BISERNA PLOČARICA

Discina ancilis (Pers.) Sacc.

Etimologija: ancile-ancilis (lat.) = sakralni štit. Po obliku.

Engleski naziv: Pigs Ears

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 (16) cm široko, u mladosti je nepravilno okruglasto ili u obliku čašice ili pehara, zatim se raširi poput diska, nepravilno naborano i izuvijano; unutarnja je površina tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, a vanjski je dio je bjelkasto-krem s blagom smećkastom nijansom, često je žiličasto prošaran i dekoriran sitnim sitnim pahuljama i čupercima sastavljenim od dlačica iste boje.

Stručak: 1-3 cm visok, bjelkast, brazdast, brazde se poput krakova produžavaju i obuhvaćaju čašicu na kojoj se na kraju granaju, ponekad se penju sve do ruba klobuka.

Spore: Eliptične do vretenaste, s upadljivim grlićem na jednoj strani, prozirne, 27-35 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, voštane je konzistencije; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili bora, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često u brdovitim i planinskim predjelima, rijetko u nizinskim područjima.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Jako je otrovna u sirovom stanju, kao i ostale vrste u ovom rodu, pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Ova vrsta je za skoro sve autore sinonim proljetne rebrašice (Helvella acetabulum) koja je slična, ali se dosta razlikuje, prvenstveno po sporama.

Discina fastigiata - created on May 2011 in Зеленодольский р-н, Респ. Татарстан, Russian Federation by Kim Potapov

GREBENASTA PLOČARICA

Discina fastigiata (Krombh.) Svrček & J.Moravec

Etimologija: fastigium (lat.) = okrajak, rub, kraj, prepun, sedlo na leđima mule. Po obliku mitre.

Engleski naziv: Thick-Stalked False Morel

Klobuk (mitra): 4-11 (14) cm širok i 2-8 cm visok, iznimno je i veći, najčešće je sedlastog oblika s 2-3 slobodna dijela spojena bjelkastim do svijetlosmećkastim šavom, poput biskupske kape ili mitre, površina je vrlo nepravilna, vijugavo-brazdasta, poput površine mozga, nepravilno je naslonjen na stručak poput vrsta iz roda Helvella, rubovi ponegdje srašteni sa stručkom, unutrašnjost je klobuka nepravilno komorasto-šuplja; može biti žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, iznutra je bjelkast.

Stručak: Prilično je debeo, valjkast, uzdužno je brazdast, zadebljava se prema bazi, na bazi može biti širok i do 6 cm, uvijek je do 1/3 prekriven ostacima zemlje, duboko je ukopan u tlo, vrlo brzo postane nepravilno šupalj; bijel ili bjelkast, površina je bijelo pahuljasta.

Spore: Eliptične, glatke, trogrlaste, s 1-3 uljne kaplje, 23-37 x 10-17 µm; otrusina je bjelkasta do krem.

Meso: U klobuku bjelkasto, u stručku bijelo, lomljivo, voštanog je izgleda, malo je vodenasto; miris je ugodan ili slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano proljeće, u ožujku, travnju i svibnju, na sunčanoj strani starih miješanih šuma i šuma prašumskog tipa s jelom, smrekom i bukvom te u dijelovima šuma samo s bukvom, svuda na vapnenastom tlu, u neposrednoj blizini krupnih drvnih ostataka, a ponekad i na krupnim drvnim ostacima (panjevi). U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Smrtno je otrovna vrsta jer sadrži giromitrin pa uzrokuje giromitrinski sindrom trovanja. Otrovna je i tijekom sušenja ili kuhanja zbog isparavanja giromitrina. Na taj je način uzrokovala i nekoliko smrtnih slučajeva trovanja jer toksični giromitrin isparava već pri niskim temperaturama. Opasno ga je držati u zatvorenim prostorima, čak i u automobilu.

Napomena: Po izgledu i boji sličan je rani hrčak (Gyromitra esculenta) od kojeg se razlikuje po rogljastom, odnosno krpastom klobuku i iznad svega po istaknutom bijelom stručku koji je čitav posut gustim i sitnim injem. Valovita pločarica (Rhizina undulata) je otrovna i nema stručak. Teško se raspoznaje u starosti kad je prekriven poispadalim sazrelim sporama, nakon čega promijeni boju, a u tom slučaju može biti i tamniji, skoro crnkast. Neki od autora tvrde da raste u šumama smreke, a veći dio autora navodi da raste samo u bjelogoričnim šumama.