HRASTOVA KOPITARKA

Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar

Engleski naziv: Oak Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko, jastučast do bubrežast, bjelkasto-smećkasto, oker-smeđe, žuto-smeđe, narančasto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, na pritisak postaje crvenkasto-smeđe, površina je ljuskavo-zrnasta, ponekad je s bjelkastim rubom.

Stručak: Kratak, lateralno je postavljen, na bazi je sužen.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, kasnije su crvenkaste, crvenkasto-smeđe, na pritisak postaju smeđe pa crvenkasto-smeđe.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, kasnije je tvrdo, crvenkasto, kasnije postaje manje ili više crvenkasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom drveću i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, od kojih je jedan u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a dva u okolici Vinkovaca. Sliku je snimila Mirna Katičić, sredinom lipnja na lokalitetu šuma Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste vukovo meso (Fistulina hepatica), mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans) i brezina guba (Fomitopsis betulina).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát)