Geopyxis carbonaria - created in Estonia by Urmas Kaja

UGLJENSKI PEHAR

Geopyxis carbonaria (Alb. & Schwein.) Sacc.

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po staništu.

Engleski naziv: Stalked Bonfire Cup

Klobuk (apotecij): 0.6-1.5 (2) cm širok, u obliku je šalice; unutarnja je konkavna površina žuto-oker, oker, narančasto-oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa; vanjska je površina blijedoružičasta, sitno je brašnasta; rub je bjelkast, uvijek je sitno nazubljen i raspucan.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 1-2 mm debeo, slabašan, valjkast, gladak, korjenast, bjelkast je ili žućkasto-smećkast.

Spore: Usko eliptične i s oštrim krajevima, bez grlića, glatke, prozirne, 11-17 x 6-9 µm; askusi 180-250 x 10-11 µm; parafize su slabašne i lagano batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili oker-smeđe, lomljivo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u svim tipovima šuma i po opožarenim terenima na pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je gljiva karakteristična po svom neobičnom čašastom obliku, te staništu na zemlji s pougljenisanim ostacima drva.

SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA

Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.

Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.

Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančaste boje; vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava bjelkasto-narančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.

Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm; askusi su veličine do 260 x 10 µm; parafize su valjkaste, uopće nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko i krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.