Ukupno vrsta gljiva: 2168

Plodna tijela imaju manje ili više oblik tavice, s ili bez stručka, mogu biti suha, mazava ili na presjeku ispuštaju tekućinu (sok). Rastu od proljeća do jeseni u šumama bogatim humusom, na trulim ostacima raznog drveća ili na gnojištu.

Rod: Peziza Pers., 1801

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Pezizomycetes

Red: Pezizales

Porodica: Pezizaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Peziza ammophila

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

PJEŠČARSKA ZDJELIČARKA

Peziza ammophila Durieu & Lév.

Engleski naziv: Dune Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, prvo je poluloptasto i bez stalka, kasnije se otvori, uglavnom se širi u obliku zvijezde; unutarnja je himenijalna površina smeđa do crvenkasto-smeđa, često je s tamnijim mrljama, vanjska je površina svijetlosmeđa ili sivo-smeđa, hrapava od pijeska, zrnasta, rub rascijepan, svjetliji i često je savijen prema van.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 9.5-10.5 µm; askusi s 8 spora, 160-200 x 10-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, lomljiva; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od veljače do lipnja, kao saprofit na primorskim obalnim dinama uz pješčarsku milavu (Ammophila arenaria) te na kontinentalnim pješčarskim staništima. U Hrvatskoj raste na pješčarskom staništu s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata); plodna tijela su barem djelomično ukopana u pjeskovito tlo. Kod nas je poznata samo s Kloštarskih pijesaka u blizini Đurđevca. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, krajem listopada i u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i staništu na kojem raste.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pješčarska zdjeličarka (Peziza ammophila Durieu et Mont.)

Amanita battarrae

Nejestiva gljiva

ARVERNENSKA UŠKA

Peziza arvernensis Roze & Boud.

Etimologija: Po imenu pokrajine u Francuskoj.

Plodno tijelo (apotecij): 3-15 (22) cm širok, dosta je velik, u obliku je okruglaste čašice ili se nešto otvori, nepravilan; unutarnja je himenijalna površina konveksna, glatka, djelomično je brazdasta, krem-smeđa, svijetlosmeđa ili je narančasto-smeđa, u starosti je maslinasto-smeđa; vanjska je površina je prema bazi glatka, na vrhu je prema rubu sitno zrnasta, obično je nešto svjetlija od unutarnje površine, bjelkasta, krem-smeđa ili je maslinasto-smeđa; rub je neravan, valovit i sitno nazubljen.

Spore: Eliptične, lagano zrnaste, prozirne, 14-18 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bžuto-smeđe; miris je ugodan do slab na spaljenu gumu ili u starosti na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve kao saprofit krupnih i sitnih (grane, ostaci nakon sječe drva) drvnih ostataka, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrste, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Samo po izgledu se ne može sa sigurnošću determinirati, a jedina sigurna metoda je mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1720. Arvenenska uška (Peziza arvernensis Boudier), Sinonimi: Otidea arvernensis Boud., Aleuria amplissima Boud.

Peziza cerea

Peziza cerea - created in Netherlands by peter peperkamp

Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

VOŠTANA ZDJELIČARKA

Peziza cerea Sowerby

Etimologija: cereus (lat.) = voštano, blijedo poput voska. Po izgledu i konzistenciji.

Engleski naziv: Cellar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice bez stalka ili je nekad nepravilno rašireno; unutarnja je himenijalna površina blijedooker, žuto-smeđa ili je oker, malo je naborana; vanjska je strana nešto svjetlija, bjelkasto pahuljasta na žuto-smeđoj osnovi, rub je nepravilan.

Spore: Eliptične, prozirne, 13.8-17.5 x 7.8-10.9 µm; otrusina je bjelkasta do blijedožuta.

Meso: Tanko, žilavo, voštano, lomljivo, svijetlooker je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svijetlim šumama, grmlju, po pukotinama zidova u zgradama, kao saprofit sitnijih drvnih ostataka, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rasprostranjena mješinarka, a po makroskopskim osobinama je najkarakterističniji po svijetloj boji i voštanoj konzistenciji mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1733. Voštana zdjeličarka (Peziza cerea Sowerby ex Mérat)

Peziza domiciliana

Nejestiva gljiva

KUĆNA ZDJELIČARKA

Peziza domiciliana Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je duboke šalice bez stalka, u starosti je nepravilno ulegnuto i valovito; unutarnja je himenijalna strana glatka, nije sjajna, grbava je ili nepravilno brazdasta, ponegdje je skoro ispresavijana, oker, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa do tamnosmeđa, što je prosušenije to je tamnije; vanjska je strana bjelkasta ili oker, ljepljiva, zrnasta; rub je svjetliji, proziran i valovito nazubljen.

Spore: Pravilno eliptične, 12-19 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, oko 2 mm debelo, dosta je tvrdo i ne tako lomljivo kao kod većine pločarica, voštano, izlučuje bjelkastu prozirnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim kolonijama, uglavnom međusobno sraštenim, kao saprofit tla redovito uz tekućice, po gradilištima, odlagalištima otpada, staklenicima, poplavljenim kućama, lončanicama s cvijećem, trulom drvu i gipsanim pločama na pjeskovitom tlu, često na pijesku izmješanom s pepelom, a rijetko na hranjivom tlu; jedna je od naših najčešćih pločarica, a raste u sredozemnom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer po navodima nekih autora može uzrokovati tešku bolest pluća (egzogeni alergijski alveolitis) pa je bolje biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Slična je mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa) koja nije ovisna o pijesku, nego o gnoju i smeću, a meso joj je veoma lomljivo i kvarljivo, bez mirisa i arome.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1721. Kućna zdjeličarka (Peziza domiciliana Cooke), Sinonim: Peziza adae Cke.

Peziza echinospora

Peziza echinospora - created in Estonia by Bellis Kullman

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

ŠILJATOSPORNA ZDJELIČARKA

Peziza echinospora P.Karst.

Engleski naziv: Charcoal Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko, ima nepravilan peharasto-tanjurasti oblik; unutarnja je himenijalna površina glatka i tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana bjelkasta ili svijetlosmeđa, te jako bradavičavo-zrnasta, rub je uvijen prema unutra i zupčast.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 14-17 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka u busenu, na mjestima gdje se proizvodio drveni ugljen i u opožarenim šumama na tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na opožarenom tlu ili na mjestima gdje izletnici peku roštilj ili ražanj rastu brojne zdjeličarke. Međutim, opisanu je zdjeličarku lako prepoznati po kontrastno smeđoj unutarnjoj himenijalnoj strani i bjelkastoj vanjskoj strani koja je izrazito bradavičavo-zrnasta. Znanstveni naziv echinospora dobila je zbog šiljato bradavičavih spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1739. Šiljatosporna zdjeličarka (Peziza echinospora Karst.), Sinonim: Peziza antrachophila Dennis

Peziza micropus

Nejestiva gljiva

KRATKONGA ZDJELIČARKA

Peziza micropus Pers.

Etimologija: micro (gr.) = mali + pous (gr.) = noga. Po kratkom stručku.

Engleski naziv: Pedicel Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.8-1 (2) cm širok, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, skoro je zatvoreno i rastegnuto, s kratkim je stručkom spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, skoro je blistava, žuto-smeđa, smeđa ili je crvenkasto-smeđa; vanjska je površina boje unutarnje površine ili nešto svjetlija, bijelo zrnasta, osobito na rubnom dijelu, rub je podvrnut prema unutarnjoj strani.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 13.8-16 x 8.5-10.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit sitnijih drvnih ostataka bukve, na vlažnim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i karakteristikama je dosta slična raznolika zdjeličarka (Peziza varia) od koje se razlikuje po unutarnjoj opni koja najčešće ne postoji.

Peziza moravecii

Peziza moravecii - created in Norway by unknown

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

MORAVECOVA ZDJELIČARKA

Peziza moravecii (Svrček) Donadini

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, kasnije je zdjelast, u starosti se raširi i postane gotovo pločasto, bez stalka; unutarnja je himenijalna površina u mladosti oker, kasnije je svijetlosmeđa i glatka, vanjska je sterilna strana po suhom vremenu bjelkasta do sivkasta, a po vlažnom je vremenu nešto svjetlija od unutarnje himenijalne površine, poslije postane zrnata, rub je valovit i nije rascijepljen.

Spore: Eliptične, glatke, u starosti postanu točkaste, prozirne, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po poljima i livadama na izmetu goveda i na tlu pognojenom mokraćom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu (gnojište, tlo pognojeno mokraćom) rastu brojne zdjeličarke (koprofilne zdjeličarke) koje nije jednostavno odrediti. Slična je đubretarska zdjeličarka (Peziza fimeti), koja naraste do 2.5 cm široko. U mladosti je okruglasta, a poslije se otvori u prilično pravilan pehar sa smeđom ili žuto-smeđom unutarnjom himenijalnom površinom, vanjska je strana slične boje, a rub je sitno nazubljen i zrnat, a spore eliptične, glatke, velike 15-18 x 9-10 µm i raste na izmetu goveda.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1737. Moravecova zdjeličarka (Peziza moravecii (Svrček) Donadini)

Peziza proteana

Peziza proteana - created in Spain by Aurelio García Blanco

Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

PROMJENLJIVA ZDJELIČARKA

Peziza proteana (Boud.) Seaver

Engleski naziv: Bonfire Cauliflower

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u mladosti je okruglasto, poslije se čašasto ili tanjurasto raširi, bez stalka; unutrašnja je himenijalna površina žuta i glatka, vanjska je strana žuto-smeđa, svijetlosmeđa, djelomično je bjelkasta, zrnasta, baršunasta i ljepljiva, rub je žuto-smećkast, grubo nazubljen, lako lomljiv i nepravilno raspucan na iskrivljene režnjeve.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 9.2-12 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto do kremast; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po požarištima, odlagalištima smeća i novim cestama, na golom, mineralima bogatom pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Značajna je karakteristika promjenljive zdjeličarke busenasti rast plodnih tijela i to što naraste vrlo velika.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1729. Promjenljiva zdjeličarka (Peziza proteana Boudier)

Peziza varia

Peziza varia - created on October 2016 in Богатовский р-н, Самарская обл., Russian Federation by Vladimir Travkin

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

RAZNOLIKA ZDJELIČARKA

Peziza varia (Hedw.) Alb. & Schwein.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po boji.

Engleski naziv: Layered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (15) cm široko, dosta je promjenljivog oblika, u obliku je čašice ili zdjele, nekad je potpuno rašireno, uglavnom je bez stalka ili je ponekad vrlo kratak, rijetko je duži; unutarnja je himenijalna površina svijetlosmeđa oker-smeđa ili smeđa, glatka, žilasto naborana, vanjska je površina smećkasta ili okerasta, bjelkasto zrnasta, rub je rascijepljen i nazubljen.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 11-16.5 x 6-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, slojevito, voštano, svijetlosmeđe; miris je ugodan na gljive do blago kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, češće u proljeće, uglavnom u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, u vrtovima i grmlju, kao saprofit sitnijih ili krupnijih drvnih ostataka, nekad i na piljevini, rjeđe na sloju iglica.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sigurna je determinacija gljiva u obliku čašice često moguća samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1722. Raznolika zdjeličarka (Peziza varia (Hedwig) Fries)

Peziza vesiculosa

Peziza vesiculosa - created on October 2022 in Nentershausen, Germany by Dirk Petersmann

Info
CC-BY-NC

Uvjetno jestiva gljiva

MJEHURASTA ZDJELIČARKA

Peziza vesiculosa Bull.

Etimologija: vesiculosus (lat.) = s malim mjehurićima. Po ornamentaciji.

Engleski naziv: Blistered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (12) cm je širok, dosta je promjenljivo i nepravilno, najprije je kuglasto i zdjelasto s vrlo kratkim bjelkastim do svijetlosmeđim stalkom, skoro uvijek je lateralno stisnuto zbog busenastog načina rasta, kasnije je zvonoliko, na kraju je u obliku manje ili više otvorene čašice ili mjehura; unutarnja je himenijalna površina glatka, oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa, vanjska je strana oker do svijetlosmeđa, ljepljiva, rub je uvijen prema unutarnjoj strani, valovit i neujednačeno nazubljen.

Stručak: Skoro je nepostojeći ili vrlo kratak, samo u začetku.

Spore: Eliptične, prozirne, 20-22 x 10-13 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, gotovo je prozirno ako je vlažno, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, obično po više pojedinačnih primjeraka zajedno (spljoštenih sa strane) po svim tipovima šuma, po dobro pognojenim poljima i vrtovima, u lončanicama s cvijećem, na lišću, gnoju, te na zemlji s organskim, prvenstveno drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je slabo probavljiva. Sirova u većim količinama izaziva probavne smetnje pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po voštanoj i lomljivoj konzistenciji. U skupini je mješinarki čašastog oblika u kojoj postoji mnoštvo vrsta koje je međusobno gotovo nemoguće razlikovati bez mikroskopske analize spora. Slična je doratasta zdjeličarka (Peziza badia), koja je 3-8 cm široka, na unutarnjoj površini nije kestenjastosmeđa, a vanjska joj je površina svjetlija i sitnozrnasta. Nema stalak već samo snop bijelih vlakanaca.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1734. Mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa Bull. ex St.Amans)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži