ŽILAVA ANISKA

Lentinellus cochleatus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: coclea (lat.) = puž. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Aniseed Cockleshell

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, buseni od više plodnih tijela su široki do 20 (30) cm, žilav, trubast, lijevkast ili školjkast, elastičan, duboko je ulegnut, nikada nije potpuno otvoren, gladak je ili lagano naboran; žućkasto-smeđ, smećkast ili smeđ, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena jako podvijen, kasnije je valovit i podijeljen na režnjeve.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.4-1 cm debeo, šupalj, najčešće je lateralan, ali nekad i ekscentričan, gol, žilav, elastičan, duboko je ukorijenjen u drvo; smeđ, nešto je tamniji na bazi, izbrazdan.

Listići: Dugo se spuštaju po stručku, žilavi, oštrica je nepravilno nazubljena; bjelkasti do svijetlosmeđi, u starosti su crvenkasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, amiloidne, 3.9-5.3 x 3.9-4.8 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Tanko, žilavo, mekano, blijedosmeđe ili smeđe, na dnu stručka je tamnosmeđe; miris i okus su jaki na anis.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada, jer im meso kasnije postane prilično žilavo, kožasto i malo teže probavljivo. Zbog svojih je začinskih svojstava je dobra za miješanje s drugim gljivama, jer miris anisa ne bude napadan, već se pretvara u ugodnu komponentu.

Napomena: Na svom se staništu uvijek osuši, nikada ne istrune. Po svojim se morfološkim značajkama prilično razlikuje od ostalih gljiva, tako da nije moguća zamjena s drugim gljivama. Kao i sve vrste iz roda Lentinus i Lentinellus, ima karakteristično pilaste listiće po čemu se razlikuje od drugih sličnih gljiva, npr. od lopataste školjkarice (Hohenbuehelia petaloides).

LEPEZASTA BUSENJAČA

Lentinellus flabelliformis (Bolton) S.Ito

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u mladosti je lepezast, poslije je iskrivljen i nepravilan, gladak, slabo je mesnat, elastičan; blijedosmećkast do tamnosmeđ, rub je tanak i poslije raspucan, po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: Vrlo je kratak ili ne postoji, ako postoji, postavljen je lateralno u odnosu na klobuk, bijel.

Listići: Srednje su gusti, poneki se račvaju, široki, spuštaju se po stručku, oštrica je nepravilno pilasta, bijeli.

Spore: Eliptične, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Vrlo je tanko, elastično, vodenasto blijedokrem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Gornji Mosti pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći donekle sličnu lepezastu busenjaču (Lentinellus vulpinus). Ona nema stručak, već se plodno tijelo izravno drži za supstrat. Klobuk je gladak i smeđ, listići su vrlo gusti i rub je klobuka dugo vremena podvijen.

Lentinellus micheneri - created in Finland by Tapio Kekki

ISPUPČENA BUSENJAČA

Lentinellus micheneri (Berk. & M.A.Curtis) Pegler

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, skoro je opnast, na kraju je pupčast; sivkasto-žut, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, kasnije izblijedi, rub je valovito zakrivljen.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-6 mm debeo, centralno je postavljen, tanak, najprije je pun, kasnije je šupalj; smećkast, prema dnu je tamniji, vrh je okerast, bez dekoracije, jamičastje i s duguljastim žlijebovima.

Listići: Kratko se spuštaju po stručku, nisu gusti, tanki, oštrica je nazubljena ili pilasta; najprije su bjelkasti, kasnije su oker ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične do kuglaste, izbrazdane, prozirne, amiloidne, 4-5 x 3-5.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, smećkasto, u stručku je tamnije; miriše na gljive ili lagano na anis, a okus je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Po dimenzijama i staništu na drvu je srodna s vrstama iz roda Omphalina. Ima jasno pilaste listiće, što je karakteristično za vrste iz roda Lentinellus.

MEDVJEĐA BUSENJAČA

Lentinellus ursinus (Fr.) Kühner

Etimologija: ursus (lat.) = medvjed + -inus (lat.) = pripadnost ili sličnost s nečim. Po boji ili po dekoraciji.

Engleski naziv: Bear Lentinus

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prilično je malen, žilave je konzistencije, jezičast, školjkast ili je bubrežast, također je poput uha; sivkasto-smeđ, okerast, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, valovit i često rascijepljen.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, lateralno je spojen sa klobukom, blijedo-krem ili svijetlosmeđ, uzdužno je brazdast, prema dnu je tamniji, smeđe je čehast.

Listići: Osrednje su razmaknuti, prilično su široki, prisutne su i kratke lamelule, oštrica je jasno pilasta; bjelkasti su ili blijedokrem, često su sa ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, široko eliptične ili gotovo kuglaste, bezbojne, gusto bradavičave, s uljnim kapljama, zakrivljene, 3.3-4.5 x 2.6-3.5 µm; otrusina je kremasta do svijetložuta.

Meso: Uz listiće je bijelo, inače je smećkasto ili krem-smećkasto; miris je aromatičan, na gljive, a okus je gorak i žestok.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe, breze ili kestena, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću, obično smreki ili jeli. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Plavšinac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog i ljutog okusa mesa.

Napomena: Površina je klobuka uočljivo gusto baršunasta, dok je vanjski dio skoro gladak.