OŠTROMIRISNA SPUŽVARKA

Gautieria graveolens Vittad.

Etimologija: morchellaeformis (lat.) = u obliku smrčka. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, gomoljasto, jajoliko, eliptično, bubrežasto, kvrgave je i upadljive jamičaste površine koja podsjeća na alveole kod vrsta iz roda smrčaka, oker-smećkasto, svijetlonarančasto ili ružičasto-smeđe i prekriveno cimetastosmeđim prahom zrelih spora, peridij je vrlo tanak, u početku je bjelkast, kasnije crvenkast i s vrlo malim raspuklinama, unutarnji dio je oker-smećkast, kasnije je ispresijecan bjelkasto ornamentiranim komoricama različitih dimenzija, poligonalnim ili labirintnim, koje se skupljaju prema kolumeli, nepravilne komorice su do 3 mm široke, na bazi s brojnim, vitkim i grupiranim sivkastim micelijskim nitima ili rizomorfama.

Spore: Eliptične, s tupim vrhom, ispresijecane su uzdužnim prugama, s 1-2 uljne kaplje, 10-28 x 8-15 µm; otrusina je svijetložuta do oker-žuta.

Meso: Žilavo, žućkasto, smećkasto do ružičasto-smeđe; miris je u mladosti vrlo jak i ugodan na voće, a u zreloj dobi postaje neugodan na pasirane rajčice i lož ulje, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, poluukopana u zemlji, kao saprofit u miješanim i bjelogoričnim šumama, češće ispod bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, ali se pronađe i u crnogoričnim šumama, obično ispod bora.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog rijetkosti i lošeg mirisa.

Napomena: Postoje dvije vrste koje se obično nazivaju šmrčkolikim tartufima, to su opisana vrsta i smrčkolika spužvarka (Gauteria morchelliformis), ali među njima postoje neke razlike. Opisana vrsta ima veće spore, u zrelosti ima vrlo intenzivan i neugodan miris na pasirane rajčice i lož ulje, više je limunastožute do svijetlonarančaste boje i uglavnom raste u bjelogoričnim šumama. Slična je vrsta s manjim sporama, češće raste u smrekovim šumama i miriše ugodno na voće.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 99.str. Oštromirisna spužvarka (Gautieria graveolens Vittad.)

SMRČKOLIKA SPUŽVARKA

Gautieria morchelliformis Vittad.

Etimologija: morchellaeformis (lat.) = u obliku smrčka. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, kuglasto je ili bubrežasto, upadljive je jamičaste površine koja podsjeća na alveole kod vrsta iz roda smrčaka, crvenkasto-smeđe, oker-smeđe, oker-sivo ili ponekad žuto-narančasto, unutarnji je dio šupljikav, formiran od vrlo nepravilnih komorica, poligonalnih ili labirintnih, najprije je bijela, zatim obojena svijetložutim sazrelim sporama, peridij je tanak, kratkotrajan, crvenkast i uvijek djeluje osušeno, na bazi je vidljiv splet micelijskih niti.

Spore: Jajolike, brazdaste, 13-16 x 5-7 µm; otrusina je žuta.

Meso: S nepravilnim je sitnim bjelkasto ornamentiranim šupljinama, žućkasto, kasnije je boje vanjske površine plodnog tijela; miris je ugodan, slatkast ili mliječan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, poluukopana u zemlji, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukve ili hrasta. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog rijetkosti.

Napomena: Od oštromirisne se spužvarke (Gauteria graveolens) razlikuje po bjelkastoj baršunastoj površini i većim sporama. Slične su i različite vrste iz roda Rhizopogon kojima je površina plodnog tijela glatka i kožasta, kao što su ružičasta opletenka (Rhizopogon roseolus) koja je potpuno glatka, te slabo kožasta žućkasta opletenka (Rhizopogon luteolus), koja je tamnija, zelenkasto-crvene je boje i prekrivena prianjajućim korijenom).

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 101.str. Smrčkolika spužvarka (Gautieria morchelliformis Vittad.)