SOTONSKI VRGANJ (LUDARA)

Rubroboletus satanas (Lenz) Kuan Zhao & Zhu L.Yang

Sinonimi: prikaži

Taksonomija (GBIF ID 7722553): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Boletales / Porodica: Boletaceae / Rod: Rubroboletus

Engleski naziv: Devil's Bolete

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, krupan, prvo je polukuglast i zatvoren uz stručak, duže vrijeme je konveksan, kasnije se jastučasto raširi u starosti je nepravilno iskrivljen, po vlažnom je vremenu sluzav i malo mazav; najprije je bijel, zatim je sivkasto-bijel, prljavosiv ili bijelo-zelenkast i s maslinasto-smeđim pjegicama, u početku je slabo baršunast kasnije je gladak, kao lakiran, na dodir ne poplavi, rub je podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 7-14 (16) cm visok i 8-12 (14) cm debeo, pri vrhu je 4-7 (8) cm debeo, uglavnom je kratak, čvrst, na dnu je napadno zadebljan, ispod klobuka je žut, s manje je ili više uočljivim mrežastim svijetložutim do crvenkastim crtežom s poligonalnim očicama, prema dnu je sve crveniji, osobito na zadebljanju, na samoj bazi je svjetliji, mjestimično je s laganim plavkastim mrljama, na pritisak postane zelenkasto-plav.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, najprije su žute, ubrzo zatim su narančaste ili narančasto-crvene, kasnije su krvavocrvene ili ljubičasto-crvene; cjevčice su prilično duge, zaokružene su uz stručak, žute, žuto-zelenkaste, na pritisak postaju plavo-zelene.

Spore: Eliptične, glatke, (8.6) 9.3 - 13.4 (14.2) × (4.8) 5.1 - 5.8 (6.1) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.4), N = 120, Me = 12.5 × 5.6 µm, Qe = 2.2; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Kompaktno, tvrdo, bjelkasto-sivo do žućkasto, na prerezu obično samo malo poplavi, ali nikada kao kod mrežastonogog vrganja (Suillellus luridus) ili lijeponogog vrganja (Caloboletus calopus); miris je veoma neugodan, u starosti na strvinu, a okus je slatkast i bljutav.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane oker-žuto, sa željeznim sulfatom sivkasto, a s fenolanilinom lagano prelazi u crveno-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i po šumskim čistinama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, najviše voli vapnenasto ili neutralno tlo. Najrasprostranjenija je u Istri. Primjerci sa prve dvije slike snimljeni su u rujnu na lokalitetu Gljev kod Sinja, treća slika u listopadu na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, četvrtu, petu, šestu i sedmu sliku snimio je Neven Ferenčak, a osmu sliku Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - To je jedina gljiva iz porodice vrganjevki (Boletaceae) za koju se sa sigurnošću može reći da je teška otrovnica. Uzrokuje vrlo teške gastrointestinalne poremećaje koje uzrokuje toksin glikoprotein bolesatina, ali nije tako otrovna kao što joj naziv ukazuje. Smrtni slučajevi nisu poznati. Neki ljudi nisu imali nikakve simptome trovanja nakon konzumiranja ove vrste, ali se ipak nikako ne smije konzumirati.

Napomena: Od sličnih se vrganja razlikuje po tome što raste samo na vapnenačkom tlu, samo ispod bjelogoričnog drveća, okus mesa joj je slatkast kao i kod većine vrganja, nema ružičasto ili crveno obojen klobuk, uvijek je svijetle boje i eventualno malo zelenkasto nahukan. Postoji također još nekoliko vrsta koje se smatraju otrovnim gljivama, kao što su vučji vrganj (Rubroboletus lupinus) i lažna ludara (Rubroboletus legaliae). Nije dokazano da je smrtno otrovna.

DNA sekvenca: prikaži