Ukupno vrsta gljiva: 2164

Rod: Meruliopsis Bondartsev, 1959

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Irpicaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Meruliopsis taxicola

Nejestiva gljiva

BOROVA VOSKOPORKA

Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev

Etimologija: taxus (lat.) = jela, tisa + cola (lat.) = koji živi. Po staništu.

Plodno tijelo: 4-15 (50) cm široko, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, formira krpice, labavo je pričvršćeno za supstrat, himenij je porozan, površina je narebrana, porozna ili mrežasto-porozna, meruloidna; u mladosti je narančasto-oker, poslije narančasto-crveno, krvavocrveno, crveno-smeđe ili tamnocrveno-smeđe, rub je bjelkast i po suhom vremenu uzdignut.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste do žućkaste, sitne, nježne.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4-5 x 0.75-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito bora i jele. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrstu lako prepoznati jer raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i bez nje. Zbog meruloidnog izgleda himenija podsjeća na gljive roda Merulius, a, osim toga, ima tipičnu crveno-smeđu boju i bijeli rub. Možda je moguća zamjena s donekle sličnom glatkom voskokorkom (Phanerochaete laevis), međutim, ona nema mrežasto-poroznu površinu i bijeli rub, te raste na krupnim drvnim ostacima (grane) bjelogoričnog drveća, osobito bukve.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1324. Meruliopsis taxicola (Pers.: Fr.) Bond., Sinonimi: Merulioporia taxicola (Pers.) Bond. & Sing., Caloporus taxicola (Pers. ex Fr.) Ryv.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži