Phylloscypha boltonii - created in Netherlands by Kees van den Dungen

TAMNOZRNATA ZDJELIČARKA

Phylloscypha boltonii (Quél.) Van Vooren & Hairaud

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 cm široko, čašasto bez stručka; unutarnja je himenijalna površina glatka, tamnoljubičasta, kasnije smeđa; vanjska je površina svjetlije ljubičasto-smeđe boje, potpuno je prekrivena malim ljubičasto-crnkastim dlačicama karakterističnim za ovu vrstu; rub je valovit i nepravilan.

Spore: Eliptične, bradavičave, 16-18 x 8.3-9.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, u studenom i prosincu kao saprofit na primorskim obalnim dinama i bušicima (vegetacija Cistus spp.) na pjeskovitom tlu, te u ožujku i travnju na pjeskovitim prirodnim obalama rijeke Save, kao i po opožarenim površinama. U Hrvatskoj je pronađena na 4 lokaliteta: dva uz rijeku Savu na području grada Zagreba, jedan na otoku Braču i jedan na otoku Biševu.

Doba rasta: 3, 4, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičasto-crnkastim dlačicama na vanjskoj strani apotecija.

DORATASTO-ZBUNJUJUĆA ZDJELIČARKA

Phylloscypha phyllogena (Cooke) Van Vooren

Engleski naziv: Common Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 4-10 (13) cm široko, u mladosti je pravilnog oblika dublje šalice, kasnije je prošireno u obliku zdjelice bez stalka; unutarnja je himenijalna površina tamnoljubičasto-smeđa, tamnocrveno-siva ili tamnosmeđa s ljubičastom nijansom, relativno je glatka, vanjska je strana crveno-smeđa ili tamnocrveno-siva, boja je slična boji unutarnje površine, zrnasta je i ljepljiva, rub je tanak, oštar, savijen, raspucava se na lapove, sušenjem postaje crn.

Spore: Pravilno eliptične do vretenaste, sitno bradavičave, prozirne, 13.8-23 x 6.4-13 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Tanko, 2-4 mm debelo, lomljivo, bjelkasto je do ružičasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, na prerezu curi vodenasta tekućina; miris je oštar, odbojan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirova otrovna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po ravničarskim krajevima, u svim tipovima šuma, po parkovima, šljunčarama, šumskim stazama i uz puteve, na pjeskovitom ili pjeskovito-glinenom tlu, prvenstveno građevinskom, a često i na smeću gdje ima papira, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima. Prve tri slike snimio je Mladen Matišić, početkom travnja, a ostale Safet Omerović - Basso, u drugoj polovici ožujka, na lokalitetu Šišan kod Pule.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sirova je vrlo otrovna i mora se termički obrađivati najmanje 8 minuta, a oštar miris tijekom termičke obrade brzo iščezava.

Napomena: Ova je vrsta nastala zbog konfuzije oko dosta slične dorataste zdjeličarke (Legaliana badia) od koje se razlikuje po tamnijoj unutarnjoj himenijalnoj površini s crvenkastom nijansom, oštrom odbojnom mirisu, rastu na ruralnim mjestima i crveno-smeđem mesu, dok je meso dorataste zdjeličarke crvenkasto-smeđe i raste u šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1724. Doratasto-zbunjujuća zdjeličarka (Peziza badioconfusa Korf.)