ZLATNOŽUTA PUŽEVICA

Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija (GBIF ID 2538788): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Hygrophoraceae / Rod: Hygrophorus

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Gold Flecked Woodwax

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, mesnat, isprva je polukuglast, zatim se otvori i malo ispupči na sredini, u straosti je ulegnut, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv; bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, pun, u starosti je šupalj, na bazi je zašiljen; bijel je i prekriven zlatnožutim pahuljama od ostataka zastorka koje su osobito istaknute u gornjem dijelu stručka, na pritisak požuti.

Listići: Razmaknuti, prilično su rijetki, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložućkasti, oštrica je ponekad žuta i pahuljičasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, malo vlaknasto, bijelo, kasnije je žuto; miriše lagano na gorke bademe ili na anis (dok se prži na amonijak), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i kalijevom lužinom požuti, dok s gvajakovom tinkturom meso polako poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo. Posljednje dvije slike snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Puževice nisu uvijek kvalitetne jestive gljive, smatra se da je opisana vrsta podjednako loša kao jelova puževica (Hygrophorus pudorinus) ili bukova puževica (Hygrophorus fagi). Kada se kuhaju odvojeno zbog provjere kvalitete sve imaju vrlo neugodan miris na nešto poput amonijaka i terpentina. Međutim, ako se nakon kuhanja lagano zaprže izgube taj neugodan miris.

Napomena: Ova je puževica u skupini Limacium koja je na svim dijelovima mazava, a najprepoznatljivija je po žuto pustenastom gornjem dijelu stručka. Ostali je dio postepeno sve svjetliji do bijele boje. Podsjeća na gusjeničnu puževicu (Hygrophorus cossus), ali opisana je vrsta mnogo veća rastom i pokrivena žutim pahuljama, što se osobito zapaža na rubu klobuka i stručku neposredno ispod listića.

DNA sekvenca: prikaži