Više takse:
Carstvo: Fungi
Koljeno: Ascomycota
Razred: Pezizomycetes
Red: Pezizales
Porodica: Ascobolaceae
Izravno podređene niže takse:
![]() |
|
Ascobolus behnitziensis - created in Netherlands by Laurens van der Linde |
![]() |
![]() |
RASPUCANONOGA BALEGARKA
Ascobolus behnitziensis Kirschst.
Plodno tijelo (apotecij): 3-10 mm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, zatim je otvoreno, u starosti je potpuno izravnato i zdjelasto; unutarnja je himenijalna strana maslinastosmeđa, kasnije je tamnije do crno-smeđe boje, vanjska je strana maslinastosmeđa, s ljepljivom glazurom, rub je oštar.
Spore: Eliptične, s debelim su i visokim gustim mrežastim grebenima, 15-26 x 9-16 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamnoljubičasta.
Meso: Tanko i skoro nepostojeće, voštano, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do lipnja, te od listopada do studenog, kao saprofit na golom ili humusnom, više ili manje pjeskovitom i muljevitom tlu, uz rijeke i potoke, u grmljacima vrba, rjeđe u miješanim šumama na rubovima šumskih puteva. Kod nas je pronađena na tri lokaliteta s ovom vrstom, uz rijeku Savu u okolici Zagreba, rijeku Kupu u okolici Vukove Gorice te u Gorskom kotaru.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.
Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Raspucanonoga balegarka (Ascobolus behnitziensis (Kirschst.)
![]() |
|
Ascobolus epimyces - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri |
![]() |
![]() |
MASLINASTA BALEGARKA
Ascobolus epimyces (Cooke) Seaver
Plodno tijelo (apotecij): U obliku je zdjelice, čašice ili se izravna poput diska, nema stalak, izavno izrasta iz supstrata; zelenkasto-žut, zatim je maslinast, gornja je himenijalna površina nešto bljeđe boje.
Spore: Široko vretenaste, 20 x 10 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamnoljubičasta.
Meso: Tanko i skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste od svibnja do studenog kao saprofit na trajno vlažnom humusnom tlu s ostacima trulih listova hrasta, bukve, bora i jele, na rubovima šumskih puteva ili uz prirodne obale kontinentalnih slatkovodnih tekućica te uz morske obale na sredozemnom području sa šumama primorskog bora (Pinus pinaster). Kod nas je poznat samo jedan lokalitet s ovom vrstom, uz rijeku Savu u okolici Zagreba.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Determinacija je nemoguća bez mikroskopske analize spora.
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Maslinasta balegarka (Ascobolus epimyces (Cooke) Seaver)
Izravno podređene niže takse: