Ukupno vrsta gljiva: 2168

Plodna tijela imaju oblik uške ili čaše koja je s jedne strane otvorena. Javljaju se u žutoj, smeđoj, oker ili narančastoj boji. Plodna tijela mogu biti suha ili vlažna; rastu ljeti i u jesen na zemlji u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Predstavnici su vrste: mala žutouška (Otidea leporina), smeđa uška (Otidea umbrina), te vrsta Otidea cochleata i druge; nemaju osobite vrijednosti, ali nisu otrovne.

Rod: Otidea (Pers.) Bonord.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Pezizomycetes

Red: Pezizales

Porodica: Otideaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Otidea alutacea

Otidea alutacea - created in Norway by unknown

Info
CC-BY-SA

 

Nejestiva gljiva

DVOBOJNA UŠKA

Otidea alutacea (Pers.) Massee

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Engleski naziv: Tan Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je stisnute šalice ili čašice, valovito, nije otvoreno poput uha, zatvoreno je i rascijepljeno na dva režnja ili su režnjevi zbijeni jedan uz drugi; unutarnja je himenijalna površina okerasta, zatim je smeđa ili tamnosmeđa, bez sjaja, vanjska je površina nešto svjetlija, kasnije blijedi u svijetlosmeđu, sitno je zrnasta, baza je bijela i s micelijskim vlakancima.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, s dvije uljne kaplje, 12-17.5 x 6-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Prilično je žilavo, lomljivo, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom busenasto, a rijetko pojedinačno, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, i po rubovima šuma, na pjeskovitom tlu; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne. 

Napomena: Razlikuje se od drugih rodova mješinarki po karakterističnom apoteciju koji je uvijek lateralno rascijepljen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1717. Dvobojna uška (Otidea alutacea (Pers.) Massee)

Otidea bufonia

Nejestiva gljiva

OBIČNA UŠKA

Otidea bufonia (Pers.) Boud.

Engleski naziv: Toad's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (4) cm široko i 3-6 cm visoko, u obliku je rascijepljene šalice ili uha, na jednoj je strani rascijepljeno, vrlo je nepravilno i dugo je vremena s uvrnutim rubovima; unutarnja je himenijalna površina glatka, maslinasto-smeđa, cimetastosmeđa, crveo-smeđa ili tamnosmeđa, sitno je bradavičava i jako naborana; vanjska je strana najprije oker, kasnije je smeđa, crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosmeđa.

Stručak: Kratak, bjelkast, sužava se prema vrhu.

Spore: Vretenaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 13-15.7 x 6.1-7.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, lomljivo; miriše slabo na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, osobito ispod hrastova ili smreka, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Za sličnu se vrstu Otidea grandis navodi da je himenijalna površina žuto-oker i da je kratki stručak prekriven bijelim maljama. Po izgledu plodnog tijela je slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je nešto manja te ima veće spore (16-19 x 9-11 µm), račvaste parafize su joj račvaste i jako zakrivljene na vrhu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1718. Obična uška (Otidea bufonia (Pers.: Fr.) Boudier), Sinonim: Otidea grandis Pers. ss. Boud.

Otidea cantharella

Otidea cantharella - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-SA

 

Nejestiva gljiva

MALA ŽUTOUŠKA

Otidea cantharella (Fr.) Quél.

Engleski naziv: Cupped Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 (8) cm široko i 1-5 cm visoko, najčešće je postrance rascijepljeno, nema jasan oblik uha ili čašice, rub je uvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetle limunastožute boje, nema crvenkastih pjega, vanjska je strana hrapava i iste boje.

Stručak: Kratak, baza je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 5-6 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Mala žutouška raste na istome staništu i u isto vrijeme sa sličnom velikom žutouškom (Otidea onotica). Spomenuta je žutouška znatno veća i na himenijalnoj površini ima crvenkaste pjege. Vrlo je slična i žilasta uška (Otidea phlebophora), međutim ona raste isključivo u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka ili jela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1715. Mala žutouška (Otidea concinna (Pers.) Sacc.), Sinonim: Flavoscypha cantharella (Fr.) Harmaja

Otidea cochleata

Nejestiva gljiva

SMEĐA UŠKA

Otidea cochleata (L.) Fuckel

Etimologija: coclea (lat.) = puž. Po veoma kovrčastom obliku.

Engleski naziv: Brown Ear

Plodno tijelo (apotecij): 2-11 (15) cm široko, mesnato, bez stručka, nepravilnog je oblika, izgleda poput stisnute čašice, uzdužno se sve do zemlje iscijepa na latice ili režnjeve koji su poput svežnja, rub je uglavnom jako uvijen prema unutarnjoj strani; unutarnja je himenijalna površina smeđa ili tamnosmeđa; vanjska je strana svijetlosmeđa, smeđa, crvenkasto-smeđa ili ljubičasto-smeđa, glatka, jednim je dijelom s anastomozirajućim rebrima.

Spore: Eliptične, duguljaste, s dvije uljne kaplje, (13) 13.9 - 16 (16.8) × (6.5) 6.9 - 7.7 (8.1) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.2 (2.3), N = 120, Me = 15 × 7.3 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Oker je do smećkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama i busenasto, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, te na opožarenim područjima, na zemlji između lišća i mahovine.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Neki izvori navode da može sadržavati vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Prepoznatljiva je po mikroskopskim karakteristikama, te po prilično neobičnom izgledu kovrčavog apotecija uhastog oblika.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1719. Smeđa uška (Otidea umbrina (Pers.) Cooke), Sinonim: Peziza umbrina Pers.

Otidea onotica

Otidea onotica - created in Finland by Jarkko Korhonen

Info
CC-BY-SA

 

Jestiva gljiva

VELIKA ŽUTOUŠKA

Otidea onotica (Pers.) Fuckel

Etimologija: onos (gr.) = magarac + ous (gr.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Hare's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) cm široko i 3-8 (11) cm visoko, oblika je zdjelice ili nepravilnog uha s bočnim urezom po cijeloj dužini, sužava se na bazi, skoro korjenasto; unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta, žuto-oker ili svijetlosmeđa, često je s crvenkastim odsjajem, ponekad s malim crvenkastim mrljama; s vanjske je strane brašnast, žuto-oker, gladak, rub je kovrčast i često uvijen prema unutrašnjoj površini; na bazi je bijel i malo narebran.

Spore: Široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 10.5-14.3 x 4.8-7.5 µm; otrusina je bjelkasta do kremasto-žuta.

Meso: Tanko, prilično je elastično, žilavo, lomljivo, žuto-smeđe je do svijetlosmeđe; miris je oštar na gljive, a okus je slatkast na bademe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, rijetko pojedinačno, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u mahovini, voli suho i pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, prvenstveno zbog dobrog okusa. Nažalost, pronađene su male količine toksina giromitrina, ali u neznatnim količinama pa gljivu prije uporabe treba dobro termički obraditi ili osušiti kako bi i te male količine giromitrina isparile.

Napomena: Dio je skupine s nešto konzistentnijim mesom, za razliku od skupine gdje se nalazi žilasta tavica (Disciotis venosa) kojoj je meso tvrdo i lomljivo. Ime je dobila po karakterističnom obliku koji podsjeća na uho. Od ostalih je vrsta iz roda Otidea slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je u obliku gnijezda, s vanjske strane je smeđa i glatka, a s unutarnje smeđa ili tamnosmeđa, raste zbijeno s drugim plodnim tijelima. Ima dosta gljiva koje su sličnog oblika, ali s gledišta jestivosti uglavnom nisu interesantne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1713. Velika žutouška (Otidea onotica (Pers.) Fuckel); 1714. Smrekina žutouška (Otidea abietina (Pers.) Fuckel)

Otidea propinquata

Otidea propinquata - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-NC

 

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste

JELOVA UŠKA

Otidea propinquata (P.Karst.) Harmaja

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko i 2-4 cm visoko, u obliku je izduženog lista, nasuprotni su rubovi nepravilni i preklapaju prorez s jedne strane; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa, često s narančastom nijansom; vanjska je strana glatka i iste boje, rub je nepravilan, valovit i prorezan.

Stručak: Kratak i ponekad teško prepoznatljiv, bijel od pamučaste dekoracije.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, prozirne, 18.6-20.2 x 9.6-11 µm; askusi su valjkasti, nisu zakrivljeni, sadrže 8-spora.

Meso: Vrlo krhko, voštano, narančasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama gorskog pojasa u simbiozi s različitim vrstama jela i smreka. U Hrvatskoj je vezana za šume s jelom, a poznata je s dva lokaliteta, u okolici Vrbovskog i u okolici Otočca.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na prvi bi se pogled mogla pomiješati s dvobojnom uškom (Otidea alutacea), koja je ipak 7 cm viša, ali je istog oblika s manje ili više intenzivnom smeđom himenijalnom površinom te svjetlijom i voštanom vanjskom površinom.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Jelova uška (Otidea propinquata (P.Karst.) Harmaja)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži