Ukupno vrsta gljiva: 2168

Rod: Junghuhnia Corda

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Steccherinaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Junghuhnia collabens

Junghuhnia collabens - created in Norway by Erik Kagge

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

CIMETASTA POROKOŠKA

Junghuhnia collabens (Fr.) Ryvarden

Plodno tijelo: 2-20 cm široko i oko 1.5 mm debelo, razrašteno, tanko; himenijalna je površina narančasto-smeđa, cimetastosmeđa ili vinskicrveno-smeđa.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do uglate, guste, 3-4/mm2, narančasto-smeđa do vinskicrveno-smeđa; cjevčice su vinskicrvene, tamnije su od rupica, 1.2 mm duge.

Spore: Valjkaste, s tankim stijenkama, glatke, valjkaste, amiloidne, prozirne, 3.5-5 x 1-1.5 µm.

Meso: 0.3 mm debelo, tamnije je od rupica, žilavo, vlaknasto, tvrdo i plutasto kada se osuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na jeli i smreki, a poznata je s pet nalazišta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po vinskicrvenim cjevčicama.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Cimetasta porokoška (Junghuhnia collabens (Fr.) Ryvarden)

Junghuhnia nitida

Junghuhnia nitida - created in Norway by Rune Zakariassen

 Info
CC-BY

Nejestiva gljiva

LIJEPA POROKOŠKA

Junghuhnia nitida (Pers.) Ryvarden

Etimologija: nitidus (lat.) = sjajno, čisto, blistavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-20 (40) cm široko i 2-3 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice; najprije je bijelo, zatim narančasto-oker do žuto-narančaste boje lososa, često je ružičasto, rub je diskretno pahuljičast, bijele je ili krem boje, uzdignut.

Rupice/cjevčice: Sitne, boje su plodnog tijela, s ružičastom su nijansom; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Bijelo, najprije je sočno, kada se osuši postane tvrdo, lomljivo i smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće ispod polegnutih grana bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s nizom žutih rupičarki, kao što su rastrgana porokoška (Steccherinum lacerum) i narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta). Površnim promatranjem plodnog tijela moguća je zamjena s oker bodljaricom (Steccherinum ochraceum), međutim slična vrsta na himeniju ima šiljke.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1296. Junghuhnia nitida (Pers.: Fr.) Ryv., Sinonimi: Chaetoporus nitidus (Pers. ex Fr.) Donk, Poria eupora Cke.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži