|
SIVONOGA KRASNICA
Russula hydrophila Horniček
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula hydrophila Horniček (GBIF ID 7240086)
Etimologija: hydro (gr.) = voda + phyla (gr.) = ljubav, privlačnost. Po staništu. Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, sjajan, vlažan i ljepljiv, gladak, kožica se lako guli do 2/3 promjera, promjenljive je boje, može biti bjelkast, krem-okerast, okerast, crvenkast, crven, sivkasto-ružičast ili ružičast, bjelkasto izbljeđuje. Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, najprije je pun, kasnije je spužvasto šupalj, lomljiv, bijel, sivkast, kožica je fino žiličasta. Listići: Razmaknuti, trbušasti, ujednačene su dužine, rijetko su račvasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, oštrica je glatka, bijeli, bjelkasti, kasnije su kremasti, s blagom su sivkastom nijansom. Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavice su visoke 0.3-0.8 µm, povezane su linijama, nepravilno su mrežaste, 7-9 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Mekano, lomljivo, bijelo, kasnije je sivkasto, osobito u stručku, često je jako crvljivo; upadljivo miriše na voće ili malo na kokos, a okus je veoma ljut. Kemijske reakcije: Listići u dodiru s anilinom polako postanu blijedo limunastožuti, a meso u stručku sa sulfavanilinom postane tamnoplavo. Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen na vlažnim i močvarnim staništima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće brezom ili bukvom. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste u skupini bljuvara, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje dok jedan primjerak kuhan u mješavini s drugim vrstama jestivih gljiva kod većine ljudi obično neće uzrokovati nikakve probavne tegobe. Ljute ili gorke krasnice su nejestive. Napomena: Tipična paprena krasnica (Russula emetica) razlikuje se po nešto robusnijem rastu i u mladosti je nešto izraženije jarkocrvene boje.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
