Ukupno vrsta gljiva: 2169

Rod: Paragalactinia Van Vooren, 2020

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Pezizomycetes

Red: Pezizales

Porodica: Pezizaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Paragalactinia michelii

Paragalactinia michelii - created in Norway by Reidun Braathen

Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

MICHELLIJEVA ZDJELIČARKA

Paragalactinia michelii (Boud.) Van Vooren

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 3-9 (12) cm široko, prilično je veliko, najprije je u obliku šalice pa se raširi i spljošti poput zdjelice s vrlo kratkim bjelkastim stalkom; unutarnja je himenijalna površina glatka, malo je pahuljasta prema rubu, crvenkasto-smeđa s ljubičastom nijansom, vanjska je strana najprije žućkasta, kasnije je narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, hrapava i zrnasta, rub je manje ili više valovit.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 13-17 x 7-9 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, na prerezu ispušta bezbojnu vodenastu tekućinu, kasnije postane žućkasta; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, po putevima i po opožarenim područjima na goloj zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rijetka vrsta, a prepoznatljiva je po lijepoj narančasto-smeđoj boji i po tekućini koja curi na prerezu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1726. Plebejska zdjeličarka (Peziza plebia (Le Gal) Nannf.); 1731. Michellijeva zdjeličarka (Peziza michelli (Boud.) Dennis)

Paragalactinia succosa

Nejestiva gljiva

IZLUČUJUĆA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosa (Berk.) Van Vooren

Etimologija: Po tekućini koju ispušta.

Engleski naziv: Yellowing Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) cm široko, u obliku je nepravilne zdjelice ili šalice, naslonjeno je na zemlju, bez stalka; unutarnja je himenijalna površina glatka, bez sjaja, naborana je prema sredini, u početku je ljubičasto-smeđa, kasnije je žuto-siva, smeđa ili siva, vanjska je površina nešto svjetlija, žuto-siva, žuto-maslinasta ili siva, sitno je zrnasta, rub je neravan i uvijen prema unutarnjoj strani.

Spore: Eliptične, krupno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 14-15 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žućkasto, na prijelomu ili prerezu ispušta bijelu tekućinu, ubrzo postane žuto do žuto-zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima kao saprofit tla na zemlji između lišća, na glinenastom i vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici lipnja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je promjenljive boje, izblijeđuje, najprepoznatljivija je po tome što na prerezu ispušta karakteristično bijelo mlijeko koje ubrzo požuti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1736. Izlučujuća zdjeličarka (Peziza succosa Berkely)

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži