CRNOGORIČNA KORJENJAČA

Oudemansiella melanotricha (Dörfelt) M.M.Moser

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i lagano ispupči na sredini; sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamnosiv do maslinasto-smeđ, površina je najprije glatka, zatim je maljava, rub je čupav od crnih obješenih čekinja.

Stručak: 5-15 (21) cm visok i 5-8 (11) mm debeo, valjkast, lomljiv, što je gljiva starija to je više uvijen i zakrivljen, baza je vretenasto zadebljana ili bulbozna i korjenasto produžena duboko u tlo; cimetastosmeđ do tamnosmeđ, površina dlakava, vlaknasta, sa stršećim čehicama.

Listići: Bijeli do žućkasti, rijetki, široki, do stručka zaokruženi i slobodni.

Spore: Kuglaste, glatke, 9-12 x 8-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit je doboko ukopana u tlo u crnogoričnim šumama, osobito šumama jele i smreke, uglavnom na ukopanim drvnim ostacima (korijenu) crnogoričnog drveća, pronađe se i u bjelogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo na većim nadmorskim visinama od 700-1000 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od dugonoge se korjenjače (Xerula pudens) bitno razlikuje po tamnosmeđem klobuku i stručku koji je oštro dlakav i raste isključivo u crnogoričnim šumama. U šumama raste i vrlo rijetka vrsta Dactylosporina kuehneri koja ima crnkasto-smeđi klobuk, širok samo 0.5-1.5 cm, stručak je nešto svjetliji i duboko je ukopan u tlo.