PRLJAVA KOTURNICA
Lepista sordida (Schumach.) Singer
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 5242097): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Tricholomataceae / Rod: Lepista
Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, nečist, gadan, zamazan. Po boji i mrljama.
Engleski naziv: Sordid Blewit
Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi, ulegne i blago ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gladak, gol; najprije je ljubičast ili ružičasto-ljubičast, vodenast, po suhom vremenu i u starosti jako izblijedi, rub je tanak, dugo vremena podvijen i valovit.
Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, elastičan, slabašan, žilav, lagano je zakrivljen, nekad je ekscentričan, ujednačene je debljine ili je lagano zadebljan na bazi; prvo je blijedoljubičast, zatim je sivo-ružičast ili crvenkasto-ljubičast, površina je blago bjelkasto vlaknasta, baza je pamučasta od ostataka micelija.
Listići: Vrlo su gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je sitno nazubljena i iste boje; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili blijedoljubičasti.
Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 6-8 x 3-4.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.
Meso: Tanko, lomljivo, blijedoljubičasto, vodenasto; miris je malo aromatičan, na gljive ili lješnjake, ne tako intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), dobar, a okus je malo slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit tla po livadama, te u miješanim i crnogoričnim šumama, često u šumama smreke. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Tihana Prcić, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je prije uporabe uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.
Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 663. Prljava koturnica (Lepista sordida Singer); 664. Ljubičasta koturnica (Lepista sordida var. lilacea (Quélet) Bon)