 |
JELOV IGLIČAR
Hericium flagellum (Scop.) Pers.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 5248527): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Russulales / Porodica: Hericiaceae / Rod: Hericium
Plodno tijelo: 3-12 (60) cm je široko i visoko, veoma je veliko, razgranava se od veoma kratkog i mesnatog zajedničkog panja u viseće bjelkasto-žućkaste šiljke.
Šiljci: U mladosti su bijeli, a kasnije postanu bjelkasto-žućkasti.
Spore: Kuglaste, 4.5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto, mekano, u starosti žilavo i više žućkasto; miris je ugodan, a okus blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u starim crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka i odumrlih dijelova stabala jele ili smreke. Kod nas je poznata s desetak lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Doba rasta: 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari s potencijalom za liječenje neurodegenerativnih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Two New Cyathane Diterpenoids from Mycelial Cultures of the Medicinal Mushroom Hericium erinaceus and the Rare Species, Hericium flagellum; Hericioic Acids A–G and Hericiofuranoic Acid; Neurotrophic Agents from Cultures of the European Mushroom Hericium flagellum).
Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1442. Jelov igličar (Hericium alpestre Pers.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Jelov igličar (Hericium flagellum (Scop.) Pers.)
Prirodoslovni muzej - Split
