Myochromella boudieri - created on October 2017 in Herstedøster, Denmark by Thomas Kehlet

BOUDIEROVA SIVOLISTIĆAVKA

Myochromella boudieri (Kühner & Romagn.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: U čast francuskog mikologa i farmaceuta Émile Boudiera (1828.-1920.), koji je bio veoma važan i cijenjen u europskoj mikologiji 19. i početka 20. stoljeća. Po imenu

Klobuk: 0.8-3 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije se izravna, ali zadržava dobro definiranu grbicu, površina je glatka, vodenasta, tamnosiv, oker-smeđ do sivo-smeđ, svjetliji je prema rubu, rub je prvo blago podvijen, ubrzo se izravna, tanak, prozirno je narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-2 mm debeo, valjkast, zakrivljen ili blago stisnut, šupalj, obično je izraženo prošaran sitnim srebrno-bijelim vlakancima, pahuljama i ljuskama, tamnooker do sivo-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast od micelija.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, u početku su bjelkasti do kremasti, zatim su svijetlosivi do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je nepravilna i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, prozirne, 6-8.5 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 25-40 x 8-9 µm, pileipelis se sastoji od cutisa isprepletenih, paralelnih, uskih, valjkastih hifa širokih do 5 µm, sa smeđim unutarnjim pigmentom, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku je smećkasto do sivkasto-smeđe; miriše na užeglo ili riblje brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla po parkovima i bjelogoričnim šumama, rjeđe crnogoričnim, na humusnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva, zbog lošeg mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična je Myochromella inolens, koja je s ispupčenim klobukom, ali bez mirisa ili s vrlo slabim mirisom na brašno.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Myochromella inolens - created on September 2016 in Hautausmaa, Finland by Tapio Kekki

BEZMIRISNA SIVOLISTIĆAVKA

Myochromella inolens (Fr.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: in (lat.) = ne + olere (lat.) = mirisati, vonjati. Po nedostatku mirisa.

Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, malo je vijugav, gornji je dio kao uokviren, sastoji se od 2 dijela, površina je malo mazava po vlažnom vremenu, radijalno vlaknasta, izraženo vodenasta, smećkast je ili siv, vremenom izblijedi u smećkastu boju bijele kave, a po suhom vremenu postane kremast, rub je najčešće prozirno narebran i valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-7 mm debeo, lomljiv, valjkast, šupalj, često je stisnut, sužen je prema dnu, vijugav, cijelom je dužinom bijelo paperjast, ljuskav, uglavnom je ujednačeno siv do sivo-smeđ, na bazi je prekriven bjelkastim vlakancima.

Listići: Prilično su gusti, široki su 2-7 mm, izrezani su uz stručak, usko su prirasli, kremasti, sivi do sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične do bademaste, prozirne, glatke, 6.5-8 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 23-30 x 6-8 µm, cheilocistide su odsutne, elementi trame listića su široki oko 4.5-10.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, najčešće šumama jele, na sloju iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ujednačenoj i neupadljivoj sivkastoj boji svim dijelova plodnog tijela. Slična je Tephrocybe murina, koja ima uži i znatno tamniji stručak, osobito na donjem dijelu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.