PLANINSKA ŠTITARKA

Lepiota oreadiformis Velen.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija (GBIF ID 2535421): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, u početku je konusan, zatim se raširi i blago ispupči; bjelkast, žućkasto-smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, u sredini je tamnije smeđe boje, djelobično je gladak ili vlaknasto-baršunast, rub je uvijek svjetliji, vijugav i resast od ostataka vjenčića.

Stručak: 4-5 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, baza je obično zadebljana, šupalj; bjelkast do žućkast, iznad vjenčića gladak i bijel, od vjenčića do baze je vlaknast; s izraženom je prstenastom zonom.

Listići: Nejednako su dugi, do stručka su zaokruženi, slobodni; bijeli, poslije su svijetložuti do blago oker.

Spore: Eliptične do vretenaste, (9.5) 10.5 - 12.8 (14.7) × (3.7) 4.1 - 4.8 (5.5) µm, Q = (2.2) 2.4 - 2.8 (3), N = 120, Me = 11.5 × 4.4 µm, Qe = 2.6; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, pri dnu je malo smeđe vlaknasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po planinskim predjelima, u šumama bora, na šumskim čistinama, po parkovima, livadama, pašnjacima, truloj travi i iglicama. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetima Koprivnica i Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice, bez obzira što dio autora navodi da je nejestiva. U nekim regijama u Rusiji se smatra jestivom vrstom.

Napomena: Najsličnija je vrsta Lepiota pallida koja nema izuzetno pahuljičasti stručak i mnogo je manja. Klobuk joj je širok svega 1-1.5 cm, a cijela je površina oker i sitno čehasta. Nejestiva je vrsta.

DNA sekvenca: prikaži