Postia fragilis - created in Estonia by Urmas Ojango

LOMLJIVA SOČNA RUPIČARKA

Fuscopostia fragilis (Fr.) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Brown-Staining Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-12 (15) cm široko i do 10 cm visoko, u obliku je polumjeseca ili konzole, ponekad je bulbozno, te je tada manje polumjesečasto, sastavljeno je od mnogobrojnih međusobno sraslih plodnih tijela, prilično su mesnati, trokutastog oblika, mekane konzistencije; površina je sitno sitno dlakava, nabrana, snježnobijela pa smećkasta, oštećena mjesta odmah posmeđe pa postanu crvenkasto-smeđa, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: 2-4/mm², okruglaste su i labirintne, na dodir postaju crvenkasto-smeđe; cjevčice su 2-6 (8) mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, 4-5 x 1.5-2 µm; hife su sa sponama, 2-4 µm; bazidije su veličine 15-25 x 4-5 µm, nose 6 spora, uske su i batinaste, sa sponama; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris nije izražen, a okus je pomalo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, bora i jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a eventualno se može konzumirati sasvim mlada dok je mekše konzistencije.

Napomena: Po makroskopskim je osobinama najkarakterističnija po tome što na prerezu veoma brzo posmeđi.

Postia leucomallella - created in Spain by Manuel Merino San Martín

BIJELOKREM SOČNA RUPIČARKA

Fuscopostia leucomallella (Murrill) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, 1-7 mm debelo prema dnu, postrance srašteno, plodno tijelo je rijetko potpuno srašteno sa supstratom ili razrašteno, suho; površina je sitno dlakava, najprije bijela, poslije smećkasta, ubrzo sa zonama, rub je valovit i vrlo nepravilan, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, bijele, poslije su oker-krem; cjevčice su bijele, 6-7 mm duge.

Spore: Valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1-1.8 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Mekano, spužvasto, 1-2 mm debelo, kada se posuši postaje lomljivo, bijelo; miris je neodređen ili slab na anis, a okus je vrlo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele i bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana rupičarka ima vrlo promjenljivi oblik plodnog tijela. Ako raste na donjoj strani povaljenog stabla, trupca ili grane, tada je plodno tijelo potpuno srašteno sa supstratom, razrašteno. Međutim, ako raste na gornjoj strani supstrata, tada plodno tijelo ima klobučiće sraštene postrance. Mijenjanje pozicije plodnog tijela na supstratu jest i razlog što je himenij različit i što može imati izgled labirinta.