Mallocybe agardhii - created on September 2020 in Trekanten, Denmark by Karen Poulsen

AGARDHOVA CJEPAČA

Mallocybe agardhii (N.Lund) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast švedskog botaničara i algologa Carla Adolpha Agardha (1785.-1859.). Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 2-9 cm širok, isprva je konveksan, zatim je izravnat i s grbicom na sredini, u mladosti je s bjelkastim ovojem, površina je vlaknasta i crtasta, nije ljuskava, žuto-oker, oker, do žuto-smeđ, u starosti je cimetastosmeđ, tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen i sa zastorkom, kasnije je nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, ponekad je uvijen, šupalj, vunasto je vlaknast, nije ljuskav, na dnu je bjelkasto prošaran ostacima ovoja, boje je klobuka, žuto-oker do žuto-smeđ, na vrhu je formiran jasni prstenasti pojas nešto tamnije boje.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su krem, kasnije su sivkasti do žućkasto-smeđi, u starosti su smećkasti do maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.1, Qe = 1.85, cheilocistide su vrlo nepravilne, obično su batinaste, često s izduženim vratom, tankih stijenki, 15-30 x 10-18 µm, bez pleurocistida, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe do maslinastozeleno; miris nije izražen ili je na plijesan i zemlju, a okus je također slab na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u malim skupinama, na vlažnim dinama, uz rubove cesta i šuma, u grmljacima i na travnjacima, u simbiozi s vrbama (Salix repens, Salix caprea), na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Određeni autori smatraju da se radi o vrsti iz roda Pholiota. Postoji slična cjepača s vjenčićem, slatkasto-gorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ponekad raste busenasto ispod smreke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči, površina nije vodenasta, nije crtasta, jako je radijalno ljuskavo-maljava, kožica dosta prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 8.2-11.6 x 4.3-5.6 µm; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara), koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe leucoblema - created on June 2018 in Savines-le-Lac, France by Guinberteau Jacques

BJELKASTA CJEPAČA

Mallocybe leucoblema (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: leukos (gr.) = bijel + blema (gr.) = pokrivač, pokrov. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je spljošten, nije ispupčen, površina je u početku bjelkasta, prekrivena je debelim slojem ovoja iste boje, koji ubrzo izblijedi i gotovo u potpunosti nestane, vlaknast, s mrljama prema rubu, više je ili manje intenzivne oker boje, rub je podvijen, u mladosti je nazubljen i s bijelom koprenom koja ga spaja sa stručkom.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, ubrzo zatim je šupalj, površina je fino vlaknasta, od vrha je s radijalnim vlakancima, u mladosti je često prekriven bijelim ovojem, a ponekad se na gornjem dijelu klobuka može uočiti mrežasti uzorak od ostataka zastorka, osnova je svijetložuta, oker do smećkasta.

Listići: Prilično su gusti, dosta su tanki, umjereno su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, najprije su svijetlokrem do žućkasti, kasnije su smećkasti, oštrica je iste boje i resasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, spljoštene s jedne strane, glatke, glatke, 9-13 x 5-6 µm, Me = 10.8 x 5.5 µm, Qav = 1.9-2, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 30-43 x 8-11 µm, cheilocistide su široko batinaste do gotovo kruškolike, s bazalnim kopčama, neke su zadebljane, ponekad su višesegmentne, 25-35 x 10-15 µm, pleurocistide i caulocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uvijenih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker do smeđa.

Meso: Prilično je čvrsto, malo je vlaknasto, svijetložuto u klobuku i gornjem dijelu stručka, a prema donjoj polovici postaje cimetastosmeđe; miris je slabo izražen, ugodan ili na spermu, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim područjima u miješanim i crnogoričnim šumnama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva iz skupine krupnih cjepača u kojoj se nalazi slatkasto-gorka cjepača (Inocybe dulcamara) od koje se lako razlikuje po izdašnom bijelom ovoju koji u mladosti potpuno prekriva cijelu gljivu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe plebeia - created on September 2025 in Boesdal, Denmark by Thomas Kehlet

OBIČNA CJEPAČA

Mallocybe plebeia Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: phlebius (lat.) = pučki, običan, prost. Po uobičajenosti i širokoj rasprostranjenosti.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku gotovo kuglast ili zvonolik, kasnije je jastučast, široko konveksan ili raširen, obično je bez grbe, bez ostataka ovoja, površina je obično gotovo glatka do fino pahuljasta ili vlaknasta, u mladosti je s obilnim krem do svijetlooker zastorkom, obično je mutno prljavo oker do oker-smeđ, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom i obično izgleda blago pjegavo, rub u početku snažno podvijen, kasnije je savijen prema dolje, zatim izravnat ili također izvrnut prema gore.

Stručak: 1-4 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, u starosti je šupalj, u početku je u cijelosti svijetlokrem s vlaknastim dlačicama, ubrzo je uzdužno crtast ili gladak, samo je slabo pahuljast na samom vrhu, slamnatožut, svijetlooker do svijetlo oker-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast.

Listići: Gusti, oko 40-60 ih dopire do stručka, široko su prirasli, ravne do blago trbušasti, u početku su krem, kasnije su slamnatožuti, svijetlooker sa sivkastom nijansom do oker-smeđi s ili bez crvenkaste nijanse, oštrica je nazubljena, bjelkasta ili iste boje lica.

Spore: Gotovo su bademaste, jajolike, eliptične, ponekad su gotovo trokutaste s gotovo krnjom bazom ili u obliku sjemenke jabuke, vrh je tup, glatke, 7.2-10.2 x 5.1-6.5 μm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 23-34 x 7-10 μm, uglavnom su 4-sporne, ponekad su 2-sporne i sa sporama do 11.7 μm, cheilocistide su batinaste, jajolike ili kuglaste, ponekad su s gotovo stožastim vrhom, uglavnom su 1-3-4-segmentne, posljednji segment je obično najveći, tankih stijenki, bezbojne, 17-35 x 7-20 μm, pileipellis je sastavljen od epicutisa, s hifama širokim 3-15 μm, prekrivenim smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, prilično su kratke, višesegmentne, u obliku su cheilocistida, posljednji segment je obično najveći, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, u početku je bjelkasto, kasnije vodenasto svijetlooker, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbama, brezama ili topolama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Prepoznatljiva je po izostanku ostataka ovoja, oker do oker-smeđem klobuku, gotovo glatkoj do pahuljastoj površini klobuka, glatkim sporama u obliku trokuta ili sjemenke jabuke, uglavnom višesegmentnim cheilocistidama i rastu na vapnenastom tlu, često s vrbama. Ova kombinacija značajki je razlikuje od Mallocybe granulosa, koja ima vunastu do ljuskavu površinu klobuka, uže cheilocistide i dulje segmente caulocistida, te Mallocybe umbrinofusca, koja je s prolaznim ostacima bjelkastog ovoja, često manje glatkom površinom klobuka, većim sporama, te kraćim i užim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe terrigena - created on September 2023 in Kalkstrand, Finland by Tapio Kekki

LJUSKAVONOGA CJEPAČA

Mallocybe terrigena (Fr.) Matheny, Vizzini & Esteve-Rav.

Etimologija: terra (lat.) = zemlja + genus (lat.) = podrijetlo, rođen. Po mirisu na zemlju.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je spljošten i bez grbice na sredini, u mladosti je s ostacima ovoja, čitava je površina s uraštenim i stršećim ljuskama, koje su gušće na sredini, svijetlooker, smeđ do žuto-narančast, sredina je tamnija, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i s visećim vlakancima.

Stručak: 3-5 cm visok i 7-10 cm debeo, kratak, zdepast, valjkast, blago je zadebljan na bazi, ispod vjenčića je prekriven brojnim grubim, tamnijim ljuskama na oker osnovi, iznad vjenčića je gladak i žut; s uočljivim je prstenastim pojasom, kojeg čine dlakave ljuske.

Listići: Osrednje su gusti, nisu široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, žućkasti, kasnije su smeđi, oštrica je bjelkasta i blago erodirana.

Spore: Jajolike do eliptične, glatke, 9-12 x 5.5-7 µm, Q = 1.4-2, Me = 9.9 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 2-4-sporne, sa sterigmama dugim 4-5 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, žućkasto, nepromjenjivo; miriše slabo na zemlju ili plijesan, a okus je neugodan, gorak i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, često skupno ili busenasto, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz puteve, na pješčanim nanosima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Prepoznatljiva je po dobro definiranom vjenčiću, gustim ljuskama na klobuku i stručku, često skupnom ili busenastom rastu, a dosta podsjećaju na neke vrste iz roda Pholiota. Slične su hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa), koja se razlikuje po uočljivim i dlakavim ljuskama na klobuku, žilavom i vlaknastom stručku, oštrici listića iste boje i gorkom okusu mesa, slatkastogorka (Inocybe dulcamara), koja ima prolazni koprenasti vjenčić i manje spore, Mallocybe fuscomarginata, koja ima kuglaste ili široko batinaste cheilocistide, Agardhova cjepača (Mallocybe agardhii), koja je često s trajnim, vlaknastim vjenčićem na stručku, eliptičnim do vretenastim sporama i uglavnom batinastim cheilocistidama, te maljava cjepača (Mallocybe heimii), koja raste na drugačijem staništu, ima prstenastu zonu, valjkaste do vretenaste spore i batinaste do vretenaste cheilocistide.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.