Ukupno vrsta gljiva: 2167

Čašice

Sarcoscypha je rod mješinarki koje se mogu pronaći u Europi , Sjevernoj Americi i tropskoj Aziji. Karakterizira ih čašasti apotecij koji je često jarke boje. Imali su niz popularnih namjena, od kojih je jedna bila kao ukras za stol. Naziv roda dolazi od grčke riječi skyphos što znači zdjela za piće.

Pripadnici čitave porodice Sarcoscyphaceae rastu kao saprotrofi na mrtvom drvu, a posebno vrste iz roda Sarcoscypha, koje se uglavnom razvijaju na vlažnim granama ili grančicama bjelogoričnog drveća, često u kombinaciji s mahovinama koje vole vlagu. Postoji snažna povezanost s vlažnim mjestima i padinama okrenutim prema sjeveru. Tipična mjesta uključuju šume u vlažnim dolinama potoka. Plodno tijelo se kod većine vrsta obično razvija u kasnu zimu ili rano proljeće na mrtvom drvu unutar kojeg se razvija micelij, iako se u nekim slučajevima čini da apotecij raste iz mahovine ili otpadaka lišća. Zbog njihove sjajne boje, mnoge je vrste vrlo lako uočiti u vlažnim šumama prije nego što otpočne proljetna vegetacija. U područjima s kontinentalnom klimom, plodna tijela mogu biti razvijena ispod snijega i otkrivaju se tek pri zatopljenju.

Rod: Sarcoscypha (Fr.) Boud.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Pezizomycetes

Red: Pezizales

Porodica: Sarcoscyphaceae

Engleski naziv: Elf Cups

Izravno podređene niže takse: prikaži

Sarcoscypha austriaca

Jestiva gljiva

ŠKRLETNA ČAŠICA

Sarcoscypha austriaca (Beck ex Sacc.) Boud.

Etimologija: austriaca = austrijska. Po lokalitetu.

Engleski naziv: Scarlet Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) cm široko, gledajući zajedno sa stalkom u obliku je pehara ili čašice za liker, rub je rijetko valovit, u mladosti je okrenut prema unutra, kasnije je ravan; unutarnja je himenijalna površina glatka i ravna, ponekad je slabo venozna na sredini, vlažna, bez sjaja, intenzivne je crvene boje, boje krvi ili ruža za usne, vanjska je strana baršunasto dlakava.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 3-7 mm debeo, također je obrastao sitnim bijelim polegnutim dlačicama, širi se prema gore, jer postepeno prelazi u klobuk, pun, tvrd, veoma je žilav.

Spore: Eliptične, obično izravnate na krajevima, 22.5-35 x 9.9-13.5 µm; askusi su s po 8 spora; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prema dolje je sve deblje, do 2 mm, voštano, i u stručku i u klobuku je elastično i malo žilavo, bjelkasto do svijetložućkasto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, do svibnja, u aluvijalnim šumama kao saprofit sitnih, u zemlju ukopanih, drvnih ostataka (grančica), osobito johe, vrbe, jasike ili bagrema, a rijetko lipe i drugog bjelogoričnog drveća, uglavnom je po više primjeraka na istoj grančici, voli pjeskovito i vapnenasto tlo; u nas je česta vrsta, kako u kontinentalnom tako i u sredozemnom području zemlje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Unatoč žilavosti je lako probavljiva, slatkog okusa i bez posebne arome. Stručci se odbacuju.

Napomena: Od crvenog se peharčeka (Sarcoscypha coccinea) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija kovrčaste, a ne ravne, a spore su malo šire i obično su izravnate na vrhovima, a ne zaokružene kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka je do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

Sarcoscypha coccinea

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

CRVENI PEHARČEK

Sarcoscypha coccinea (Jacq.) Lambotte

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Ruby Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (10) cm široko, u obliku je plitkog pehara s drškom, zdjelice ili čašice; unutarnja je himenijalna strana pehara žive skerletnocrvene boje, vanjska je sterilna strana bjelkasta, uzdužno brazdasta od stručka do ruba i na kraju vrlo sitno dlakava, rub je žućkast, iskrivljen, u starosti je iskrzan i rascijepljen.

Stručak: 1-3 cm visok i 3-5 mm debeo, ponekad je malo duži, tipično je vrlo sitno dlakav, čvrst, sužava se prema bazi, često je stisnut i nepravilno uzdužno brazdast, bjelkast je ili nešto tamniji, kremast, žućkast, krem-okerast ili smećkast.

Spore: Eliptične, glatke, 24-35 x 10-12.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, bjelkasto do žućkasto s crvenim unutarnjim slojem, često vodenasto, tanko, u apoteciju od dna do ruba sve tanje, vrlo je elastično, voštano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće u šumama kao saprofit sitnih ili krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, najčešće na trulim granama napola ukopanim u površinskom sloju, često uz šumske potoke i na provodnjenim šumskim terenima. 

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Od škrletne se čašice (Sarcoscypha austriaca) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija ravne, a ne kovrčaste, a spore su malo uže i obično nisu izravnate na vrhovima kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka je do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1746. Crveni peharček (Sarcoscypha coccinea (Fr.) Lamb.); 1747. Bijeli peharček (Sarcoscypha coccinea var alba)

 

Sarcoscypha jurana

Sarcoscypha jurana - created on February 2023 in Gießen, Germany by arthur_haendler

Info
CC-BY-NC

 

Jestiva gljiva

JURSKI PEHARČEK

Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral

Etimologija: jurana (lat.) = region Jura, francusko-švicarsko područje Jurskih planina, gdje je vrsta prvi put pronađena i opisana. Po lokalitetu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm širok, u obliku je pehara, zdjelice ili čašice sa stalkom, unutarnja je himenijalna površina intenzivne crvene boje, rijetko je žuta, vanjski je dio svjetliji, bjelkast, pustenast, dlakav, rub je dugo vremena uvijen; stalak je do oko 3 cm visok, kratak, ponekad je nešto duži, bjelkast do žućkast, na vrhu je crvenkast.

Spore: Široko eliptične, prozirne, u zrelom stanju bez sluzi, 26-38 x 12-15 µm, askusi su s 8 spora, 360-450 x 15-21 µm, parafize su blago batinaste; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto do svijetložuto, s unutarnjim crvenim slojem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do svibnja, kao saprofit drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Sarcoscypha macaronesica

Sarcoscypha macaronesica - created in Spain by Jesús Prados Blanco

Info
CC-BY-NC-ND

 

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

KANARSKI PEHARČEK

Sarcoscypha macaronesica Baral & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je pehara ili čašice sa stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, intenzivne crvene boje; vanjski je dio svjetliji, ružičast, rub je bijelo-okerast; stalak je bjelkast, od ruba prema bazi je sve svjetliji, baršunast.

Spore: Široko eliptične, na krajevima zaobljene, čak i djelomično krnje, rijetko vrlo blago vijugave, u zrelom stanju bez sluzi, 22-40 x 8.5-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do početka travnja kao saprofit drvnih ostataka (grane) lovora ili hrasta u sredozemnim zimzelenim šumama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta od kojih su tri na otoku Braču, jedan na otoku Korčuli i jedan u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kanarski peharček (Sarcoscypha macaronesica Baral et Korf)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži