Hyaloscypha hyalina - created in Spain by Luis García Bona

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha hyalina (Pers.) Boud.

Etimologija: hyalina (lat.) = proziran, bistar, staklast. Po izgledu i strukturi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.5 mm široko, posve mlado ima oblik čašice, a poslije sliči peharu, unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta i sjajna, vanjska sterilna strana i rub su obrasli sitnim bijelim dlačicama, na osnovi nema stalka, a katkad je cijelo plodno tijelo oker boje.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-10 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, na krupnim drvnim ostacima (otpale grane) jasena, hrasta i breze.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj mješinarki jako sliči dugodlaka stakločaška (Hyaloscypha leuconica), međutim, ona raste na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi) crnogoričnog drveća. Spomenuta mješinarka također ima plodno tijelo obraslo dlačicama koje su duge oko 100 µm i debele 7 µm.

Hyaloscypha leuconica - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

DUGODLAKA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha leuconica (Cooke ex Stev.) Nannf.

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + -nica (gr.) = označavanje imenica koje su povezane s određenom osobinom, mjestom ili stvarima. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.4 mm široko, slično je peharu ili čašici, na osnovi je stalak s kojim se drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka i bijela, a vanjska sterilna strana i rub su obrasli bijelim dlačicama koje nekada mogu biti svijetlooker.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, s nekoliko sitnih uljnih kaplja, 6-8 x 1.8-2.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, a prema podacima iz literature raste i na starim otpalim češerima bora.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema mišljenju brojnih autora, sitne bijele mješinarke koje rastu na različitim supstratima i u različito vrijeme je teško međusobno razlikovati. Neki autori smatraju da su opisana mješinarka i prozirna staklošačka (Hyaloscypha hyalina) ista vrsta, jer imaju vrlo slične morfološke detalje plodnih tijela koji u prirodi mogu znatno varirati.