GLAVATA DEBELJAČA

Pogonoloma macrorhizum (Quél.) Dima & P.-A.Moreau

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 5-20 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna, gladak, kožica se teško guli; bjelkast, oker, na sredini je tamniji, prema rubu je smećkast i svijetlo oker, ponekad je mjestimice s čehastim mrljama, rub je dosta podvijen, maljav, vlaknast.

Stručak: 10-16 cm visok i 2-6 cm debeo, krupan, zdepast, na bazi je trbušasto zadebljan i skoro korjenast, pun, bjelkast, oker, smećkast, pri dnu je čehast.

Listići: Prirasli ili se malo spuštaju po stručku, debeli, bjelkasti, zatim su krem-žućkasti, na kraju potamnu, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Jajolike, sa granuliranim sadržajem, slabo su amiloidne, (5.1) 5.5 - 6.5 (7.4) x (3.7) 3.8 - 4.6 (5.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), Me = 5.9 x 4.2 µm, Qav = 1.4; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, debelo, u stručku je vlaknasto, bijelo, pri dnu stručka polako posivi; prvo miriše na travu ili kukuruznu svilu ili kosu, zatim neugodno na trulu ribu, okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, u grozdovima, po više međusobno sraštenih stručaka koji nastaju iz kuglaste micelijske mase koja podsjeća na sklerocij, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerke na slici snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a raste po više primjeraka zajedno iz zajedničkog sklerocija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)

Pogonoloma spinulosum - created in Spain by Jordi Clavell

NAKOSTRUŠENA VITEZOVKA

Pogonoloma spinulosum (Kühner & Romagn.) Sánchez-García

Engleski naziv: Aromatic Meadowcap

Klobuk: 6-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; sivkast je do sivkasto-oker, sredina je oker-smećkasta, cijela je površina dlakavo nakostriješena, rub dugo vremena podvijen i valovit, nekad je narebran.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, gladak, na bazi je zašiljen; bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, oštrica valovita, bijeli.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 3.5-5 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do žućkasto; miris je ugodan na jasmin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta te uz rubove šuma u blizini grmlja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, a lako je prepoznatljiva po nakostriješenom dlakavom klobuku, dugo podvijenom rubu te šiljatoj bazi stručka.