20 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je žuto-smeđim do prljavo smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, lako se odvaja od podnice klobuka, bijel, vremenom postaje sve više crvenkasto-smeđ; vjenčić je opnast, tanak, dvostruk, bjelkast, s donje je strane više ili manje smećkast, u starosti je čitav smeđ.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti, kasnije su ljubičasto-smeđi do smeđi, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-8 × 4-6.5 µm, nema cheilocistide; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kasnije je bijelo-sivkasto, na prerezu pocrveni, nekad nakon određenog vremena; miriše na gljive ili orahe, nije na anis, u starosti neugodno na urin, a okus je blag, na orahe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u parkovima, vrtovima, na kompostištima ili odlagalištima smeća, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu gotovo ne mijenja boju, samo malo pocrveni na vrhu stručka, te čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja raste u svim tipovima šuma, a meso joj na prerezu prvo pocrveni pa kasnije posmeđi.

Agaricus cappellii - created on June 2023 in Aragón, Spain by pacovillalonga

CAPPELLIJEVA PEČURKA

Agaricus cappellii Bohus & L.Albert

Etimologija: U čast talijanskog mikologa Alberta Cappellija, koji je specijaliziran za rod Agaricus, a njegov rad uključuje detaljna istraživanja i publikacije o različitim sekcijama ovog roda. Godine 2022. Cappelli je, zajedno s Luisom Albertom Parra Sánchezom, objavio knjigu "Fungi non Delineati 76-78: Agaricus L. from European Mediterranean Countries". Ovo djelo pruža opsežan pregled vrsta roda Agaricus prisutnih u europskim  mediteranskim zemljama. Cappellijev rad značajno je pridonio razumijevanju i dokumentiranju raznolikosti roda Agaricus u Europi, posebno u mediteranskom području. Po imenu.

Klobuk: 6-18 cm širok, u početku je polukuglast, suh, kasnije je raširen, bijel do svijetlosmeđ, sitno je ljuskav.

Stručak: 6-11 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, često je malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je uzdužno vlaknast ili prekriven sitnim ljuskicama; vjenčić je opnast, bijel, s donje je strane sa sitnim zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 8-9.5 × 5.5-6.5 µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7, Qav = 1.5, cheilocistide su rijetke, kruškolike, 17-25 x 12-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu posmeđi ili pocrveni u bazi stručka; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima, te uz ceste, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je ovčarska pečurka (Agaricus arvensis), kod koje meso lagano požuti uz površinu stručka i intenzivno miriše na anis.

Agaricus chionodermus - created on August 2016 in Norway by University of Oslo

BJELOKOŽNA PEČURKA

Agaricus chionodermus Pilát

Etimologija: chion (gr.) = snijeg + derma (gr.) = koža, površina. Po boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, bijel, svilenkast, vlaknast, trljanjem nakon nekoliko sati lagano požuti, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, duboko je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, mjestimično je lagano žućkast, ispod vjenčića je nepravilno paperjasto ljuskav; vjenčić je dosta širok, tanak, opnast, bijel, s dvostrukim rubom, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su crveno-smeđi do gotovo crni.

Spore: Eliptične, bademaste, bez ili sa slabo uočljivim kličnim otvorom, 6.5-9 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke, batinaste do kruškolike, 22-31 x 10-14 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu slabo požuti samo u bazi stručka; miris je kiseo, na gljive ili metalan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bijele jele, te po travnjacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), kod koje meso na prerezu lagano pocrveni.

UKRAŠENA PEČURKA

Agaricus comtulus Fr.

Etimologija: comptus (lat.) = elegantno, otmjeno?

Engleski naziv: Ornamented Mushroom

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije polukuglast, kasnije raširen i malo grbav; najprije bijel, kasnije ili trljanjem požuti, na sredini je blago žućkast ili ružičast, površina je glatka ili prema rubu vlaknasta, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-9 mm debeo, malo je zadebljan na bazi, pun pa cjevasto-šupalj, lomljiv, bijel, trljanjem požuti, gladak je i malo vlaknast, lako se odvaja od klobuka; vjenčić je bjelkast, viseći, trajan, prilično je visoko postavljen, jednostruk, u starosti ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni; najprije sivkasti do ružičasto-sivkasti, ubrzo ružičasti do sivkasto-smeđi i na kraju su tamnosmeđi do gotovo crni.

Spore: Eliptične do jajolike, male, 4-5.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kruškolike, 11-31 x 8-22 µm; otrusina je smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Relativno debelo za svoju veličinu, čvrsto, vlaknasto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno postane žućkasto ili žuto-oker pri dnu stručka, trljanjem lagano posmeđi; miris je slab na anis ili gorke bademe, ponekad na gljive, a okus je blag ili kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, rujnu i listopadu, u malim skupinama, kao saprofit tla po livadama, travnjacima i uz rubove putova, rijetka je vrsta. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Dosta je mala rastom i po promjeni u žutu boju se može zamijeniti s okrunjenom vitičarkom (Psilocybe coronilla) koja je veoma slična, a razlikuje se po užem i narebranom vjenčiću i veličini spora koje su mnogo veće.

Agaricus coniferarum - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

ČETINARSKA PEČURKA

Agaricus coniferarum Guinb. & Callac

Etimologija: conifer (lat.) = četinari, drveće koje nosi češere + -arum (lat.) = oni koji su povezani s četinarima. Po staništu.

Klobuk: 7-18 cm širok, isprva je kuglast, zatim je polukuglasto-konveksan, na kraju je konveksno-izravnat; smeđ, ponekad je žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na kraju je tamnosmeđ, promjenjivog je izgleda, vunast, maljav, površina je prekrivena prilegnutim ljuskama ili radijalno isprepletenim vunastim vlaknima, rub je najprije cjelovit, debeo, zatim je nazubljen i krpast od ostataka ovoja, koji prelaze preko ruba do 2 mm.

Stručak: 8-11 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast, na bazi je često zakrivljen i ponekad blago gomoljast, iznad vjenčića je bijel ili ružičast, gladak, fino paperjast ili blago crtast, ispod vjenčića je kosmato vunast do baršunast, obično je dekoriran višestrukim smećkastim poprečnim ostacima ovoja u vidu nepotpunih vjenčića ili raspršenih ljuskica koje su iste boje kao površina klobuka, ako se bijela površina protrlja postane narančaste boje mrkve, a zatim hrđastocrvena, bez uočljivih rizomorfa na bazi; vjenčić je osrednje velik, do 1.3 cm širok, debeo, krhak, viseći, ravan ili više ili manje priljubljen uz stručak, gornja je strana crtasta, bijela, a donja bijelo vlaknasto-vunasta, rub je deblji, sastoji se od dva ruba odvojena vlaknastim utorom koji je rezultat intruzije ruba klobuka, gornji rub je bijel, a donji iste boje, ponekad deblji rub ostaje spojen na rub klobuka, a tada je vjenčić bijel, uzak i kosmato-vunast.

Listići: Gusti, slobodni, oko 7 mm široki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je cjelovita, najprije su bjelkasti, zatim su ružičasto-smeđi s bjelkastom oštricom, čokoladnosmeđi i na kraju su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične do izduženo eliptične, tankih stijenki, s 1-2 uljne kapljice ili s granuliranim sadržajem, (6.4) 6.9 - 8.5 (9.2) x (4.2) 4.4 - 5.9 (6.2) µm, Q = 1.3 - 1.91, N = 120, Me = 7.61 x 5.28 µm, Qav = 1.44; bazidije su usko batinaste, s 4 spore, 28-36 x 7-9 µm, sterigme su do 4 µm duge, cheilocistide su mnogobrojne, prozirne, jednostavne ili često sa 1-3 segmenta, završni elementi su batinasti, 13-37 × 6,5-15 µm, obično su kratko valjkasti ili kuglasti, 5-15 × 5-11 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu je najprije bijelo, kasnije postane jarkocrveno, u mladosti izraženije u klobuku, a u starosti u stručku, kasnije nijansa postaje vinskicrvena, ali ne krvavocrvena; miris je slab, nejasan, prilično ugodan, poput askorbinske kiseline, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u bazi stručka kod mladih primjeraka u dodiru sa Schäfferovom otopinom ne mijenja boju, meso kod osušenih plodnih tijela postane ljubičasto, a reakcija sa KOH je negativna.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, u skupinama, kao saprofit tla po dinama, u parkovima, crnogoričnim šumama, uglavnom u šumama cedra, ali i čempresa, smreke ili borovice, rijetko ispod bjelogoričnog drveća, hrasta, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer podaci o jestivosti nisu u potpunosti poznati.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusi), koja raste u bjelogoričnim šumama i boiseseletova pečurka (Agaricus boisseletii), kojoj je vjenčić sa donje strane smeđ.

KRAČUNASTA PEČURKA (KRAČUN)

Agaricus crocodilinus Murrill

Engleski naziv: Macro Mushroom

Klobuk: 5-30 (40) cm širok, najprije je polukuglast do zvonolik, zatim konveksan i raširen, ponekad je tupo ispupčen na sredini, najprije bijel, zatim oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, tijekom sušnog vremena je pokriven bijelim paperjastim ljuskama, starenjem postane žućkast, u suhim uvjetima se duboko raspucava i postaje ljuskav, trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti, rub je dugo vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 10-25 cm visok i 2-5.5 cm debeo, valjkast, često je vretenasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, iznad vjenčića također ružičast, crvenkast do crveno-smeđ, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama i maljavo vlaknast i s uraštenim ljuskicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje je strane ljuskav.

Listići: Slobodni, prilično su gusti; najprije su bjelkasto-sivi ili sivkasti, zatim sivo-ružičasti do blijedoružičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, 8.5-12.5 x 6-8 µm, cheilocistide su često s više segmenata, batinaste, 12-35 x 9-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, eventualno postane malo ružičasto-sivo ili crvenkasto u stručku; miris je prvo slab na gorke bademe, kasnije je sve više neugodan na urin ili amonijak, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ili sumpornom kielinom požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto narančasto-crveno do tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma; česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale slike snimljene su u lipnju na lokalitetima Zelovo kod Sinja i Voštane kod Trilja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Negativna je strana ta što sadrži posebno visoke koncentracije agaritina za koji je navedeno da je u pokusu sa životinjama pokazao kancerogene učinke. Međutim, agaritin imaju i druge vrste gljiva, kao i uzgojene gljive, koje se smatraju bezopasnima. Također može sadržavati po zdravlje štetne razine kadmija, zbog čega ih neki mikolozi smatraju neprikladnima za konzumaciju.

Napomena: Najvažnija karakteristika bitna za identifikaciju ove vrste je njezina veličina, kada ugledate mlado, još zatvoreno plodno tijelo veličine stisnute šake, sigurno ste pronašli kračunsku pečurku.

Najvažnije za determinaciju: 1. blijedoružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić s nazubljenim rubom; 3. meso na prerezu vrlo slabo pocrveni; 4. meso miriše na anis ili amonijak; 5. stručak je iznad vjenčića ružičast ili crvenkast; 6. klobuk je često širi od 20 cm; 7. raste po livadama

Agaricus cupreobrunneus - created on October 2022 in Vimodrone, Italy by Fabio Mauri

BAKRENOSMEĐA PEČURKA

Agaricus cupreobrunneus (Jul.Schäff. & Steer) Pilát

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno + brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po bakrenosmeđoj boji.

Engleski naziv: Copper Mushroom

Klobuk: 3-8 cm širok, polukuglast, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini; bijelo-kremast do crveno-smeđ, prirašteno dlakavo-ljuskav po cijeloj površini, rub je sa čupavim ostacima zastorka.

Stručak: 3-8 cm visok, sužava se prema bazi, bez micelijskih niti na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast do ružičasto-smećkast ili bakreno-smećkast, ne žuti, najviše postane ružičasto-smeđ; vjenčić je neupadljiv, jednostruk, uzdignut, čupav, bjelkast do malo bakrenocrvenkast, prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, prilično su široki, nisu gusti; najprije su ružičasti, a kasnije tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, s kličnim otvorom, 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke ili ih nema, 24-30 x 12-17 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu ili na oštećenom mjestu najprije lagano pocrveni pa poslije postane tamnocrveno do tamnosmeđe; miris je manje ili više kiseo, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po travnjacima, livadama, parkovima, vrtovima, te pješčanim nanosima i dinama, ne raste u šumama, uglavnom u priobalnim mediteranskim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je porfirnosmeđa pečurka (Agaricus lividonitidus), koja ima manje spore.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso vrlo slabo poružičasti; 4. gorke bademe ili anis; 5. klobuk je čehast; 6. raste po livadama

Agaricus cupressicola - created on March 2020 in Oviedo, Spain by Manuel Antonio Miranda Álvarez

ČEMPRESOVA PEČURKA

Agaricus cupressicola Bon & Grilli

Etimologija: Cupressus (lat.) = čempres + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, smećkast do smeđ, često je s ljubičastim odsjajem, površina je prekrivena sa ljuskama.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 0.5-1.7 cm debeo, valjkast, ponekad je blago gomoljast na bazi, bijel, prema dnu tamni, na bazi je s tankim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, gornja strana je smeđa, a donja bijela.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedo ružičasti, u starosti su crno-smeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 4.5-5.5 × 3.5-4 µm, cheilocistide su s više segmenata, kruškolike, 16-41 x 8-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo crveni; miris je kiseo, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod čempresa ili cedra, te ispod crne topole (Populus nigra), na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po staništu ispod čempresa je slična korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), koja ima drugačiji miris na fenol i mnogo izduženije cheilocistide.

Agaricus depauperatus - created in Finland by Petri Roponen

SITNOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus depauperatus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: depauperare (lat.) = oslabiti, siromašiti. Po slabijoj dekoraciji.

Engleski naziv: Depauperate Mushroom

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju je otvoren; bjelkast, prekriven je sa sitnim žuto-smeđim ljuskama na blijedo žutoj osnovi, sredina je tamnija, sivo-smeđa do vinskicrvenkasta.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, bijel, pri vrhu je bijelo-ružičast, često je ljuskav kao i klobuk, u starosti je crveno-smeđ, na ozlijeđenim mjestima pocrveni pa poslije pocrni; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, sivkasto-ružičasti do sivkasto-crvenkasti, kasnije su ružičasto-sivi do tamnosmeđi, oštrica je u mladosti bjelkasta i malo resasta.

Spore: Eliptične, 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su brojne, široko batinaste do kuglaste, s jednim segmentom, 13-50 x 11-30 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, sivkasto, na prerezu u stručku lagano pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu požuti pa posmeđi u bazi stručka i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja na prerezu postane žućkasta.

Agaricus devoniensis - created on November 2023 in Soulac-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

PJEŠČANA PEČURKA

Agaricus devoniensis (Vittad.) M.M.Moser

Etimologija: Po okrugu Devon u jugozapadnoj Engleskoj, karakterističnom po pješčanim plažama.

Engleski naziv: Sandy Mushroom

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini; prvo je bijel do sivkast, kasnije je s ružičastom do blijedocrvenom nijansom, gladak ili blago vlaknast, gotovo uvijek je prekriven pijeskom.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, više je ili manje valjkast, malo je gomoljast, bijel, na vrhu je blago ljuskav i svijetloružičast, pri dnu je žućkast do žućkasto-smeđ, gladak ili slabo vlaknast, s jasnim je pojasevima ispod vjenčića, bez micelijskih vlakana na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, tanak, uzak, bijel, viseći, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama; najprije su ružičasti, zatim su tamno crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-7 x 5-5.5 µm, s brojnim je cheilocistidama s 1-2 segmenta, zadnji segment je široko batinast, 15-40 x 8-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu je iznad listića malo crvenkasto, kasnije je blijedo-oker i sa smećkastim mrljama; miris je slab na gljive, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla isključivo na dinama i pješčanim nanosima ili u njihovoj blizini, na travnatom ili pjeskovitom tlu, uglavnom potpuno zatrpana pijeskom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja je mesnatija i ima uzdignut vjenčić.

SCHULZEROVA PEČURKA

Agaricus dulcidulus Schulzer

Etimologija: dulcis (lat.)= slatkasto. Po okusu mesa?

Engleski naziv: Rosy Wood Mushroom

Klobuk: 3-5.5 cm širok, stožasto-konveksan pa otvoren, često je ispupčen na sredini, sredina je nešto mesnatija; površina je prekrivena s vinskicrvenim, crveno-smeđim do ljubičasto-smeđim, koncentrično postavljenim vlakancima koja su gušća u sredini, prema rubu je sve svjetliji, a rub je bjelkast i i često krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.4-0.8 (1) cm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, malo je čehasto-vlaknast, bijel, ponekad sa laganom narančastom nijansom, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, osobito na dnu, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, tanak, viseći i prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, gusti; najprije svijetloružičasti do sivkasto-ružičasti, poslije sivo-smeđi i na kraju ljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su kuglaste, s 1-2 segmenta, 13-25 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo u klobuku, a kremasto u stručku, na prerezu pri dnu stručka polako žuti; slabo miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u vrhu stručka u dodiru s KOH postane tamno žuto-maslinasto, kožica ili meso u klobuku žuto, a kožica klobuka sa Schafferovom otopinom postane narančasta do narančasto-crvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, uz šumske staze, obično ispod bukve, kao i u crnogoričnim šumama u blizini bora, cedra ili smreke, na sloju iglica ili otpalom lišću, ali također na travnjacima. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po boji je slična usamljena pečurka (Agaricus semotus), koja ima mnogo tanje meso.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. prolazni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso ugodno miriše na gorke bademe ili anis; 5. klobuk je crveno-smeđe čehast, osobito na sredini; 6. klobuk je do 6 cm širok; 7. raste u šumama

Agaricus endoxanthus - created on May 2018 in Homestead, Florida, USA by Alan R. Franck

POŽUTJELA PEČURKA

Agaricus endoxanthus Berk. & Broome

Etimologija: éndon (gr.) = unutra, unutar + xanthós (gr.) = žut, žućkast. Po promjeni boje mesa.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, konveksan, kasnije se konveksno izravna i lagano ulegne na sredini, suh, prekriven je sivo-smeđim do sivim vlaknima, radijalno se raspucava i izlaže bijelo meso, koje u vlažnim uvjetima postaje ružičasto, vlakna su na sredini tamnija i stisnuta u male, raštrkane vlaknaste ljuske, rub je bijel, prelazi preko listića.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano zašiljen i s bijelim rizomorfima, šupalj, površina je i iznad i ispod vjenčića gola, sivo-smeđa; vjenčić je trajan, opnast, viseći, jednostruk, do 11 mm širok, donja je površina blago maljava, rub je cjelovit, bijel, ponekad sa smeđim zrncima.

Listići: Gusti, slobodni, do 4 mm visoki, izmiješani su s 10 ili više lamelula, najprije su sivo-crveni, ružičasti do tamnocrveni, kasnije su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, bez kličnog otvora, 5-6 × 3-4 µm, Me = 5.4 × 3.5 µm, N = 20, Q = 1,25–2, Qa = 1.55, cheilocistidije su rijetko prisutne kod razvijenih primjeraka, uglavnom su kruškolike, a rjeđe kuglaste,  (9) 11–17 × 8–12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka i sredini klobuka jako požuti, ponekad je promjena boje gotovo neuočljiva, trljanjem nema promjene boje; miris nije izražen, ne miriše na tintu ili gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u otvorenim šumskim područjima, staklenicima ili u zoološkim vrtovima u prostorijama s tropskom vegetacijom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste smatramo je otrovnom, kao i sve vrste iz sekcije Xanthodermatei, kojima meso na prerezu požuti u dnu stručka.

Napomena: Karakteristična je po sivoj do sivo-smeđoj boji klobuka koji se radijalno raspucava poput cjepača (Inocybe), te mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus freirei - created on November 2022 in Talmont-Saint-Hilaire, France by Guinberteau Jacques

FRAIREIJEVA PEČURKA

Agaricus freirei Blanco-Dios

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-13 cm širok, isprva je polukuglast, stožast, kasnije je izravnat i konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, suh, crvenkasto-smeđ, prekriven je radijalnim crvenkasto-smeđim ili čokoladnosmeđim vlaknima na bjelkastoj osnovi, kasnije se razlažu u male ljuskice i čuperke, rub je tanak, cjelovit, malo prelazi preko listića, često s krupnim ostacima vjenčića.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan, gomoljast, bijel, na bazi je oker, kasnije posivi, s poprečnim, smeđim ljuskama, koje ponekad potpuno obuhvaćaju cijelu površinu, ponekad je s pamučastim bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, gornja je površina glatka, donja je svilenkasto-vlaknasta, tanak, rub je debeo i dvostruk, s gornje je strane bijel, a s donje je strane sa smeđim ljuskicama.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim ružičasti, kasnije su smeđi i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni, s bjelkastom oštricom, nazubljeni, što je vidljivo samo uz pomoć povećala.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 5-8 x 3-5 µm, Q = 1.5-1.7 (1.9), cheilocistidije su brojne, prozirne, batinaste ili kruškolike, rijetko kuglaste, s jednim ili više segmenata na dnu, 13.3.27.6 x 5.6-11.2 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, isprva je bijelo, na prerezu je nepromijenjeno, rijetko i gotovo neprimjetno žuti, kasnije postaje ružičasto ili vinskicrveno, osobito u donjoj polovici stručka; miris je slab na tintu, osobito u bazi stručka, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuta ili žuto-narančasta, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po pješčanim nanosima u blizini obale, ispod hrasta crnike (Quercus ilex) ili hrasta medunca (Quercus pubescens), u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Navodi se da je toksična, odnosno da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ima neugodan miris na plijesan ili rotkvice.

Agaricus friesianus - created in Finland by Outi Laakso

FRIESOVA PEČURKA

Agaricus friesianus L.A.Parra, Olariaga & Callac

Etimologija: U čast Eliasa Magnusa Friesa (1794–1878), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije + -ianus (lat.) = označava pripadnost ili posvetu. Po imenu.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi, na sredini je tupo ispupčen do blago ulegnut, gladak, bez sjaja, na sredini je prekriven crvenkasto-ljubičastim radijalnim vlaknima, ponekad su grupirana u finim ružičastim ljuskama, prema rubu je s raštrkanim ružičastim, crvenkasto-ružičastim do crvenkasto-ljubičastim ljuskicama na bijeloj osnovi, dio prema rubu je rijetko potpuno prekrivene finim ljuskama, rub je tanak, rijetko prelaze listiće.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 mm debeo (na gomolju 0.7-1.4 cm), valjkast, gomoljast, bijel, gladak i slabo ružičast prema vrhu, ukrašen je finim vlakancima raspoređenim u jedva vidljive trakice ispod vjenčića, u starosti je žuto-oker, osobito prema bazi, s finim bazalnim micelijskim nitima; vjenčić je vrlo uzak, do 4 mm širok, tanak, krhak, opnast, jednostruk, s obje je strane gladak, bjelkast, trljanjem i ponekad u starosti požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 8 mm široki, izmiješani su s lamelulama, sivkasto-ružičasti, u starosti su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je nazubljena i bljeđa.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4-5.5 × 3-3.5 µm, Q = 1.28-1.43 (1.53), Me = 4.9 x 3.3 µm, cheilocistide su batinaste, kruškolike ili kuglaste, ponekad su sa više segmenata, 8-27 (31) x 7-15 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano žuto-oker u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u planinskim crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slična je majčinska pečurka (Agaricus matrum) od koje se teško može razlikovati na temelju makroskopskih karakteristika, a i mikroskopske karakteristike su gotovo jednake.

Agaricus fuscofibrillosus - created on April 2012 in California, USA by Christian Schwarz

TAMNOVLAKNATA PEČURKA

Agaricus fuscofibrillosus (F.H.Møller) Pilát

Engleski naziv: Dusky Mushroom

Klobuk: 4-9 (11) cm širok, svijetlosmeđ do smeđ, s radijalno postavljenim smeđim ljuskama, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: Bjelkast s ružičastom nijansom, gladak, na oštećenim mjestima odmah pocrveni; vjenčić bjelkast, jednostruk, viseći.

Listići: Slobodni; ružičasti, u starosti tamnocrvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu odmah intenzivno pocrveni; miris je slab na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, rujnu i listopadu, kao saprofit tla u bjelogoričnim šuma, a rjeđe u crnogoričnim. U Hrvatskoj je nađena na rubu travnjaka i bjelogoričnog šumarka, na samo jednom lokalitetu, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Slične su benesijeva pečurka (Agaricus benesii), koja ima postojan vjenčić s dvostrukim rubom, te bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja uvijek raste busenasto.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah dosta intenzivno pocrveni; 4. klobuk je smeđe ljuskav; 5. raste u šumama

Agaricus gennadii - created on December 2023 in Saint-Denis-d'Oléron, France by Guinberteau Jacques

GENADIJEVA PEČURKA

Agaricus gennadii (Chatin & Boud.) P.D.Orton

Engleski naziv: Conifer Mushroom

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo konveksan pa otvoren i uzdignuta ruba, lijevkast; bijel do svijetlosmeđ, s ostacima zemlje po površini, gladak ili paperjasto ljuskav, kožica lagano žuti, a poslije se raspucava na polja; rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4.5-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, kratak, robustan, pun, gladak, kraći od širine klobuka, valjkast, zadebljan na bazi, često zakrivljen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; najprije je bijel, poslije oker-smeđ, na vrhu s bijelim ljuskicama; prljavo bijeli vjenčić sjedi na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom, poslije postane smećkast.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi.

Spore: Eliptične; 6.5-9.5 x 5-7 µm, cheilocistide su uglavnom s jednim segmentom, valjkaste do usko batinaste, 17-40 x 5-11 µm; otrusina je crvena do hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku gotovo ne mijenja boju, samo uz listiće malo pocrveni, a zatim postane prljavo smećkasto; miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiseo ili na urin, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Neugodan miris nestane tijekom kuhanja.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), koja na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić dvostrukog ruba podsjeća na volvu; 3. meso na prerezu ne mijenja boju, eventualno samo uz rubove blago pocrveni; 4. raste po livadama

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus impudicus (Rea) Pilát

Engleski naziv: Tufted Wood Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan pa se nešto otvori, te skoro spljošti ili ulegne na sredini; smeđ, nešto je tamniji na sredini, u starosti raspucava na velike uraštene smeđe ljuske i vlaknaste nakupine, a između njih se uočava bijela osnova, prema rubu je svjetliji, rub je ponekad raspuknut.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, vitak, tanak, vrlo dug, valjkast, često zakrivljen, cjevasto-šupalj, zadebljan na bazi, mjestimično je s ostacima micelija, snježnobijel, pahuljast; vjenčić je jednostruk, tanak, viseći, opnast, bijel, ponekad s smeđim rubom, s donje je strane smećkast.

Listići: Gusti, slobodni, uski, tanki; najprije svijetloružičasti, zatim sivo-ružičast i na kraju tamnosmeđi, oštrica je iste boje i glatka.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike, s jednim segmentom, 11-28 x 8-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo do kremasto-bijelo, na prerezu gotovo ne mijenja boju ili samo blago pocrveni na vrhu stručka, oko šupljine stručka postane krem do svijetlonarančasto-oker, a u osnovi stručka posmeđi; miris je neugodan, kiseo ili metalan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim i raštrkanim kolonijama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, na rubovima šuma, voli toplije krajeve, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale i po otocima, rijetka je u kontinentalnom dijelu, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Od sličnih se vrsta uglavnom razlikuje po staništu uz morsku obalu i po mesu koje je na prerezu skoro nepromjenjive boje. Na istom staništu raste mala šumarica (Agaricus sylvaticus), koja jako pocrveni, vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) ima kraći, vunasti stručak, a meso na prerezu lagano pocrveni, dok smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), na prerezu požuti u bazi stručka i miriše na tintu.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. uzdignuti opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni na vrhu stručka; 4. meso neugodno miriše na plijesan ili rotkvice; 5. klobuk je smeđe čehast; 6. raste u šumama uz morsku obalu

Agaricus iodosmus - created on October 2020 in Castelló, Spain by toniconca

JODOFORM PEČURKA

Agaricus iodosmus Heinem.

Etimologija: iodium (lat.) = jod + osme (gr.) = miris. Po mirisu.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je polukuglast, na kraju je konveksano-izravnat, često je ulegnut na sredini; najprije je skoro crnkast ili tamnosmeđ pa razvijen s rastrganom kožicom i površinom na kojoj se formiraju velike ljuske, osobito prema rubu, sredina je ujednačene boje, bijela osnova je naglašene čađavosive boje kada se gljiva razvije, rub je dosta tanak s kožicom koja prelazi preko ruba.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-4 cm debeo, teži da postane valjkast, prilično je robustan, karakteristično je sužen na donjem dijelu, bijel, donji dio je nešto svjetlije boje od klobuka i trljanjem teži da požuti; vjenčić je širok, opnast, bijel ili prljavo bijel, viseći, s dvostrukim rubom.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak; oštrica je ravna i lagano nazubljena; najprije su bjelkasti pa ružičasti, nakon dužeg vremena su sivi i na kraju crnkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su uske, u prilično su dugim lancima, s jednim segmentom, kuglaste, široke su 5-20 µm; otrusina je crnkasto-smeđa.

Meso: Prilično je kompaktno, bijelo, na prerezu u bazi stručka izraženo požuti, kasnije postane lagano crvenkasto; karakteristično miriše na tintu.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprofit tla u svim tipovima šuma i travnjacima, u travi, u primorskom pojasu, u dosegu soli.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste smatramo je otrovnom, kao i sve vrste iz sekcije Xanthodermatei, kojima meso na prerezu požuti u dnu stručka.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na navedene karakteristike, osobito na stanište uz morsku obalu i stručak koji na prerezu požuti u bazi.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti u bazi stručka; 4. miriše neugodno na jod; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste uz morsku obalu u travi

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 177. Jodoform pečurka (Agaricus iodosmus Heinem.)

Agaricus kerriganii - created on March 2014 in Quail Hollow Ranch, Santa Cruz County, CA, USA by Christian Schwarz

KERRIGANOVA PEČURKA

Agaricus kerriganii L.A.Parra, B.Rodr., A.Caball., Martín-Calvo & Callac

Etimologija: U čast britanskom mikologu G.M. Kerriganu. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, najprije polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, suh, svilenkast, gotovo gladak do više ili manje radijalno ljuskav, u početku je ljubičast, ponekad je sa bijelo-žućkastim područjima, osobito prema rubu, kasnije je središnji dio lagano ljubičast ili ružičast, s diskoloriranim žućkastim ili bijelo-žućkastim područjima prema rubu, na kraju je smećkast na sredini, gotovo potpuno izgubi ljubičaste tonove, trljanjem požuti, iako ne jako intenzivno, rub je bjelkast i malo krpast.

Stručak: 3–5 cm visok i 0.5–0.9 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, površina je glatka, bijela ili s ružičastim nijansama iznad vjenčića, ispod vjenčića je blago vlaknasta i bijela, pri dnu je s tankim bjelkastim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, vrlo krhak, do 3 mm širok, viseći, jednostruk, s obje je strane gladak, u početku bijel, kasnije postaje žut ili crveno-smeđ od spora s gornje strane.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su blijedo ružičasti do ružičasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju crnkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4.6–6 × 3.3–4.1 μm, Q = 1.2–1.4 (1.7), cheilocistide su skoro valjkaste, sa segmentima, 5.5-24 x 4-12 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do žućkasto-smeđe, na prerezu vrlo lagano postaje blijedo ružičasto, uglavnom uz rub stručka, ali to je uglavnom teško uočljivo; miris i okus su ugodni na gorke bademe i dosta jaki na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u bazi stručka u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom crveno.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u periodu bez mraza, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta crnike (Quercus ilex) i alepskog bora (Pinus halepensis), na glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja raste u travi.

Agaricus koelerionensis - created by Didier Borgarino

DINSKA PEČURKA

Agaricus koelerionensis Bon

Etimologija: Koeleria (lat.) = po biljci smilici (Koeleria) pored koje raste na pješčanim travnjacima na stražnjoj strani dina i po liticama na obalama Atlantika i Sjevernog mora. Latinski naziv roda je dano u čast njemačkom profesoru Georgu Ludwigu Koeleru (1764.–1807.). Po biljci.

Klobuk: 5-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je konveksan i raširen, ravan ili ulegnut na sredini, čokoladnosmeđ, površina se razlaže na velike koncentrične smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, sredina ostaje cjelovita, izblijeđuje prema rubu, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, duži je u odnosu na širinu klobuka, valjkast, često je zakrivljen, na dnu je gomoljasto zadebljan, bijel, pri dnu je blago oker-smeđ, iznad vjenčića je ružičast; vjenčić je širok, na donjoj strani je često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6.5 x 3.3-4.4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo ili lagano pocrveni prema dnu stručka; miris je ugodan do neugodan na gljive, a prema nekim autorima pri dnu stručka miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, te na obalnim dinama, na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koji ima svjetliji klobuk, manje smeđe i rjeđe ljuske, duži stručak i kraće spore.

LANGEOVA PEČURKA

Agaricus langei (F.H.Møller) F.H.Møller

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Scaly Wood Mushroom

Klobuk: 6-20 cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, zatim otvoren, oker-smeđ do smeđ, tamniji na sredini, prekriven je hrđastosmeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, trljanjem pocrveni.

Stručak: 7-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema osnovi, nije gomoljast, pun je pa cjevasto-šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, gladak, ispod vjenčića je prekriven bjelkastim vlakancima, a kasnije postaje sivkast, na ozlijeđenom mjestu jako pocrveni; vjenčić je s tanak, opnast, viseći, s gornje je strane gladak, a s donje je smeđe ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su ružičasti pa zatim tamnocrvenkasto-smeđi, trljanjem postanu crveniji, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 5-9 x 3.6-6 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, bez segmenata, 10-30 µm široke; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na presjeku odmah poprimi crvenkastu do krvavocrvenu boju; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće skupno, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod borova na vapnenastom tlu, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerci na prve četiri slike snimljeni su u lipnju na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca, u šumi bora, a petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s malom šumaricom (Agaricus sylvaticus), koja ima sitno ljuskav stručak ispod vjenčića, nešto manje spore i drugačiji oblik cheilocistida.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu odmah intenzivno pocrveni; 4. meso je ugodnog mirisa na gljive; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u šumama

Agaricus lanipes - created on March 2014 by zaca

VUNASTONOGA PEČURKA

Agaricus lanipes (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Hlaváček

Etimologija: lanis (lat.) = vuna, bunda + pes (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: The Princess

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini; smeđ do tamnosmeđ, površina je poslije s crvenkastim mrljama, pokriven je tamnosmeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi, koje su gušće na sredini, rub je krpast i resast.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, kratak, valjkast, dosta je zadebljan na bazi, bjelkast, ispod vjenčića je prošaran smeđim vunastim pojasevima, na bazi je smećkast i sa uočljivim bijelim micelijskim nitima, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bjelkast do smećkast, s dvostrukim je rubom.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedoružičasti, zatim su crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 6-7.5 x 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, s mnogo segmenata, ponekad s proširenim vrhom, 16-28 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, prljavo bijelo do svijetlosmeđe, na prerezu na vrhu stručka osrednje pocrveni, a u bazi postane lagano žućkasto do žućkasto-narančasto; miris je nejasan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća, po vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Smeđa boja klobuka u kombinaciji s tankim micelijskim nitima na bazi stručka čini determinaciju relativno jednostavnom. Slična je ljuskava pečurka(Agaricus impudicus), koja može imati izražene micelijske niti, ali one su slabije izražene i ima karakteristično dugi, bjelkasti stručak bez jasnih vunastih pojaseva.

Agaricus litoralis - created on September 2004 in Teruel, Spain by Luis Ballester

DEBELA PEČURKA

Agaricus litoralis (Wakef. & A.Pearson) Pilát

Engleski naziv: Coastal Mushroom

Klobuk: 3-12 cm širok, kuglast, konveksan, na kraju je spljošten ili malo ulegnut na sredini; bjelkast, oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, gusto je vlaknasto ljuskav, kožica se po suhom vremenu ponekad raspucava, rub je najprije podvijen i tanak, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak je i robustan, osnova je okruglasta i zadebljana, na bazi je s tankim bijelim micelijskim nitima, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, boje je klobuka, ispod vjenčića je ljuskav; vjenčić je bijel, jednostruk, tanak, viseći, trajan, gornji dio je crtast, učvršćen je na vrhu baze.

Listići: Uski, slobodni, najprije bjelkasti, zatim crvenkasti, a na kraju su crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 6-8.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.2-1.3, cheilocistide su izmiješane s bazidijima, s 1-3 segmenta, moguće i više, zadnji segment je usko batinast, 10-40 x 4-10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu postane crvenkasto u stručku; miris je nejasan, malo neugodan na piljevinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće u travnatim područjima, na pješčanim nanosima uz morsku obalu, u zahvatu soli, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Druge pečurke slične boje s uzdignutim vjenčićem nemaju jasno izražene micelijske niti na bazi stručka. Vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) s uzdignutim stručkom nema jasno izražene micelijske niti, te ima tamniji smeđi klobuk i raste u šumama, dok je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) bijela, nema micelijske niti i ima viseći vjenčić.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. crtasti opnasti uzdignuti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni u stručku; 4. miris mesa je nejasan; 6. raste po livadama i pješčanim nanosima uz morsku obalu

Agaricus lividonitidus - created on October 2009 in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PORFIRNOSMEĐA PEČURKA

Agaricus lividonitidus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: lividus (lat.) = modrikast, plavičast, pepeljast + nitidus (lat.) = sjajan, blistav. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, površina je prekrivena sa crvenim do purpurno-smeđim ljuskama, osnova je svjetlija.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, trbušast ili malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je gusto paperjasto ljuskav; vjenčić je opnast, bijel, uzdignut, donja strana vjenčića se sa sitnim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, s tankim stijenkama, 5.5-7.5 × 3.5-5 µm, nema cheilocistide ili ih je malo, 15-24 x 7-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u dnu stručka lagano požuti; miris je slabo kiselkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po suhim livadama i travnjacima, te uz ceste, preferira pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali je rijetka i malih dimenzija pa se ne preporučuje njezino korištenje u prehrambene svrhe.

Napomena: Slična je golema pečurka (Agaricus augustus), koja je mnogo većih dimenzija, a meso joj na prerezu miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus luteomaculatus - created on September 2022 in Bratislava, Slovakia by jonasgruska

ŽUTOPJEGAVA PEČURKA

Agaricus luteomaculatus F.H.Møller

Etimologija: luteus (lat.) = žut, žućkast + maculatus (lat.) = mrljav, pjegav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, bjelkast, slamnatožut do oker, u mladosti je sa rijetkim ljubičasto-smeđim ljuskama na sredini, ljuskice su u starosti smeđe, rub je raspucan i iskrzan.

Stručak: 3-4.7 cm visok i 0.5-0.8 cm debeo, kratak, valjkast, zadebljan na bazi, djelomično je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, kremast, poslije prema dnu postaje žuto-crvenkast, trljanjem postane žuto-oker; vjenčić je opnast, viseći, slab, bijelo-kremast.

Listići: Gusti, slobodni, blijedo ružičasti, zatim su ružičasti, u starosti su smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, 5-6.5 × 4-4.5 µm, Me = 6 x 4.2 µm, cheilocistide su kuglaste, 6-23 x 6-16 µm, bazidije su s 2 ili 4 spore; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu požuti prema dnu stručka; miriše ugodno na gorke bademe ili anis, a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, na rubu šuma, te po livadama, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), kod koje meso na prerezu ne mijenja boju.

Agaricus lutosus - created on November 2023 in Estonia by Vello Liiv

GLINENASTOŽUTA PEČURKA

Agaricus lutosus F.H.Møller

Etimologija: lutosus (lat.) = blatnjav, prekriven blatom. Po boji.

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe, rub je raspucan.

Stručak: Obično je kratak, valjkast, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, s gornje je strane crtast, a s donje lagano ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su blijedo ružičasti do ružičasti, kasnije su smeđi, u starosti su čokoladnosmeđi.

Spore: Široko eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko s dva segmenta, 22-25 x 13.5-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka; miriše ugodno na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja ima drugačija ljubičasta vlakna na povšini klobuka, te ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja obično nema cheilocistide i tipično je svjetlijeg tona.

Agaricus macrocarpus - created in Norway by Tove Jacobsen

VELIKA PEČURKA

Agaricus macrocarpus F.H.Møller

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + karpos (gr.) = plod, voće. Po dimenzijama plodnog tijela.

Engleski naziv: Mammoth Mushroom

Klobuk: 6-24 cm širok, u početku je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, gladak, bijel ili bjelkasto-žućkast, trljanjem postane žućkasto-smeđ, svilenast, u starosti je vlaknast i ljuskav.

Stručak: 5-15.5 cm visok i 2.6-4.8 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, nije gomoljast, šupalj, gladak, iznad vjenčića je blijedo crvenkast, ispod je bijel i ljuskav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni; blijedo ružičasti, sazrijevanjem spora postaju ružičasto-smeđi, u starosti su ružičasto-crni.

Spore: Eliptične, glatke, 6-8.5 x 4-5.2 µm, cheilocistide su često s više segmenata, prosječno 14-37 x 8-21 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu malo požuti; miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po staništiu, mirisu mesa i promjeni boje mesa na prerezu su slične gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus), koja ima izravnato, kao odsječeno dno bulbe, golema pečurka (Agaricus augustus) i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), kojima je klobuk smeđe čehast, osobito na sredini, velika pečurka (Agaricus macrocarpus), kojoj je vjenčić s donje strane maljav, a stručak iznad vjenčića blijdoljubičast te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jako savijenu bazu stručka i jak miris mesa na anis.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. široki opnasti vjenčić, koji je s donje strane maljav; 3. meso na prerezu lagano požuti; 4. meso miriše na anis; 5. raste u šumama

Agaricus matrum - created on November 2018 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

MAJČINSKA PEČURKA

Agaricus matrum L.A.Parra, A.Caball., S.Serrano, E.Fernández & Callac

Etimologija: mater (lat.) = majka. Naziv je posvećen svim majkama svijeta.

Klobuk: 2-4.6 cm širok, u početku je kuglast ili stožast, zatim je konveksan, u starosti je izravnat i lagano ulegnut na sredini, na sredini je gladak, ponekad s crvenkastim vlaknima, isprva je potpuno bijel, zatim je sivkast ili oker, poprimi oker ili sivkastu boju ili postane crvenkast ako je natopljen vodom, ponekad je sa sitnim ružičastim ili crvenkasto-ljubičastim vlakancima na sredini, trljanjem požuti, rub je tanak, ponekad je s resastim ostacima ovoja.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.3-0.8 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan, baza je oko 0.8-1.2 cm široka, bijel i gladak iznad vjenčića, prema dolje je vlaknast, vremenom ili ako se protrlja požuti, osobito pri dnu, baza je na kraju žućkasto-oker boje i prošarana finim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, do 3 mm širok, jednostruk, tanak, krhak, s obje je strane gladak, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 3.5 mm široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivo-ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-5.5 x 3-4 µm, Q= 1.2-1.5 (1.8), cheilocistide su prozirne, brojne, obično su bez segmenata, ponekad sa segmentom na bazi, batinaste, kruškolike ili kuglaste, 13-30 (36) x 7-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anisa ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama hrasta crnike (Quercus ilex), u mediteranskom području, ali i u vlažnim šumama na višim planinskim predjelima s prisutnošću crnog hrasta (Quercus pyrenaica), bukve ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slične su friesova pečurka (Agaricus friesianus), koja ima dvobojni stručak, ružičast u sredini i bijel u ostalom dijelu, kao i ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama.

Agaricus menieri - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

MANIEROVA PEČURKA

Agaricus menieri Bon

Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi.

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, trljanjem požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, donji je dio obično priljubljen uz stručak poput vjenčanog prstena, a gornji je uzdignut, kasnije može biti i viseći, ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane svijetložuto, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprofit tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.

ŠARENA PEČURKA

Agaricus moelleri Wasser

Engleski naziv: Inky Mushroom

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, poluokruglast pa otvoren i malo ispupčen; pokriven je sivkastim do sivo-smeđim ljuskama, koje su gušće na sredini (podsjeća na dekoraciju biserne muhare (Amanita rubescens), osnova je bijela do svijetložuta, rub je svjetliji, kožica se ne guli, trljanjem odmah požuti.

Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, gladak, sjajan, bijel, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, trljanjem odmah požuti, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, viseći, dvostruk, trljanjem odmah požuti, dosta je visoko postavljen.

Listići: Jako su gusti, prilično su široki, slobodni; najprije su svijetloružičasti, zatim crvenkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.

Spore: Eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, 10-55 x 7-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo ili bijelo-žućkasto, na prerezu vrlo brzo postane limunastožuto, osobito u bazi stručka; miris nije jak, neugodan na tintu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u skupinama kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po rubovima šuma, šumskim čistinama i parkovima, na vlažnim terenima, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus) i šarena pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, pojedini gljivari tvrde da ovu gljivu konzumiraju bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Slična je smeđoljuskava pečurka koja također miriše na tintu, ali ona ima smeđe ljuske i nešto slabije požuti, te otrovna pečurka koja je na početku bijela, ali kasnije posivi, raspuca se kada je izložena suncu i nikad nema lagano obojene ljuske na površini klobuka.

Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. visoko postavljeni viseći opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je sivkasto do sivo-smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima

Agaricus moellerianus - created on November 2022 in Monza, Italy by Fabio Mauri

LJUSKAVONOGA PEČURKA

Agaricus moellerianus Bon

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Emila Müllera (1920.-2008.). Po imenu.

Engleski naziv: Meadow Mushroom

Klobuk: 3-9 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, u mladosti je gladak, bjelkast, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u starosti je siv do sivo-smeđ, također blago ružičast ili žućkast, u mladosti trljanjem požuti, rub je sa stršećim ostacima ovoja.

Stručak: 6-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, bijel, valjkast, ispod vjenčića je uočljivo bijelo ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je tanak, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su blijedi ili svijetloružičasti, zatim su ružičasti do crvenkasti, u starosti su crno-smeđi.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, bez kličnog otvora, s tankom stijenkom, 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne, kruškolike, 30-38 x 9-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u bazi stručka lagano požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH postane svijetlooker do svijetlo maslinasto-smeđe, dok je reakcija sa Schafferovom otopinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu u dnu stručka intenzivnije požuti i miriše na tintu ili karbolnu kiselinu.