RUŽIČASTA VRETENICA

Fusarium roseum Link

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko na stabljikama i listovima biljaka, a 2-5 mm na klasovima žitarica, ali se mogu spojiti u veće površine, infekcija se manifestira u obliku smeđih ili crvenkastih duguljastih lezija na stabljikama, deformacije zrna, bijelog premaza na klasovima i ružičaste boje zaraženih dijelova biljke.

Spore: Ima dvije vrste spora, makrokonidije koje su duguljaste i vretenaste, imaju 3-5 pregrada (septuma) sa suženim krajevima, one su ključne za rasprostranjivanje i inficiranje biljaka, 18.6-32.7 x 4.3-7.6 µm, Q = 3.2 - 5.5, N = 22, Me = 25.6 x 6 µm, Qav = 4.3, mikrokonidije su manje, jednoćelijske ili dvoćelijske spore, kuglaste ili jajolike, malobrojnije su, a služe za sekundarno širenje gljive, pored konidija, gljiva stvara i klamidospore, koje su debelih stijenki i strukture prilagođene mirovanju, a omogućavaju preživljavanje gljive u nepovoljnim uslovima, poput suše ili zime, obično su kuglaste i nalaze se unutar micelija ili na krajevima hifa; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao fitopatogena gljiva, kada vremenski uvjeti postanu povoljni (visoka vlažnost i temperature), dolazi do aktivacije spora i infekcije biljaka, posebno žitarica poput pšenice, kukuruza, ječma i zobi, ali i drugih biljaka poput primjerice koprive. Prije aktivacije spora gljiva se najčešće razvija na zemljištu bogatom organskim materijalom i može dugo opstati u obliku klamidospora u biljnim ostacima. Ako se iste biljke sade iz godine u godinu, zaraženi biljni ostaci ostaju u zemljištu, omogućavajući gljivi da se širi i ponovo inficira slijedeću generaciju biljaka. Na poljoprivrednim kulturama poput pšenice, infekcija uzrokuje poznate bolesti kao što su fusariozna trulež klasa i fuzarioza stabljike. Širi se pomoću spora koje se prenose vjetrom, vodom, inficiranim sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima. Kada spora dospije na biljku domaćina, klija i prodire u tkiva biljke, obično kroz ozlijeđena mjesta ili izravnim probijanjem epiderme. Infekcija često započinje u korijenu ili bazi stabljike i dalje se širi vaskularnim sustavom biljke, uzrokujući blokadu prijenosa vode i hranljivih tvari. Ovaj proces dovodi do simptoma poput uvenuća, žućenja lišća, zaostajanja u rastu i smanjenog prinosa. Primjerci na slici rasli su u ožujku na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti. Ova je gljiva poznata po proizvodnji mikotoksina, što predstavlja značajan problem u poljoprivredi. Najčešći mikotoksin koji se povezuje s ovom gljivom je deoksinivalenol (DON), poznat i kao vomitoksin, zbog njegovog toksičnog efekta na stoku, posebno svinje. Mikotoksini utiču na kvalitet hrane, mogu izazvati zdravstvene probleme kod ljudi i životinja, a kontaminirano zrno se često ne može koristiti za ljudsku ishranu.

Napomena: Gljiva ima značajan gospodarski utjecaj, jer može dovesti do gubitka prinosa i degradacije kvaliteta usjeva. Suzbijanje ove gljive podrazumijeva primjenu različitih agrotehničkih mjera, uključujući plodored, uporabu fungicida i uzgoj otpornog sortimenta biljaka.