SUHA ZUBOKORKA

Dacryobolus karstenii (Bres.) Oberw. ex Parmasto

Plodno tijelo: 6-30 cm dugo i 1 mm debelo, manja se plodna tijela kasnije spajaju u veće površine, razrašteno, površina je neravna, sitno paperjasta od cistida, glatka, blago bradavičava, naborana, često s kapljicama, bjelkasto, krem-oker, smeđe-žuto, rub je bjelkast, ali može nestati nakon nekog vremena, uglavnom je s tamnijim žuto-narančastim mrljama.

Spore: Kobasičaste, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 4.5-7 x 1.2-2 µm, bazidije su cjevaste, 4-sporne, duge su 35-45 µm, cheilocistide su valjkaste, tankih stijenki, slabo inkrustirane, pseudocistide su duge 200-250 µm, sa stijenkama koje bubre u KOH (cromushrooms: spore su (4.5) 4.9 - 6 (6.9) × (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9) µm, Q = (3) 3.5 - 4.3 (4.9), N = 100, Me = 5.5 × 1.4 µm, Qe = 3.9, bazidije su 29-41 × 3.2-3.8 µm, N = 9, cheilocistide su 20-34 × 3.4-4.3 µm, N = 9, pseudocistide su 206-254 × 5.7-8.4 µm, N = 16, hife su 1.8-3.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, plutasto, bjelkasto do kremasto-oker; miris je osvježavajući do aromatično ugodan na anis, voće i limun, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora i smreke, na donjoj strani trupca bez kore, uzrokuje smeđu trulež. Prvu sliku snimio je Mladen Matišić, 15.1.2024., a ostale su snimljene 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na stanište, boju i miris mesa na limun.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suha zubokorka (Dacryobolus karstenii (Bres.) Parmasto)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.