NAGORJELA KRASNICA

Russula adusta (Pers.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula adusta (Pers.) Fr. (GBIF ID 9223923)

Etimologija: adustus (lat.) = spržen, zapečen, prepečen. Po boji.

Engleski naziv: Winecork Brittlegill

Klobuk: 5-16 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, kožica je priraštena, ne može se guliti ili se guli do oko 1/5 promjera, vlažan i sjajan, gladak, u početku je bjelkast, zatim je smećkast, kasnije je prošaran svijetlosmeđim, tamnosmeđim do sivo-smeđim nijansama, pjegav, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn i vrlo sporo trune, hrapav, rub je obično svjetliji, više je ili manje narančasto-smeđ, valovit, nije narebran.

Stručak: 3.5-7.5 cm visok i 2-4 cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, često je ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, često je zakrivljen na dnu, gladak, najprije je bijel, kasnije je siv, sivo pjegav, nikad potpuno crn, trljanjem poružičasti pa polako postane sivo-smeđ, baza je često s malim jamicama ili izbočinama, na vrhu je pahuljast, donja je polovica često izbrazdana.

Listići: Gusti, tanki, prirasli ili su blago zaokruženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, krem, kasnije su sa sivkasto-plavim iii svijetlosmeđim odsjajem, nekad su sa laganom ružičastom nijansom, u starosti su smeđi, sivo-smeđi do sivo-crni, na pritisak blago pocrvene, oštrica vremenom postaje crnkasta.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim su bradavicama visokim do 0.2 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-9.6 x 5.8-7.2 µm (cromushrooms: (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2), bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, batinaste, 40-60 x 8-11 µm, sterigme su duge do 7 µm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 60-96 x 6-8 µm, pleurocistide su 50-100 x 11 µm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica širokih 3-10 μm i rijetkim dermatocistidama približno iste debljine, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo do sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako poružičasti, kasnije polako postaje sivo, sivo-smeđe do tamnosivo, prijelaz kroz ružičaste nijanse uočljiviji je u gornjim slojevima; miris je karakterističan, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag ili ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo narančasto, zatim ružčasto pa sivo-maslinasto, sa formolom narančasto-ružičasto, sa fenolom tamnosmeđe, a reakcija sa gvajakolom je često slaba, a kod mladih primjeraka brzo postaje intenzivno tamno zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, najčešće u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom, borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano.

Napomena: Prepoznatljiva po velikim dimenzijama, mazavoj i sjajnoj prirasloj kožici, žilavom mesu, manje osjetljivom na oksidaciju nego kod drugih vrsta iz sekcije Compactae, polako postaje sivkasto-ružičasto i crni samo prilikom sušenja, razmaknutim, krem listićima, koji su dugo vremena bez mrlja i obično zakrivljenom i hrapavom stručku pri dnu. Okus je potpuno slatkast, a miris neobičan, bolje je izražen kod malo starijih primjeraka (prema J. Schaefferu na stare vinske bačve). Kožica klobuka sastoji se od relativno tankih, valjkastih dlačica sa jednako uskim dermatocistidama, koje se vršno se granaju na 2-3 dijela. Baza stručka je sitno jamičasta. Pojavljuje se dosta kasno u sezoni. Slične su crna krasnica (Russula nigricans), koja je ima još šire i razmaknutije listiće te na prerezu brđe mijenja boju, ljutolisna krasnica (Russula acrifolia), koja je prosječno manjih dimenzija, slabije je mesnata i izraženo je ljuta u listićima, kada se prereže, meso i površinski dijelovi pocrvene, a zatim prilično brzo pocrne, spore su s relativno grubom dekoracijom. S obzirom na široku rasprostranjenost ove vrste u obalnim zajednicama hrasta crnike i borova, ne može se isključiti da se neki mediteranski nalazi odnose na gotovo slatkaste ili slabo crneće primjerke ljutolisne krasnice.

DNA sekvenca: prikaži