Sagaranella gibberosa - created on August 2018 in Korppivaara, Finland by Tapio Kekki

GRBAVOSPORNA SIVOLISTIĆAVKA

Sagaranella gibberosa (Kühner & Romagn.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: gibberosa (lat.) = grba, izbočina. Po grbavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast do zvonolik, često je s izraženom je grbicom na sredini, površina je vodenasta, s radijalnim žućkastim vlakancima, sivo-smeđ, svjetliji po suhom vremenu, rub je blago prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, izdužen, valjkast, zakrivljen, može biti ukorijenjen u crni sklerocij, površina je uzdužno vlaknasta, boje je klobuka, sivo-smeđ, na bazi je prekriven bjelkastim micelijskim nitima.

Listići: Prilično su gusti, blago su trbušasti, prirasli, sivo do sivo-smeđi.

Spore: Kuglaste, s jako su zaobljenim izbočinama ili grbama, prozirne, 5-8 x 4-6.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 25-30 x 7-8.5 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih valjkastih hifa širokih 3-7.5 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u šumama i po opožarenim terenima, ali ne isključivo, u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedinstvene spore trebale bi olakšati determinaciju. Slična je Tephrocybe ambusta, koja ima male kuglaste bradavice na sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Sagaranella tylicolor - created on August 2019 in Malga Clevet, Daone, Provincia di Trento, Italy by Marco Floriani

BODLJIKAVOSPORNA SIVOLISTIĆAVKA

Sagaranella tylicolor (Fr.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: tylos (gr.) = žulj, izraslina, izbočina + color (lat.) = boja. Po grbavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, zvonolik ili jedva stožast, obično je blago grbav na sredini, površina je srebrnosivo svilenkasto vlaknasta, vodenasta, paučinasti ostaci ovoja su prilično obilni na rubnoj zoni, crvenkasto-oker, crvenkasto-smeđ do sivkasto-smeđ, po suhom je vremenu oker-smeđ, prema rubu je nešto svjetliji, rub je podvijen, kasnije je blago izvrnut, blago je prozirno narebran.

Stručak: 1.6-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast ili se batinasto zadebljava prema dnu, čitav je bijelo vlaknast na smeđoj osnovi, osobito na vrhu, osnova je tamnija prema dnu koje je sivo.

Listići: Osrednje su gusti, široki su do 3 mm, debeli, prirasli, bijeli, zatim su krem-smećkasti, oštrica je nepravilna i blago nazubljena.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bodljama visokim 0.5-1.25 µm, prozirne, neamiloidne, 6-8 x 4-6.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, s crvenim su granulama, 25-35 x 8-10 µm, pileipelis se sastoji od paralelnih do zamršenih hifa širokih 4-7 µm, cistide nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, smeđe do sivkasto-smeđe uz rub i bijelo u sredini, vodenasto; miris je umjeren na užeglo brašno, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, pojedinačno ili skupno, u parkovima, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na travnjacima, opožarenim terenima, kao saprofit na drvnim ostacima, životinjskom izmetu, sloju iglica, lišću, trulim gljivama ili mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu je dosta slična šljemovkama (Mycena). Karakteristična je po bjelkasto-krem listićima, izraženo zrnasto-pahuljastom stručku i mirisu na užeglo brašno. Mikroskopski je karakteristična po crvenkastim sadržajem bazidija i prilično izraženo bodljikavim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.