CRNA KRASNICA
Russula adusta (Pers.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija (GBIF ID 9223923): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Russulales / Porodica: Russulaceae / Rod: Russula
Etimologija: adustus (lat.) = opaljeno. Po boji.
Engleski naziv: Blackening Brittlegill
Klobuk: 4-12 (15) cm širok, mesnat, masivan, tvrd, u početku je poluloptasto-konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je prirasla, sjajna i glatka, ne može se guliti, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, već od mladosti je skoro rastrgan; u početku je prljavo bijel, kasnije je tamno išaran, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, sivo-smeđ, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn, hrapav, rub je dugo vremena podvijen, valovit i obično svjetliji, nije narebran.
Stručak: 4-9 (11) cm visok i 1.5-5 (6) cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, valjkast, gladak; najprije je bijel, kasnije je siv ili sivkasto-smeđ, nikad potpuno crn, crvenkasto je maljav, na pritisak pocrveni, baza je često s malim rupicama, donja je polovica često izbrazdana.
Listići: Široki, gusto su zbijeni, relativno su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se poneki vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi; bjelkasti, sivkasti, krem ili okerasti, u starosti su tamnosmeđi, sivo-smeđi do crnkasti, na pritisak blago pocrvene, oštrica je kod starijih primjeraka crnkasta.
Spore: Kuglaste do široko eliptične, s malim mrežasto povezanim niskim bradavicama, (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qe = 1.2; otrusina je bijela.
Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo je ili sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako pocrveni ili poružičasti, kasnije polako posivi, uglavnom samo malo mijenja boju; miris je upadljiv i karakterističan, na plijesan ili kiselu trulež, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag na zemlju.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na pjeskovitom i kiselom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano. Sve su krasnice u skupini crnih krasnica (Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive. Izgleda najljepše od svih crnih krasnica, ali je nažalost najgoreg okusa.
Napomena: Skupina crnih krasnica ima lamelule, dok su one kod obojenih krasnica rijetke ili potpuno izostaju. Prepoznatljiva je po dosta svijetloj boji klobuka i po širokim listićima, po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta. Na bazi stručka se nalaze sitne jamice. Dosta se kasno pojavljuje. Slična je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja ima guste listiće kojima oštrica nikada nije crna.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 849. Crna krasnica (Russula nigriscans (Bull.) Fries); 854. Nagorjela krasnica (Russula adusta (Pers.) Fries)