Mycopan scabripes - created on October 2020 in Päärnäinen, Porin vanha hautausmaa, Finland by Mariia Goncharskaia

HRAPAVONOGA VODONOŠKA

Mycopan scabripes (Murrill) Redhead, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: scaber (lat.) = hrapav, grub + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Klobuk: 1-5 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije se lamo raširi i tupo ispupči na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, gladak do fino baršunast, naboran, prozirno brazdast, rub je svjetliji.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, žuto-smeđ do sivo-smeđ, površina je smećkasto vlaknasto ljuskava.

Listići: Osrednje su gusti, 20-28 ih dopire do stručka, prirasli, sivkasti, sivo-oker do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7.3-11 x 4.4-7.5 μm, Q = 1.4-1.7, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili u obliku boce, valjkaste do mjuehuraste, 50-74 x 4.5-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je blago aromatičan, na gljive do blago slatkast i ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća ili na piljevini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophylla), koja ima svjetlije, bjelkaste do sivkaste listiće, manje spore i najčešće raste u opožarenim crnogoričnim šumama..