Gymnopus confluens - created in Finland by Petri Roponen

SRAŠTENA PLOSNATICA

Collybiopsis confluens (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: confluens (lat.) = stjecište, utok, teći, utjecati. Po stručcima koji su zajedno spojeni u busen.

Engleski naziv: Clustered Toughshank

Klobuk: 1-7 cm širok, najprije je zvonolik, polukuglast, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, kožica se ne guli, površina je gola, sjajna, slabo vodenasta, malo prozirna po vlažnom vremenu, svijetlosmeđ, obično je malo tamniji na sredini, po suhom je vremenu svijetložut, rub je tanak, valovit, na kraju je izvrnut.

Stručak: 6-12 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zakrivljen, lako se odvaja od podnice klobuka, cijelom dužinom je baršunast, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, prema vrhu je svijetlije crvenkaste boje.

Listići: Vrlo su gusti, izrezani su uz stručak, gotovo su slobodni, najprije su bijeli, kasnije su žućkasti ili crvenkasti, oštrica je često valovita i trepavičava.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo ili žućkasto; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, najčešće busenasto, u vilinskim krugovima ili linijama kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, po šikarama i livadama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u sirovom stanju je otrovna. Može simulirati aromu vrganja, a miris i okus na gljive čine je začinskom gljivom unatoč tankom mesu. Gljive se za takve potrebe osuše i samelju u prah. Stabljike se odbacuju jer ostaju žilave. Prema prijavama o jestivosti se navodi da je uzrokovala tegobe, ali nikada nisu priloženi nikakvi dokazi o takvim slučajevima. Vjerojatno su bile slabo termički obrađene.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po stručku koji se lako odvaja od klobuka nakon čega na klobuku ostaje rupa. Također ima veoma guste listiće te izvrnuti i valoviti rub klobuka. Uvijek raste busenasto za razliku vilinog klinčaca (Marasmius oreades) koji ima veoma rijetke listiće i blijedožućkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 512. Sraštena plosnatica (Collybia confluens (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Marasmius confluens Quél.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Collybiopsis luxurians - created on September 2018 in Monza - Area Urbana, Italy by Fabio Mauri

BUJNA PLOSNATICA

Collybiopsis luxurians (Peck) R.H.Petersen

Etimologija: luxuriare (lat.) = bujati, biti raskošan, obilan. Po rastu u bogatim, obilnim nakupinama.

Klobuk: 3-11 cm širok, isprva je konveksan do gotovo zvonolik, blago je ispupčen, kasnije je spljošten do ulegnut na sredini, kožica se guli, tanka, površina nije ljepljiva, ponekad je blago vodenasta, vlaknasta, u mladosti je tamno crvenkasto-smeđ, zatim rub izblijedi i postane svijetlo crvenkasto-smeđ do crvenkasto-narančast i izgleda pomalo pjegavo, rub je prvo podvijen, kasnije se izvrne prema gore.

Stručak: 4-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, blago je zadebljan na bazi, ponekad je uvijen, šupalj, uzdužno je crtast, na vrhu je svijetlosmeđe sitno pahuljast, prema bazi je smeđ, na bazi je s bijelim rizomorfima.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, isprva su bijeli, u zrelosti su svijetlosivi.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, nedekstrinoidne, prozirne u 3% KOH, 7-10 x 3.5-5, Q = 1.8-2.4, Qav = 2.1, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, prozirne, tankih stijenki, 19.-27 x 5.2-6.3 µm, sterigme su duge 2–3 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su varijabilnog oblika, valjkaste do batinaste, uglavnom su nepravilne, tankih stijenki, glatke, prozirne, ponekad s režnjastim vrhom ili s izbočinama, 14.8-34 x 4.5-9.2 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste ili napuhane, glatke, tankih stijenki, neželatinozne, prozirne, široke su 6-9 µm, pileipellis je cutis, sastoji se od valjkastih hifa širokih 6-14 µm, glatkih ili nekih sa smeđim prstenastim inkrustacijama, tankih stijenki, terminalni segmenti su uspravni, valjkasti do batinasti, 10-34 x 5.2-9.8 µm, stipetipelis je cutis, hife su valjkaste, prozirne i široke 4-9 µm, caulocistide su valjkaste, tankih stijenki, prozirne, brojne, 18-60 x 4.4-6.3 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, debelo je manje od 5 mm, bjelkasto do žućkasto, tamni prema bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane siva do maslinasto-siva ili ponekad svijetlosiva do negativna na starijim primjercima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, vrtovima, ponekad i šumama, kao saprofit na otpalom lišću, drvnim ostacima različitog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, te prividno na tlu na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po tamno crvenkasto-smeđem, konveksnom, radijalno vlaknastom klobuku, koji vremeno blijedi prema rubu, gustim listićima i bijelomj do sivo-smeđem, izrazito uvijenom i crtastom stručku. Unesena je u Europu iz Sjeverne Amerike. Jedna od vrsta s kojom se može zamijeniti je maslačna plosnatica (Rhodocollybia butyracea), koja ima dekstrinoidne i cijanofilne spore, raste općenito ispod bora i ima drugačiji, jak i užegli miris. Druga slična vrsta je prostrana plosnatica (Rhodocollybia prolixa), koja se razlikuje uglavnom po manjim sporama, 4.5-6 x 3.2-4.4 µm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Collybiopsis obscuroides - created on November 2025 in Sándorfalva, Hungary by peter_csonka

TAMNA PLOSNATICA

Collybiopsis obscuroides (Antonín & Legon) R.H.Petersen

Etimologija: obscurus (lat.) = taman, mutan, nejasan, skriven + -oides (gr.) = nalik na, koji podsjeća na. Po boji.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u početku je plitko polukuglast do gotovo zvonolik, zatim se proširi i izravna, gladak, u mladosti je tamno ljubičasto-smeđ, kasnije je više tamnosmeđ, često je sa svjetlijim oker-smeđim rubom kod starijih ili blago osušenih primjeraka, rub je prvo podvijen, na kraju je blago izvrnut prema gore, nije narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-2 mm debeo, često je prilično neproporcionalno dug u usporedbi sa širinom klobuka, valjkast, često je blago spljošten i ponekad sa središnjom brazdom, površina je sitno, bijelo pahuljasta, pri dnu je dlakava, boje je klobuka, tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli su sa zupcem ili se rijetko vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetlo krem-ružičasti, oštrica je fino bijelo pahuljasta.

Spore: Eliptične do vretenaste ili u obliku kapi, tankih stijenki, glatke, prozirne, 7.5-12 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-3, Qav = 2-2.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, ponekad su glavičaste na vrhu, 26-33 x 7.5-9 µm, bazidiole su batinaste, valjkaste ili vretenaste, 15-35 x 2.5-10 µm, cheilocistide su valjkaste, batinaste, gotovo vretenaste ili u obliku boce, račvaste, ponekad su režnjaste, čvoraste ili s izbočinama, rijetko su razgranate, prozirne, 21-54 x 5-15 µm, prilično varijabilne u svakom primjerku, u nekim primjercima su pravilne, a u drugima razgranate, pleurocistide su odsutne, hife trame listića su valjkaste do gotovo vretenaste, uglavnom tankih stijenki, glatke ili inkrustirane na vrhu, široke do 15 µm, inkrustacija je okerasto-smeđa u vodi, a prljavo maslinasto-smeđa u KOH, pileipelis je cutis koji se sastoji od radijalno raspoređenih, valjkastih, izraženo inkrustiranih (točkastih ili zebroidnih), do 10 µm širokih hifa, stipitipellis je cutis od valjkastih, paralelnih, 5 µm širokih hifa, caulocistide su valjkaste, usko batinaste ili oblika uske boce, rijetko su razgranate, vršno tupe, 20-85 x 4-9 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso s KOH postane maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, u parkovima i vrtovima, u travi, na kiselom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična po ljubičasto-smeđem klobuku kod mladih primjeraka, koji vremenom postaje ujednačeno tamnosmeđ, krem-ružičastim listićima, dugom, pahuljastom stručku, polimorfnim cheilocistidama i caulocistidama, pileipelisu koji se sastoji od radijalno raspoređenih, valjkastih hifa s i prilično velikim sporama. Suha plodna tijela su potpuno svijetlo ružičasto-smeđa, a hife postaju zelenkaste u lužinama. Slična je Gymnopus fuscopurpureus, koja se razlikuje po tamnijim plodnim tijelima, drugačijoj strukturi pileipelisa, manjim sporama i rastu u drvnom otpadu bukve ili rijetko bora, a vrlo rijetka Gymnopus putillus je također tamnosmeđa, a ne pozeleni s KOH pod mikroskopom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Collybiopsis peronata - created on August 2025 in Ottignies, Ottignies-Louvain-la-Neuve, Belgium by Daniel Ghyselinck

LJUTA PLOSNATICA

Collybiopsis peronata (Bolton) R.H.Petersen

Etimologija: pero-peronis (lat.) = čizma. Po stručku koji je proširen na dnu.

Engleski naziv: Wood Woollyfoot

Klobuk: 2.5-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, površina je glatka, žućkast do smeđ, rub je skoro do kraja spušten i malo prozirno narebran.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-8 mm debeo, tvrd, žilav, lako se odvaja od podnice klobuka, valjkast, neposredno ispod klobuka je nešto širi, malo je zadebljan na bazi, površina je vlaknasta, boje je klobuka, bjelkast do smeđ, na dnu je obrastao s bjelkastim micelijem.

Listići: Rijetki, prilično su široki, do stručka su izrezani i slobodni, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, žuto-smeđi ili smećkasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, prozirne, 8-11 x 3-4 µm, cheilocistide su u obliku boce ili batinaste s izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožnato, najprije je bijelo, kasnije je smećkasto; miris je najprije slab na ocat, kasnije je ugodan na gljive, a okus je prvo blag, ubrzo zatim postane ljut.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom posmeđi, kožica klobuka s KOH također posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od lipnja do siječnja, često u vilinskim krugovima, kao saprofit u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog svog paprenog ili trpkog okusa. Jedan rad iz 1948. navodi da ova vrsta sadrži cijanovodik (HCN) u količinama koje se mogu detektirati, što sugerira da je otrovna. Međutim, isti rad navodi da i neke druge gljive, koje se inače smatraju jestivim, također sadrže cijanovodik, pa je teško odlučiti koliki značaj pripisati ovom zapažanju. U svakom slučaju biti na oprezu s ovom vrstom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Često raste uz jestivu vitku plosnaticu (Gymnopus dryophilus) koja nije kožaste konzistencije, ima gušće listiće, nenarebran klobuk, meso nije ljutog okusa i nema bijelo-dlakavu bazu stručka. Sličan je i vilin klinčac (Marasmius oreades) koji je ugodnog i jakog mirisa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Collybiopsis quercophila - created on April 2025 in Monte de El Pardo, Spain by Jesús Prados Blanco

HRASTOVA PLOSNATICA

Collybiopsis quercophila (Pouzar) R.H.Petersen

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + phila (gr.) = prijatelj, voljeti, sklonost. Po staništu.

Klobuk: 2-10 mm, prvo je polukuglast do konveksan, u starosti je izravnat i ponekad ulegnut na sredini, površina je glatka ili fino pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast do kremasto-žut, svijetlosmeđ na sredini, rub je podvijen, ponekad se izravna, tanak, često je nazubljen i narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 2.2-4 cm visok i 0.2-1 mm debeo, končast, valjkast, ponekad je zakrivljen, površina je s rijetkim pahuljama, na vrhu je svjetliji, krem-žućkast do svijetlo crvenkasto-smeđ, ostali dio je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na bazi je s bjelkastim rizomorfima.

Listići: Razmaknuti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bez ovratnika, bjelkasti do krem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-9 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.4-2.3, Qav = 1.7, bazidije su valjkasto-batinaste ili vretenaste, 1-2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 19-27 x 4.9-7.6 µm, cheilocistide su batinaste, bradavičave na vrhu, nalik četkici, s dugim vratovima, pileipellis je himeniforman, s pileocistidama nalik četkici, sličnim cheilocistidama, kopče su prisutne u svim strukturama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s KOH postane zelenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, na trulom lišću bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili ukrasnog drveta srodnog hrastu (Notholithocarpus densiflorus), rijetko bukve, obično ubrzo nakon jesenskih kiša.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Obično raste na hrastovom lišću, a često i desetak plodnih tijela zajedno na istom listu. Karakteristična je po svijetlom, narebranom, sitno pahuljastom klobuku sa smeđkastom sredinom, razmaknutim listićima, uglavnom tamnosmeđem, dlakavom stručku i neizraženom mirisu. Osušena plodna tijela se mogu rehidrirati poput mnogih vrsta iz roda Marasmius. Slične su Bulliardova sušičarka (Marasmius bulliardii), kod koje su listići spojeni na ovratnik, te lisna pritajnica (Marasmius epiphyllus), koja ima bijeli klobuk i listiće nalik žilicama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GRANSKA SUŠIČARKA

Collybiopsis ramealis (Bull.) Millsp.

Etimologija: rameus (lat.) = u grani. Jer raste na grani.

Engleski naziv: Twig Parachute

Klobuk: 2-20 mm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je gola, glatka, bjelkast, gotovo je proziran, sredina je smećkasta ili crvenkasto-smeđa, rub je narebran.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je kratak, šupalj, površina je bjelkasto pahuljasta, bjelkast, proziran, vrh je svjetliji, iznad baze je svijetlosmeđ do crvenkast.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, bjelkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-12 x 2.5-5 µm, cheilocistide su batinaste s kratkim, tankim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, elastično, bjelkasto; miris nije izražen, a okus neutralan ili neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od lipnja do siječnja, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom kolovoza, na grani bagrema.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na grančicama i lišću raznog drveća raste još dosta poznatih i nepoznatih malih gljiva raznih boja, oblika i veličina. Najsličnija je listožilna pritajnica (Marasmius epiphyllus) kojoj se listići malo spuštaju po smećkastom stručku. Spomenuta je vrsta također bez ikakve uporabne vrijednosti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Collybiopsis vaillantii - created on July 2021 in Røde Mølle, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

VAILLANTOVA SUŠIČARKA

Collybiopsis vaillantii (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: U čast Sébastiena Vaillanta (1669.-1722.), koji je bio francuski botaničar koji je uveo pojmove tučak, prašnik i plodnica. U znak poštovanja Carl von Linné nazvao je po njemu rod Valantia u porodici Rubiaceae. Njegov se herbarij danas čuva u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Francuskoj. Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Goblet Parachute

Klobuk: 3-20 mm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, površina je glatka do naborana, bez sjaja, bjelkast, na sredini je obično smećkast, može biti i s ružičastom nijansom, rub je tanak, valovit i narebran do sredine klobuka.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, žilav, valjkast, malo se sužava prema dnu, šupalj, površina je fino pahuljasta, smećkast do crvenkasto-smeđ, svijetlokrem na vrhu.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su krem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 3-4.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, s bazalim kopčama, cheilocistide su batinaste, čvorasto razgranate, 30-45 x 7-15 µm, pileipelis se sastoji od paralelnih, višesegmentnih hifa širokih 1-6 µm, s kopčama, pomiješanih s rjeđim razgranatim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, na otvorenim terenima, travnjacima, kao saprofit drvnih i biljnih ostataka (stabljike trava i biljaka, lišće), često na lišću hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija karakteristika za determinaciju ove vrste je rast na stabljikama i lišću raznih biljaka i ponekad na lišću bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, te naborana površina klobuka u starosti. Prilično tvrda konzistencija i tipično dvobojni klobuk trebali bi isključiti vrste iz roda šljemovki (Mycena). Slična je granska sušičarka (Collybiopsis ramealis), koja obično ima kraći stručak i izraženije ljuskice na stručku. Osim toga, batinaste cheilocistide i vršni segmenti hifa pileipelisa su sa kratkim, kvrgavim izraslinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.