PROLJETNA REBRAŠICA

Helvella acetabulum (L.) Quél.

Etimologija: acetabulum (lat.) = mala šalica, mala posuda. Po obliku.

Engleski naziv: Vinegar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-12 cm široko, najprije je okruglasto, kasnije se izduži, u obliku je pehara, stijenka čašice je tanka i krhka, kožasta, voštana i glatka, produžava se u stručak; unutarnja je himenijalna strana pehara žuto-smeđa, sivkasto-smeđa, svijetlosmeđa ili tamnosmeđa, rijetko je crvenkasto-smeđa i s ljubičastom nijansom, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i malo baršunasta i s jakim rebrima (žilama) koji se granaju skoro do ruba pehara, rub je valovit i izvrnut prema unutra.

Stručak: Nešto je viši od čašice pehara, gotovo je bijel ili svijetlosmeđ, cijelom je dužinom nepravilno rebrast s dubokim žlijebovima, predstavlja samo produžetak apotecija.

Spore: Široko su eliptične, glatke, prozirne, s velikom uljnom kapljom, 16-20 x 11-14 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo, sivkasto ili svijetlosmeđe, žilavo, voštano, krhko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, a ponekad i u jesen, kao saprofit u svim tipovima šuma, po vrtovima, parkovima, uz puteve, često uz panjeve i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na obalama rijeka ispod topola, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slikama snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta žilave konzistencije mesa. Sirova je otrovna jer u tragovima sadrži toksin giromitrin i kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije pa se ne preporučuje njezina konzumacija.

Napomena: Karakteristična je po izraženim rebrima koji se granaju vanjskoj strani pehara.

Helvella albella - created on November 2023 in Wernsdorf, Königs Wusterhausen, Germany by amz_foto_natur

DVOBOJNI HRČAK

Helvella albella Quél.

Klobuk (apotecij): 2-5 (7) cm širok, u obliku je sedla, nepravilno valovia i uvijen s dva kružna režnja i zakrivljenim rubom, nije rubom spojen sa stručkom; gornja je himenijalna površina glave oker-smeđa, smeđa, narančasto-smeđa, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, donja je površina bjelkasta, sivkasta, sivkasto-smeđa do žuto-smeđa, sitno do krupno zrnasta i sitno baršunasta.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, zdepast, valjkast, hrskavičast, pun; snježnobijel, najviše malo svijetložućkast, bez žljebova.

Spore: Eliptične, glatke, s velikim središnjim uljnim kapljama, prozirne, 18-25 x 11-17 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom od srpnja do listopada, a u submediteranskom području od listopada do prosinca, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u bjelogoričnim šumama s različitim vrstama listopadnih hrastova i bukava, ali i u crnogoričnim šumama s borovima ili smrekama, uz rubove šumskih puteva i staza, na pješčanom i vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na planini Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži male količine toksina giromitrina pa se konzumacija nikako ne preporučuje. Sirova je otrovna, a toksin potpuno ispari sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi. Giromitrinski sindrom trovanja može imati i smrtonosni ishod. Simptomi su gubitak tekućine opasan po život, pad krvnog tlaka, porast otkucaja srca, a nakon 2-3 dana dolazi do oštećenja jetre i bubrega, ali s nešto blažim tijekom nego kod faloidinskog sindroma trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po smeđem apoteciju padijeljenom na dva režnja, koji je u obliku sedla i bijelom stručku.

Helvella atra - created in Estonia by Mall Vaasma

CRNI HRČAK

Helvella atra J.König

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno. Po boji.

Klobuk (apotecij): 1-2.5 (5) cm širok, u obliku je sedla, tankomesnat, napuhan, ispresavijan i naboran; gornja je himenijalna strana tamne smeđo-crne boje, a donja je strana svijetlosiva i malo pahuljasta.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, tanak, valjkast, malo je proširen na bazi, cjevasto-šupalj, lagano je brazdast; sivo-crnkast, na bazi je svjetlijie smećkaste boje, sitno je dlakav, uzdužno je izbrazdan.

Spore: Eliptične, 17-19 x 10-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz ceste, šumske staze, sunčane šumske čistine, a osobito po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se sve gljive iz ovog roda smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Iako su u nekim vrstama pronađene samo male količine giromitrina i tako male količine mogu uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Po izgledu je prilično prepoznatljiva po skoro crnom klobuku. Ova vrsta se nekad smatrala dijelom roda Leptopodia (lepto (gr.) = tanak + pus (gr.) = noga) zbog tankog stručka i glatke površine, stručak je nešto robustniji i rebrasto-brazdast.

Helvella branzeziana - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

KAPIČASTI HRČAK

Helvella branzeziana Svrček & J.Moravec

Klobuk (apotecij): 0.7-1.5 cm širok, kružnog je oblika diska, tek je malo uzdignut, zatim konveksan, pravilan, konačno pritisnut na stručak; gornja je himenijalna površina sivkasto-crna, rub je sivkasto-bijel, donja je površina glave blijedo siva, skoro gola, fino venozna, a žilice dosežu čak do ruba apotecija.

Stručak: 0.7-2 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, ravan ili zakrivljen, cijela je površina sivkasto zrnasta.

Spore: Eliptične, glatke, najprije ponekad grubo bradavičave, sa samo jednom velikom i nekoliko malih uljnih kapljica, 15.3–20.8 × 11–13.7 µm; askusi su s 8 spora, valjkasti, 226–312 × 15.4–19.4 µm; parafize su ravne, tamne, 3-3,5 μm debele, postupno se zadebljavaju na vrhu do 4-5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, na vlažnim humusnim tlima, često na strmim obalama potoka, u bjelogoričnim šumama uz johe i vrbe kontinentalnih krajeva, na visinama od 100-500 m nad morem. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sve se gljive iz ovog roda smatraju nejestivim i moguće otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Karakteristična je po donjoj, jedva uočljivoj venoznoj strani apotecija.

Helvella corium - created in Finland by Tapio Kekki

KOŽASTI HRČAK

Helvella corium (O.Weberb.) Massee

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) cm širok, ima oblik pehara, zdjelice ili čašice, a katkad je postrance stisnut pa je eliptičnog oblika, nepravilno je zaobljen; gornja je himenijalna površina crna, glatka ili malo hrapava, a vanjska je sterilna strana čekinjasto-zrnata do bradavičava, pomalo ljepljiva i gotovo crna.

Stručak: 1-4 cm visok i 0.2-1.5 cm debeo, vitak, nepravilan, često je spljošten, malo jamičast i uzdužno brazdast, a površina je sitno zrnata i dlakava te gotovo crna.

Spore: Eliptične, glatke, s jednom velikom uljnom kapljom, 16-21 x 9-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, elastičano, kožasto u klobuku i sivo-crno na rubovima, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na šumskom tlu, vrbovom grmlju, u šumama uz obale rijeka i jezera, na pjeskovitome tlu uz more, ali se pronađe i u planinskim predjelima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a sirova je otrovna. Gotovo su sve vrste hrčaka nejestive gljive. Iako su u nekim vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina i tako male količine mogu uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po tamnoj crnoj boji klobuka i stručka te je u obliku šalice. Slična je vrsta Helvella cupuliformis, koja ima kraći stručak i svijetlosmeđu gornju himenijalnu površinu te nešto šire spore (18-20 x 11.5-13 µm).

REBRASTA REBRAŠICA

Helvella costifera Nannf.

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm visoko i široko, ima oblik pehara, plitke zdjelice ili je školjkasto, pod starost je rub valovit i raspucan; unutarnja je himenijalna površina glatka, sivo-oker, sivo-smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana slične boje ili je ponešto svjetlija i poslije pahuljasta.

Stručak: Prema dolje se sužava i prelazi u šiljati stalak, uzdužno je rebrast, a rebra su zaobljena i završavaju na bazi, bjelkast je ili žuto-smeđ.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jednom velikom uljnom kapljom, 14.5-20 x 9.5-12.5 µm; askusi su valjkasti, 250-300 µm duge i 12-14 µm debele, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i na vrhu zadebljane te 3-5 µm debele; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Elastično, bijelo ili bjelkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jeseni kao saprofit tla u svim tipovima šuma, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako neki autori navode da je jestiva vrsta ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer sve vrste iz ovog roda često sadrže toksin giromitrin.

Napomena: U literaturi postoji veliko neslaganje autora oko istinske determinacije rebraste rebrašice, čiji se opis poklapao s opisom biserne pločarice (Discina ancilis). Rebrasta je rebrašica zbog navedene sličnosti imenovana kao Helvella costifera, što se posve podudara s našim opisom. Često se brka s jestivom proljetnom rebrašicom (Helvella acetabulum).

JESENJI HRČAK

Helvella crispa (Scop.) Fr.

Etimologija: crispus (lat.) = naborano, kovrčasto, namreškano. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: White Saddle

Klobuk (apotecij): 2-6 (8) cm širok, sastoji se od jednog listića ili glavice podijeljene na 3 režnja koji su jednim dijelom ravni, a jednim dijelom izvrnuti prema stručku, rubovi nisu srašteni sa stručkom, nepravilnog je sedlasto-režnjastog oblika; gornja je himenijalna površina bez dekoracije, valovita, glatka, naborana s nepravilnim ulegnućima, blijedooker do svijetlosmeđa, a unutarnja je sterilna površina bjelkasta.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast je ili zadebljava se prema bazi, debeo je i čvrst, uzdužno je brazdasto-narebran s 3 strane ili potpuno; bjelkast je ili svijetložut.

Spore: Eliptične, prozirne, s velikom uljnom kapljom na sredini i malom na jednom kraju, (16) 16.5 - 18.4 (19.6) × (10.1) 10.6 - 11.6 (12) µm, Q = (1.4) 1.45 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 17.4 × 11.2 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, lomljivo i tanko, u stručku je tvrdo i elastično; okus i miris su ugodni na gljive, slatkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po rubovima šuma i parkovima. U Zagrebu se može pronaći u okolici Kliničkog bolničkog centra Rebro.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako se općenito navodi da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Neki autori navode da je dobra začinska gljiva, a drugi je koriste samo kada je osušena ili nakon što se dobro prokuha. Međutim, dobro je dokumentirano da može uzrokovati želučane smetnje ako nije vrlo temeljito prokuhana, a tada obično nema teksturu i okus. Najnovija su istraživanja pokazala da sadrži monometilhidrazine, koji mogu uzrokovati ozbiljno trovanje i koji mogu biti kancerogeni. Zabilježeno je da uzrokuje gastrointestinalne smetnje kada se konzumira sirova. Općenito se nikako ne preporučuje konzumacija.

Napomena: Pripada dijelu vrsta iz roda Helvella koje rastu u jesen, a ne u proljeće. Karakteristična je po svijetloj boji klobuka i stručka koji je izrazito brazdast. Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama. Petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

ELASTIČNI HRČAK

Helvella elastica Bull.

Etimologija: elasticus (lat.) = elastično. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Elastic Saddle

Klobuk (apotecij): 2-10 cm visoko i 1-2 (3) cm širok, u obliku je sedla, dijeli se na 2-3 režnja, dosta je nepravilno zakovrčan i naboran, s različito je dugim režnjevima, apotecij je spojen sa stručkom na samom vrhu; gornja je himenijalna površina glatka, valovita, vlažna, žućkasta, žućkasto-sivkasta, oker-smeđa, svijetlosmeđa, sivo-smeđa, siva ili rijetko tamnosmeđa, donja je sterilna strana glatka i svjetlija od gornje.

Stručak: 1-8 cm visok i 0.3-1 cm debeo, vitak, valjkast, prema dnu se spljošteno širi, često je jednim dijelom udubljen (u dužini od 1-2 cm), iznad i ispod tog mjesta je zakrivljen, te također spljošten, suh, gladak, pun je pa ubrzo šupalj; bjelkast, blijedožućkast ili blijedooker.

Spore: Eliptične, prozirne, 18-22 x 12-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: U lapovima je debelo oko 1 mm, lomljivo, voštano, u stručku je žilavo i elastično, bjelkasto, promočeno je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Na kontinentalnom području raste u ljeto i jesen, na sredozemnom području raste i u prosincu, u skupinama do 15-tak primjeraka zajedno i 2-3 stručcima srasla primjerka, u svim tipovima šuma i uz ceste, u travi, na sloju iglica ili na mahovini u blizini drveća; česta je vrsta u svim krajevima, ali se teško uočava. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice i Kraljev vrh (Medvednica) pokraj Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sirova je otrovna. Iako neki autori navode da je jestiva ako se temeljito prokuha i odlije voda, konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer slične vrste iz porodice Helvellaceae sadrže toksin giromitrin. Osim toga u posljednje vrijeme postoji zabrinutost da gljive iz roda Helvella sadrže određene karcinogene tvari.

Napomena: Po obliku je i veličini sličan crni hrčak (Helvella atra), ali su i klobuk i stručak crne boje, također je jestiv, a pojavljuje se u proljeće.

Helvella ephippium - created in Norway by Klaus Høiland

SEDLASTI HRČAK

Helvella ephippium Lév.

Etimologija: ephippium (lat.) = podsedlica, prostirka ispod konjskog sedla. Po izgledu.

Klobuk (apotecij): 2-4 (5) cm široko, u je obliku je sedla s izvrnutim rubom, podijeljen je na 2 režnja, rub nije spojen sa stručkom, boja i izgled su dosta varijabilni; vanjska je himenijalna površina svijetlosmeđa, smeđa, sivo-smeđa, plavkasto-smeđa ili crno-smeđa, u starosti je tamnija, sitno do krupno zrnmasta, unutarnja je sterilna strana uvijek malo svjetlija od vanjske, najprije je bjelkasta, kasnije je sivkasto-smeđa ili svijetlosmeđa, u mladosti je jako dlakavo-kosmata pa dlakavo-baršunasta.

Stručak: 4-5 (7) cm visok i 2-5 (7) mm debeo, u obliku je stupa, pun, stisnut; bjelkast, žućkast, siv ili sivo-smeđ, potpuno je zrnasto-pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, s uljnim kapljama, 15-21 x 10-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, malo je žilavo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla najčešće u bjelogoričnim šumama na vlažnom vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer može sadržavati male količine toksina giromitrina kao i gotovo sve vrste iz roda Hellvela pa se stoga ne preporučuje njihova konzumacija. Navodi se i da bi mogle sadržavati neke tvari koje su kancerogene.

Napomena: Sličan je elastični hrčak (Helvella elastica), koji ima drugačiji oblik klobuka i uglavnom glatki stručak. Dugonogi se hrčak (Helvella macropus) razlikuje po vretenasto-eliptičnim sporama koje su obično sitno pahuljaste.

RUTAVI HRČAK

Helvella fibrosa (Wallr.) Korf

Klobuk (apotecij): 1-3 (4) cm širok, u mladosti je lijevkast, poslije je bočno stisnut ili raširen te malo ulegnut, čašast ili nepravilno zdjelast, rub je u mladosti malo podvijen te se ubrzo izravna, postane valovit i ponegdje se raspukne; gornja je himenijalna površina oker-smeđa, smeđa ili sivo-smeđa, u starosti je tamnosmeđa ili crno-smeđa te maljavo-dlakava, donja je sterilna strana slične ili malo svjetlije boje i također je maljava.

Stručak: 2-4 cm visok, brzo postane šupalj, nema uzdužnih rebara, nešto je svjetliji od donje strane apotecija, sivo-smeđ, žuto-siv, svijetlosmeđ ili crveno-smeđ, po cijeloj je dužini maljav i zrnast, u starosti je gladak.

Spore: Široko eliptične, imaju jednu veliku kaplju, glatke prozirne, 16-20 x 9.5-12 µm; askusi imaju valjkasti oblik i dugi su 225-285 µm, sadrže 8 spora u jednom redu; parafize su cilindrične i na gornjem dijelu zadebljane poput toljage, debljine su oko 7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, lomljivo, bijelo, sivo, sivo-smeđe ili oker-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprofit tla po travnjacima, livadama, parkovima, rubovima cesta, nasipima i drugim otvorenim područjima, na pjeskovitom tlu. Primjerke na prve dvije slike snimio je Mladen Matišić, početkom rujna u zaobalnoj šumi uz rijeku Savu, ispod lijeske na pjeskovitom tlu, a ostale tri Anton Gračanin.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i jedan od rijetkih jestivih hrčaka, međutim nema neke posebne uporabne vrijednosti, jer okus nije tako dobar kao kod dugonogog hrčka (Helvella macropus).

Napomena: Rutavom je hrčku donekle sličan dugonogi hrčak koji najčešće raste u bjelogoričnim šumama. Bitno se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama, jer spomenuti hrčak ima bradavičave spore koje imaju središnju kaplju i sa svake strane po jednu manju kaplju. Osim toga spomenuti hrčak ima izrazito nakostriješeno-maljavu vanjsku stranu apotecija i površinu stručka.

Helvella fusca - created in Estonia by Veiko Kastanje

POTAMNJELI HRČAK

Helvella fusca Gillet

Klobuk (apotecij): 2-3 (4) cm širok, klobučasti dio je sedlasto-režnjastog oblika, režnjevi su nepravilni i kao da su srasli sa stručkom te djeluju napuhano; gornja je himenijalna površina hrapava, oker-smeđa ili crno-smeđa, donja je sterilna površina mrežasta od tankih bjelkastih žilica.

Stručak: 2.5-6 cm visok i do 2 cm debeo, bijel, bijele je do blijedosmeđe boje, cijelom je dužinom uzdužno brazdast, uzdužna se rebra račvaju i ostavljaju nepravilna udubljenja.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 14-17.9 x 10.1-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je tanko i lomljivo, u stručku je žilavo i tvrdo, bjelkasto do svijetlosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz ceste, često ispod topola ili u podnožju drveća, na glinenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer sadrži male količine giromitrina. Gotovo sve vrste hrčaka su nejestive gljive. U nekim su vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina, ali i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako se zamijeni s redovničkim hrčkom (Helvella monachella), koji raste na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, spomenuti hrčak ima posve gladak i bijeli stručak., dok potamnjeli hrčak ima duboko i nepravilno brazdast stručak.

Helvella helvellula - created on February 2014 in Attica, Attica, Greece by bkaounas

SITNI HRČAK

Helvella helvellula (Durieu & Mont.) Dissing

Plodno tijelo (apotecij): 2-3 (4) cm široko, glava je zdjelasta, blago je zakrivljena, kasnije se blago spljošti; gornja je himenijalna površina grbava, neravna, neujednačena, napuhana, malo naborana i crna, donja je sterilna strana crna do crno-smeđa, s manje je ili više izraženim venama.

Stručak: 0.5-1 cm visok, bjelkast, svijetlosiv do svijetlosmeđ, više-manje ižlijebljen, šupalj.

Spore: Eliptične, prozirne, 21-25 x 11-14 µm; askusi su s 8 spora, 260-350 x 12.5-17.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od prosinca do ožujka, pojedinačno i skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove cesta, na karbonatnim i pješčanim tlima uz zimzelene vrste hrastova na sredozemnom području. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na otoku Visu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži manju količinu toksina giromitrina, koji i u tako maloj količini može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Prepoznatljiva je po obliku i boji.

Helvella lactea - created on August 2023 by by janiepo

MLIJEČNI HRČAK

Helvella lactea Boud.

Klobuk (apotecij): 2-5 (6) cm širok, oblika je sedla, jednostruko do višestruko urezan sa podvijenim rubom, podijeljen na više režnjeva, rubnim je dijelom učvršćen za stručak; gornja je himenijalna strana snježnobijela, kasnije je krem, sivkasto-smeđa, žuto-smeđa ili svijetlosmeđa, donja je sterilna strana bijela i glatka.

Stručak: Bjelkast do svijetložućkast, duboko je uzdužno izbrazdan, šupalj, stisnut, sitnozrnast.

Spore: Široko eliptične, glatke, s velikim i često s nekoliko manjih uljnih kaplja, prozirna, 15-18 x 10-12 µm; askusi su s 8-spora, 180-220 x 14-18 µm; parafize su valjkaste; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rjeđe u ranu jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla uz rubove šumskih puteva i staza te na ostacima kore drveća u bjelogoričnim, miješanim i aluvijalnim šumama s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, bukvom, jasenom, brezom, običnim grabom ili crnom johom, na humusnom šumskom tlu, u travi ili mahovini. U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, koji čak i u maloj količini može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem,  djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Po boji može biti sličan jesenji hrčak (Helvella crispa).

JAMIČASTI HRČAK

Helvella lacunosa Afzel.

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto. Po udubinama po površini stručka.

Engleski naziv: Elfin Saddle

Klobuk (apotecij): 3-10 (12) cm širok, u obliku je sedla, kvrgav, gladak, kao nepravilno napuhan, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 2-3 režnja, režnjevi se izvrnu prema stručku, ali dosta pravilno, rub je spojen sa stručkom; vanjska je himenijalna strana crno-smeđa ili sivo-crna, unutarnja je strana nešto svjetlija.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, valjkast, istaknuto je brazdasto-rebrast, između rebara se nalaze uzdužni žlijebovi, iznutra je komorasto šupalj; bjelkast, sivkast, kasnije je sivkasto-okerast, sivkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Spore: Eliptične, s uljnom kapljom na sredini i nešto manjom na jednoj strani, prozirne, 14.5-22 x 10-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo, tanko, bjelkasto ili sivkasto; miris i okus ugodni na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u sjenovitim miješanim i bjelogoričnim šumama, po proplancima i uz putove. Primjerke na prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, polovicom svibnja, u blizini planinskog vrha Badanj na Dinari, a posljednje dvije Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nekolicina je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra otrovnom jer može sadržavati male količine toksina monometilhidrazina, koji se djelomično razgrađuje kuhanjem. Sve se vrste iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Prijavljeno je da sirova uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: S karakteristično je narebranim stručkom bjelkaste boje. Sličan je redovnički hrčak (Helvella monachella) koji najčešće raste na pjeskovitom i vapnenastom tlu u proljeće, izvana ima mnogo tamniji klobuk, a s unutarnje je strane bjelkast, stručak gotovo nikada nije jako izbrazdan i uzdužno rupičav, već je najčešće gladak.

STEVENSIJEV HRČAK

Helvella latispora Boud.

Etimologija: late (lat.) = široko, obilno, bogato + spora (gr.) = sjemenka, spora. Po širini spora.

Engleski naziv: Pale Saddle

Klobuk (apotecij): 2-5 (6) cm širok, u mladosti je uhast pa u obliku sedla, s 3 je režnja ili u obliku uha, rub se ubrzo podvije; gornja je himenijalna površina u mladosti skoro bjelkasta, sivkasto-smeđa, oker-smeđe ili svijetlosmeđa, donja je sterilna površina najprije bijela pa oker-smeđa, sitno je pahuljasta.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.2-1 cm debeo, valjkast je i u obliku stupa, bez žljebova, stisnut, šupalj; bijel je i žućkast, sitno je dlakav, na bazi s bijelim micelijem.

Spore: Eliptične, glatke, s velikom uljnom kapljom, 15-21 x 10-12.5 µm; askusi s 8 spora su dugi do 350 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na rubu miješanih i bjelogoričnih šuma, često po stazama i putevima, u mahovini i po ravničarskim predjelima u blatu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i moguće otrovnim jer sadrže određene količine toksina giromitrina, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Elastični je hrčak (Helvella elastica) vrlo sličan ovoj vrsti, čak i po mikroskopskim osobinama, ali uglavnom raste nešto kasnije i najčešće unutar šuma. Rub klobuka je uvijek podvijen i prljave je smeđo-oker boje.

Helvella macropus - created in Norway by Siv Moen

DUGONOGI HRČAK

Helvella macropus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + pus (gr.) = noga. Po dugom stručku.

Engleski naziv: Felt Saddle

Klobuk (apotecij): 1-4 (5) cm širok, najprije je otvoren, zatim je skoro spljošten, u obliku je pehara sa stalkom; unutarnja je himenijalna strana sivo-smeđa ili sivo-oker, a vanjska je sterilna stranae blijedosiva i sitno baršunasta, rub je iskrzan.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad izraženo narebran, maljav, baršunast, zrnast, sivo-smeđ.

Spore: Vretenaste, eliptične, skoro glatke, 21-24 x 9.9-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, sivkasto, sivkasto-smeđe ili oker-smeđe, elastično, lomljivo; miris je ugodan na voće ili na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, po šumskim čistinama i po grmlju, na goloj zemlji ili u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Potrebna je temeljita termička obrada. Bez obzira na jestivost ne preporučuje se konzumacija bilo koje vrste iz ovog roda, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) koji raste u proljeće i ima čitavu površinu stručka u obliku sklerocija (ovapnjenjenu), a i uvijek raste u blizini biljke šumarice (Anemone nemorosa).

REDOVNIČKI HRČAK

Helvella monachella (Scop.) Fr.

Etimologija: Po imenu kaluđerica, jer klobuk i rašireni režnjevi podsjećaju na nekog redovnika.

Klobuk (apotecij): 2-4 (5) cm širok, u obliku je sedla s uzdignutim vrhom, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 3 režnja koji se nepravilno izvrnu prema stručku, režnjevi su gotovo uvijek uspravno postavljeni; vanjska je himenijalna stana tamnosmeđa, u starosti je sivo-smeđa, nekad i s ljubičastom nijansom, a unutarnja je sterilna strana bjelkasta.

Stručak: 3-5 (7) cm visok, valjkast, debeo, malo je zadebljan na bazi, nije uzdužno narebran, eventualno je malo brazdast, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-22 x 10-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, okus je lagano slatkast, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u svim tipovima šuma, uz rubove putova, te po vrtovima na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Konzumacija se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Kao i kod svih vrsta u rodu hrčaka ima klobuk podijeljen na režnjeve sve do stručka ili je nekad, ali nešto rjeđe, podijeljen samo na vrhu. Prepoznatljiva je vrsta po tamnosmeđem ili crno-smeđem klobuku i po stručku koji nije naboran, već gladak, eventualno je zadebljan na bazi.

Helvella phlebophora - created on August 2009 in Карачаево-Черкесская Республика, Russian Federation by Eugene Popov

LISTIĆAVI HRČAK

Helvella phlebophora Pat. & Doass.

Klobuk (apotecij): 1-3 (4.5) cm širok, prema dolje pravilno u obliku kišobrana, nepravilno je valovit, savijen, bez ruba, ali lagano podvijen prema stručku, nikad nije srašten sa stručkom, nešto je širi u starosti; gornja je himenijalna površina siva, sivo-crna ili plavo-siva, ponekad s plavkastom nijansom, donja je sterilna strana glatka, nešto je svjetlija od gornje strane, s uzdužnim je brazdama.

Stručak: Bjelkast, sivkasto-žut ili oker-žut, uzdužno je izrazdan.

Spore: Eliptične, (13)15-18 x 9.5-11.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prljavobijelo do sivkasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od lipnja do rujna, uglavnom usamljeno, rijetko skupno, kao saprofit tla na humusnim šumskim tlima obraslih mahovinom ili na biljnim ostacima, često uz rubove šumskih puteva i staza u bjelogoričnim šumama, najčešće u blizini hrasta, bukve, breze, lijeske ili običnog graba, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom, vrlo rijetko u gorskim krajevima. U Hrvatskoj je pronađena na tri lokaliteta, na području grada Zagreba, na planini Medvednici i na području Vukomeričkih gorica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz roda Helvella mogle biti kancerogene. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Prepoznatljiv je po sivoj ili sivo-plavkastoj boji apotecija.

USAMLJENI HRČAK

Helvella solitaria P.Karst.

Klobuk (apotecij): 1-4 cm širok, u obliku je čašice sa stalkom ili pehara koji je na obje vanjske strane stisnut i izgleda kao otvorena školjka; unutarnja je himenijalna strana crvenkasta do crno-smeđa ili sivkasto-smeđa, vanjska je sterilna strana svijetlosmeđa i blago baršunasta, cijela je površina ljepljiva i iznutra i izvana.

Stručak: Bjelkast ili blijedosmeđ, uzdužno je rebrast.

Spore: Eliptične, 17-21 x 11-13.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprofit tla u miješanim šumama, najčešće ispod topola ili vrba, po rastresitim i pjeskovitim tlima bogatim vapnencem. Sve slike snimio je Anton Gračanin.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksin giromitrin, kao i gotovo sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Moguća je zamjena s također otrovnim queletijevim hrčkom (Paxina queletii), koji najčešće raste u crnogoričnim šumama.

CRNO-BIJELI HRČAK

Helvella spadicea Schaeff.

Plodno tijelo (klobuk): 2-5 (7) cm široko, glava oblika sedla, podijeli se na 3 ili 4-kraka u obliku trokutastih klobuka s vrhovima, rubom prirasla sa stručkom; gornja himenijalna površina tamnosmeđa, u starosti sivo-smeđa, crno-smeđa.

Stručak: 2-15 cm visok i oko 3 cm debeo, u početku je bijel, poslije postaje prljavo žućkast, vrlo je debeo, baza je zadebljana, nije uzdužno narebran, samo je ponekad blago izbrazdan.

Spore: Eliptične, glatke, 16-23 x 12-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, a od prosinca do travnja na sredozemnom području kao saprofit tla na primorskim obalnim dinama uz primorski bor, a u travnju i svibnju na pješčanim tlima prirodnih obalnih zona uz velike kontinentalne rijeke te na pješčarskim stepama uz različite vrste topola, rijetko vrba te od lipnja do početka rujna u visokim planinama. Kod nas je pronađena na 9 lokaliteta, od čega ih je 8 uz rijeku Dravu, a jedan uz rijeku Neretvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da su sve vrste iz roda Helvella kancerogene. Sirova je otrovna. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Prepoznatljiv je po tamnom, tamnosmeđem ili sivo-smeđem apoteciju i svijetlijem, bijelom do žućkastom stručku.

Helvella villosa - created in Netherlands by Westra, Theo

RUTAVI HRČAK

Helvella villosa Schaeff., 1774

Etimologija: villosus (lat.) = dlakav, kudrav, maljav, rutav. Po izgledu plodnog tijela.

Klobuk (apotecij): 1-4 (5) cm je širok, stisnuto-uhast, ubrzo je pravilno kružan, nakon određenog vremena je pravilnog oblika priljepka ili čašice; unutarnja je himenijalna površina sivkasto-smeđa ili oker, kasnije je tamnije sivo-smeđe boje, glatka, vanjska je sterilna strana iste boje.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i oko 5 mm debeo, nije narebran, valjkast; boje je vanjskog dijela klobuka, sitno je kosmat i skoro gladak, samo je na vrhu malo pahuljast.

Spore: Eliptične, glatke, 22-24 x 9-12 µm; askusi s 8 spora su dugi do 300 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Čvrsto, sivkasto-smeđe; miris je ugodan na voće ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod lijeske, te po parkovima i grmlju, na krupnim drvnim ostacima, kao i na jako blatnjavom i muljevitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Bez obzira na jestivost, ne preporučuje se konzumacija ni ove ni drugih vrsta iz roda Helvella, jer sve sadrže određenu količinu toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz ovog roda mogle biti kancerogene.

Napomena: Dugonogi hrčak (Helvella macropus) je sličnog izgleda, međutim ima nešto vretenastije i sitno naborane spore. Sedlasti hrčak (Helvella ephippium) raste zajedno s ovom vrstom, a razlikuje se po klobuku u obliku sedla.